Valunzi, noćno znojenje, nesanica i nagle promjene raspoloženja – za mnoge žene menopauza je razdoblje koje mijenja život. Iako se simptomi razlikuju, procjenjuje se da osam od deset žena osjeti barem jedan od njih, a kod trećine su toliko izraženi da svakodnevica postaje pravi izazov.
Hormonska nadomjesna terapija već desetljećima je najučinkovitiji način za ublažavanje tegoba, no njezina reputacija ostala je opterećena strahovima iz prošlosti. Danas se, međutim, pokazuje da su mnogi rizici bili pogrešno protumačeni i preuveličani.
Američka Uprava za hranu i lijekove (FDA) razmatra uklanjanje najoštrijih upozorenja s pojedinih oblika hormonske terapije. Stručnjaci smatraju da bi to mogao biti važan korak u destigmatizaciji liječenja, premda upozoravaju da se odluke moraju donositi oprezno i na temelju čvrstih dokaza.
Naslijeđe koje još traje
Strah od hormona ima svoje korijene u velikim istraživanjima s početka 2000-ih. Women’s Health Initiative (WHI) studija u SAD-u i Million Women Study (MWS) u Velikoj Britaniji objavljene su 2002. i 2003. godine. Njihova je interpretacija pokazala povećan rizik od raka dojke, moždanog i srčanog udara te tromboze kod korisnica hormonske terapije. Milijuni žena naglo su prekinule liječenje, a liječnici su postali oprezni u propisivanju hormona.
Tek kasnije postalo je jasno da su ispitanice u tim istraživanjima bile uglavnom starije žene, koje su hormonsku terapiju započele desetak i više godina nakon menopauze, često već s postojećim bolestima. Kasnije analize pokazale su da kod mlađih žena, u pedesetima ili neposredno nakon posljednje menstruacije, rizici izgledaju posve drukčije i daleko su niži. No, strah koji se tada ukorijenio u javnosti ostao je prisutan do danas.
Dvije krajnosti u ordinacijama
The New York Times na tom tragu donosi tipičnu priču iz američkih čekaonica. Kao primjer navode jednu kliniku u Chicagu, gdje dr. Monica Christmas svakodnevno susreće dva tipa pacijentica. Prve pate od simptoma, ali se boje hormona jer vjeruju da povećavaju rizik od raka. Druge, gotovo bez tegoba, traže terapiju jer su čule da će im pomoći da ostanu mladolike i zdrave. ”Moramo se vratiti sredini i jasno reći što hormonska terapija može, a što ne može pružiti“, kaže dr. Christmas.
Podaci potvrđuju ovu podjelu. Istraživanje iz 2024. u JAMA Health Forumu pokazalo je da je u SAD-u upotreba hormonske terapije među postmenopauzalnim ženama pala na svega 4,7 posto, iako većina ima izražene simptome (JAMA Health Forum). S druge strane, društvene mreže i celebrity kultura guraju poruku da su hormoni ”čarobni eliksir“. Oprah Winfrey otvoreno svjedoči koliko joj je terapija pomogla, dok influenceri sve češće preporučuju hormone kao univerzalno rješenje. Stručnjaci upozoravaju da su oba ekstrema pogrešna.
Što je doista hormonska terapija?
Hormonska nadomjesna terapija (HNT) nadoknađuje estrogen i progesteron koji naglo padaju tijekom menopauze. Dostupna je u dva osnovna oblika: sistemska terapija – tablete, flasteri, gelovi, sprejevi ili vaginalni prsten, koja djeluje na cijeli organizam; te lokalna terapija, niske doze estrogena koje se primjenjuju vaginalno i pomažu kod suhoće, bolnih odnosa i infekcija.
Sistemska terapija najučinkovitije ublažava valunge i noćno znojenje te sprječava gubitak koštane mase. Žene koje imaju maternicu uvijek uz estrogen moraju primati i progestagen, dok se onima bez maternice može propisati samo estrogen.
Danas su sve popularniji tzv. bioidentični hormoni, dobiveni iz biljnih izvora i slični onima koje tijelo prirodno proizvodi. Ipak, zasad nema dovoljno kvalitetnih istraživanja koja bi potvrdila razliku u rizicima između njih i starijih, konjugiranih hormona.
Rizici i koristi – nijanse umjesto crno-bijele slike
Ponovna analiza WHI podataka pokazala je da vrijeme početka, doza i način primjene čine veliku razliku. Kod žena mlađih od 60 godina koje su koristile kombiniranu terapiju, rizici su postojali, ali su bili mali u apsolutnim brojkama: šest dodatnih slučajeva raka dojke i pet srčanih ili moždanih udara na 10.000 korisnica godišnje. Istodobno je smanjen rizik od prijeloma, dijabetesa i ukupne smrtnosti.
Kod žena koje su uzimale samo estrogen rizici za rak dojke i srčane bolesti bili su manji, iako mehanizam tog učinka još nije posve razjašnjen.
Neliječeni simptomi također imaju svoju cijenu. Dugotrajna nesanica, depresija i gubitak koštane mase povezani su s povećanim rizikom od kroničnih bolesti, uključujući neurodegenerativne poremećaje. Drugim riječima, i izbjegavanje terapije može imati posljedice.
U Hrvatskoj upotreba rijetka i kratka
Podaci iz Hrvatske potvrđuju da je primjena hormona skromna. Studija provedena među više od tisuću žena pokazala je da je prosječno trajanje terapije bilo samo tri mjeseca U Zagrebu je istraživanje na ženama u dobi od 45 do 65 godina otkrilo da je HNT koristilo tek njih 8,3 posto. U Dalmaciji su pak hormonsku terapiju češće prihvaćale žene višeg obrazovanja i boljeg socioekonomskog statusa.
Novijih podataka gotovo da nema, no ginekolozi potvrđuju da se u Hrvatskoj hormoni i dalje propisuju rjeđe nego u zapadnoeuropskim zemljama.
Oprez i optimizam
Dok jedni pozdravljaju najavu FDA-e o ublažavanju upozorenja, drugi upozoravaju na potrebu dodatnih analiza i javne rasprave. Skupina od 76 liječnika i istraživača u pismu je istaknula da se upozorenja ne smiju ukidati bez dovoljno dokaza.
Ipak, mnogi stručnjaci smatraju da je riječ o važnom koraku prema destigmatizaciji hormonske terapije i boljem pristupu liječenju žena koje godinama pate od simptoma.
Osobna odluka uz stručni savjet
Hormonska terapija u menopauzi nije ni čarobni napitak ni opasna zamka. Ona je moćan alat koji može značajno poboljšati kvalitetu života, ali je svaka odluka individualna. Najvažnije je da se vodi razgovor s liječnikom – ginekologom ili endokrinologom – koji će procijeniti osobne rizike i koristi.
Menopauza ne mora značiti godine patnje. Uz pravu terapiju, u pravo vrijeme i u pravoj dozi, moguće je ponovno pronaći ravnotežu i energiju za život.
