Iako je mokrenje u bazenu odvratno, je li doista toliko loše?
Veliki problem nastaje kada urin dođe u interakciju s kemikalijama u bazenu. "Kada se ljudski urin kombinira s kemikalijama koje su prisutne u bazenima s klorom, mogu se stvoriti potencijalno štetni spojevi koji se nazivaju nusprodukti dezinfekcije ili DBP-ovi“, rekla je za HuffPost dr. Kelly Johnson-Arbor, toksikologinja.
Urin prirodno sadrži spojeve koji sadrže dušik poput uree, amonijaka i kreatinina, objasnila je Johnson-Arbor. "Ovi spojevi bogati dušikom mogu reagirati s klorom ili drugim dezinficijensima koji se nalaze u bazenima i stvarati DBP-ove koji mogu uzrokovati štetne učinke na zdravlje."
Prema američkom Centru za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), klor formira nešto što se zove kloramini kada se veže za ljudske otpadne proizvode (poput urina) u bazenu. Ti kloramini mogu se nakupljati u vodi i ispuštati u zrak.
No, to se ne događa samo s urinom. "Klor stupa u interakciju s mnogim vrstama organske tvari“, rekao je Thomas Melendy izvanredni profesor mikrobiologije i imunologije te biokemije na Jacobs School of Medicine and Biomedical Sciences na Sveučilištu u Buffalu u New Yorku. "Razlog zašto se klor stavlja u bazene jest da djeluje antibakterijski i antivirusno. Pomaže u održavanju čistoće bazena i dezinfekciji."
"Sa stajališta zaraznih bolesti, mokrenje u dobro kloriranom bazenu ne predstavlja pravi problem. To se ne smije miješati s obavljanjem velike nužde u bazenu, što predstavlja problem", dodao je dr. Thomas Russo, profesor i šef odjela za zarazne bolesti na Sveučilištu u Buffalu. Iako urin nije sterilan, većina ljudi ne nosi značajne patogene u mokraći s kojima se klor ne može nositi, napomenuo je Russo.
Ali kloramini mogu biti problem, prema Melendyju. "Svaki put kad klor stupi u interakciju s organskom tvari, stvara kloramine. Što se više kloramina proizvodi, to je veći rizik od iritacije kože, očiju i pluća." To može biti veći problem kod ljudi s temeljnim respiratornim problemima poput astme, dodao je.
Ako ventilacija u nekom području nije dobra, kloramini koji se ispuštaju iz vode taložit će se na površini vode, gdje mogu uzrokovati simptome, prema CDC-u. Jedan od tih kloramina je trikloramin, hlapljiva kemikalija koja lako isparava u zrak i uzrokuje taj karakterističan miris klora u bazenima, rekao je Johnson-Arbor.
Što je više organske tvari u bazenu, to se više kloramina proizvodi, rekao je Melendy. To uključuje urin, zajedno sa znojem i česticama izmeta. To također inaktivira klor, ističe. "Što više organske tvari unosite u bazen, to je klor manje antibakterijski jer se troši."
Što ako mokrite u bazenu sa slanom vodom?
Utjecaj je vjerojatno isti, rekla je Johnson-Arbor. "Bazeni sa slanom vodom koriste elektrokemijski generirani klor umjesto tekućeg klora za dezinfekciju. Budući da ovaj proces i dalje stvara klor, bilo koja tvar koja sadrži dušik, a prisutna je u bazenu sa slanom vodom, i dalje može doći u interakciju s klorom i stvarati DBP-ove", objasnila je Johnson-Arbor.
Što ako samo jedna osoba mokri u bazenu?
Ako baš morate mokriti, a nema WC-a u blizini, razumno je zapitati se koliki će problem biti ako ste jedini koji ste urinirali u bazenu. "To je stvar koncentracije", rekao je Melendy. "U bazenu ima puno klora i vode. Ako samo jedna osoba mokri u vrlo velikom bazenu, malo je vjerojatno da će stvoriti značajnu iritaciju."
Međutim, ističe da se osjetljivost razlikuje od osobe do osobe. "Ako se radi o jednoj osobi u stvarno malom bazenu, to bi moglo imati značajan utjecaj. S druge strane, ako se radi o velikom bazenu i puno ljudi to radi, proizvest će se puno kloraminskih plinova."
Johnson-Arbor je također istaknula da ovo nije samo problem s urinom. Čestice znoja i izmeta neizbježno skliznu s vaše kože i u vodu. "Osim toga, ako se pojedinci ne tuširaju prije ulaska u bazene, njihove otpale dlake i stanice kože mogu se prenijeti s tijela u bazen, što dodatno doprinosi razvoju DBP-a."
U konačnici, stručnjaci preporučuju da se izbjegava mokrenje u bazenu.
