Predijabetes služi kao upozoravajući znak povećanog rizika od razvoja dijabetesa, ali se često može spriječiti ili odgoditi promjenama načina života. Gubitak kilograma ograničavanjem unosa kalorija pomoći će u borbi s predijabetesom, no ako dijeti dodamo i tjelovježbu efekt će biti dvostruko veći.
U novoj studiji objavljenoj u časopisu Nature Metabolism znanstvenici sa Centra za ljudsku prehranu na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Washington u St. Louisu, Missouriju, istraživali su učinke redovite tjelovježbe u kombinaciji s posebnim programom prehrane za osobe koje imaju prekomjernu tjelesnu težinu i predijabetes.
Znanstvenici su mjerili osjetljivost sudionika na inzulin, hormon koji regulira razinu šećera u krvi, a rezultati su pokazali da je skupina koja je promijenila i prehrambene navike i navike vježbanja imala dvostruko veće poboljšanje osjetljivosti na inzulin u usporedbi sa skupinom koja je samo promijenila prehrambene navike. To znači da su njihova tijela bila bolje sposobna koristiti inzulin za regulaciju razine šećera u krvi i tako smanjiti rizik pojave dijabetesa.
Znanstvenici su također proučavali određene gene u mišićima sudionika i otkrili da je skupina koja je promijenila i prehrambene navike i navike vježbanja imala povećanu ekspresiju odnosno aktivnost gena koji sudjeluju u stvaranju novih mitohondrija, energetskom metabolizmu i rastu novih krvnih žila. Ove promjene u aktivnosti gena ukazuju na to da tjelovježba pomaže poboljšati ukupnu funkciju i zdravlje mišića.
Nisu pronađene značajne razlike između dvije skupine u pogledu određenih biljega u krvi povezanih s upalom ili razina određenih aminokiselina. Osim toga, obje su skupine pokazale slične promjene u sastavu crijevne mikroflore što može utjecati na opće zdravlje organizma.
Uloga tjelesne aktivnosti u liječenju pretilosti
Dr. Sergio P Ramoa iz Atrius Health, koji nije bio uključen u istraživanje, izjavio je za Medical News Today da unatoč sve većem fokusu na liječenje pretilosti i dijabetesa, smrtnost povezana s dijabetesom se povećala u prvih 20 godina 21. stoljeća. "Način razmišljanja o liječenju pretilosti se promijenio, s naglaskom na liječenje pretilosti kao kronične bolesti, poput hipertenzije ili astme. S promjenom društvenog, edukativnog i terapijskog pristupa došlo je do značajnog napretka u liječenju prekomjerne težine i održavanju zdrave težine", dodao je.
Dr. Romoa je također komentirao kako ova studija pokazuje zašto tjelovježba i dalje ostaje temelj ne samo liječenja prekomjerne težine, već i ukupnog zdravlja zajednice: "Tjelovježba uvijek treba biti korištena u kombinaciji s farmaceutskim tretmanom za trajne promjene načina života".
Kelsey Costa, nutricionistica i specijalistica u Nacionalnoj koaliciji za zdravstvo (NCHC), koja nije bila uključena u istraživanje, složila se s time te je rekla za MNT da rezultati studije impliciraju da kombinacija treninga i dijete s ograničenim unosom kalorija može poboljšati osjetljivost na inzulin i metaboličko zdravlje više nego samo gubitak težine prilagođenom prehranom. "S obzirom na ono što znamo o preprekama tjelesnoj aktivnosti kod pretilih osoba, važno je razumjeti koliko učinkovito ova kombinacija terapija može poboljšati metaboličko zdravlje", istaknula je Costa.
Osjetljivost na inzulin ključna je za borbu s predijabetesom
Kada osoba ima predijabetes, razina glukoze u krvi joj je uvijek visoka, ali još nije dovoljno visoka za razvoj dijabetesa tipa 2. Predijabetes služi kao upozoravajući znak povećanog rizika od razvoja dijabetesa, ali se često može spriječiti ili odgoditi promjenama načina života.
Dr. Romoa objašnjava da tjelesna aktivnost poboljšava osjetljivost na inzulin putem GLUT4 koji je glavni inzulinsko potaknut transporter glukoze: "GLUT4 se nalazi u mišićima i masnom tkivu. Broj tih transportera se mijenja na temelju dijabetičkog statusa osobe - smanjuju se u masnom tkivu, ali ostaju na normalnoj razini u mišićnom tkivu. Zbog toga tjelovježba može nastaviti poboljšavati kontrolu glukoze. Masno tkivo više nije u potpunosti sposobno regulirati razinu glukoze zbog otpornosti na inzulin. Tjelesna aktivnost također će povećati razine GLUT4 u tijelu. Sve vrste tjelesne aktivnosti mogu poboljšati razinu glukoze, uključujući hodanje".
Costa je istaknula da prema ovoj studiji tjelesna aktivnost poboljšava unos glukoze potaknut inzulinom vjerojatno zbog promjena u biologiji skeletnih mišića izazvanih tjelovježbom. To uključuje povećanje gena koji sudjeluju u mitohondrijalnom energetskom metabolizmu i oksidaciji supstrata te povećanje sadržaja i funkcionalnosti mitohondrija. Kao rezultat toga, skupina koja je kombinirala prehranu i tjelovježbu imala je značajnije povećanje osjetljivosti mišića na inzulin", objasnila je.
"Iako su prednosti tjelesne aktivnosti očite, prepreke za tjelesnu aktivnost u populaciji pretilih često otežavaju njezinu integraciju u programe mršavljenja. Sudionici koji su kombinirali prehranu i tjelovježbu sudjelovali su u šest sati treninga snage i aerobnih vježbi tjedno. Međutim, provedba ovog režima u stvarnim situacijama može biti izazovna, ovisno o individualnom načinu života, zdravstvenom statusu i dostupnim resursima", zaključila je nutricionistica.
