Povremeno “curenje” mokraće nije nimalo bezazleno kao što se možda čini.
Pojam staračke krhkosti ili staračke slabosti (eng. frailty), gerastenija je podmuklo stanje koje obuhvaća nizak nivo energije, slabost i smanjenu aktivnost, a često se postupno razvija s godinama. No čak i prije nego što taj proces započne, mogli biste se suočiti s jednim suptilnim rizičnim čimbenikom — osobito ako ste žena: urinarnom inkontinencijom, odnosno gubitkom kontrole mokraćnog mjehura.
Curenje mokraće dvostruko je češće kod žena nego kod muškaraca — u SAD-u pogađa i do 60 % žena, dok se u Europi procjenjuje da zahvaća otprilike svaku četvrtu ženu — zbog čimbenika poput trudnoće, poroda i hormonalnih promjena u menopauzi. Sve navedeno može imati niz posrednih učinaka na zdjelično dno i mokraćni mjehur.
Bez obzira na uzrok, neočekivani “incidenti” mogu vam otežati održavanje aktivnog načina života kako starite. Rezultat je brži put prema staračkoj krhkosti. “Što se manje krećete, to ćete se s vremenom biti sve manje sposobni kretati”, kaže Karyn Eilber, ginekologinja i uroginekologinja iz Los Angelesa te članica wellness kolektiva PlusOne, za SELF. A razvoj krhkosti ne povećava samo rizik od padova koji mogu dovesti do invaliditeta — ona vas čini i sklonijima bolestima, pa čak i povećava rizik od ranije smrti.
U nastavku otkrijte zašto urinarna inkontinencija može doprinositi razvoju staračke krhkosti s godinama te kako se možete na vrijeme zaštititi od tog začaranog kruga.
Kako urinarna inkontinencija može povećati rizik od staračke krhkosti u kasnijoj dobi
Postoje dvije glavne vrste urinarne inkontinencije koje mogu različito utjecati na vašu snagu kako starite. Stresna urinarna inkontinencija (SUI) odnosi se na nevoljno otjecanje mokraće prilikom smijanja, kašljanja ili skakanja. Do toga dolazi kada oslabljeni ili oštećeni mišići i ligamenti zdjeličnog dna popuste pod pritiskom, objašnjava dr. Eilber. U nekim slučajevima do tog “kolapsa” mišića može doći zbog kronične napetosti: “Ako su mišići zdjeličnog dna stalno napeti, s vremenom gube koordinaciju i postupno slabe”, kaže Patty Beers, fizioterapeutkinja i voditeljica klinike Hughston u Orlandu.
S druge strane, urgentna inkontinencija ili preaktivan mokraćni mjehur (OAB) znači da osjećate vrlo čestu i naglu potrebu za mokrenjem u nepredvidivim trenucima, objašnjava Savitha Krishnan, dr. med., uroginekologinja i kirurginja za rekonstrukciju zdjeličnog dna u Palo Alto Medical Foundationu. Učestalost ovog problema raste kod žena starijih od 60 godina jer je povezan s neurološkim promjenama vezanima uz dob te promjenama tkiva mokraćnog mjehura uzrokovanima gubitkom estrogena u menopauzi, kaže ona.
Bez obzira o kojoj se vrsti inkontinencije radi, problem nastaje kada ona ograničava vašu pokretljivost. Ako vam preaktivan mokraćni mjehur prijeti curenjem mokraće u bilo kojem trenutku, vjerojatno ne želite biti daleko od WC-a. A ako vam stresna urinarna inkontinencija uzrokuje curenje tijekom trčanja ili skakanja, primjerice, “manje ćete biti skloni baviti se visokointenzivnim vježbama”, kaže dr. Eilber — a upravo su takve aktivnosti ključne za očuvanje mišićne mase i gustoće kostiju kako starite.
Disfunkcija zdjeličnog dna koja stoji u pozadini stresne urinarne inkontinencije može negativno utjecati i na okolne mišiće. “Ako imate slabost zdjeličnog dna, gotovo sigurno imate i slabost mišića stražnjice”, ističe dr. Beers. Manja snaga u nogama znači i lošiju ravnotežu i stabilnost, što dodatno povećava rizik od krhkosti.
Kod urgentne inkontinencije postoji i izražen rizik od društvenog povlačenja, upozorava dr. Krishnan. Nemogućnost predviđanja kada ćete morati na WC “otežava odlazak na društvena okupljanja zbog straha od neugodne situacije”, objašnjava ona. Osim što ograničava kretanje, društvena izolacija može narušiti mentalno zdravlje te posljedično i kognitivne funkcije, dodaje dr. Krishnan, što dodatno ubrzava fiziološko propadanje.
Kod urgentne inkontinencije je čest i problem noćnog ustajanja radi mokrenja, što je čest uzrok prijeloma kuka, ističe dr. Krishnan. “Žene u mraku žure do kupaonice, poskliznu se, padnu i slome kost.” Takve ozljede koje ograničavaju kretanje također mogu pokrenuti ubrzan razvoj krhkosti.
Kako spriječiti ili riješiti urinarnu inkontinenciju — i smanjiti rizik od krhkosti
Povremeno curenje mokraće često se smatra neizbježnom, iako neugodnom činjenicom u životu žena, osobito nakon poroda. No svi stručnjaci naglašavaju da se puno toga može učiniti kako bi se inkontinencija spriječila — da, čak i ako planirate vaginalni porod — i uspješno liječila.
“Znamo iz zemalja poput Francuske i Japana, gdje je trening zdjeličnog dna uobičajen prije i tijekom trudnoće, da jačanje zdjeličnog dna smanjuje potrebu za intervencijama kod stresne urinarne inkontinencije”, kaže dr. Krishnan. To ima smisla: mišići se bolje oporavljaju od ozljeda kada su unaprijed snažniji, dodaje dr. Eilber.
No prije nego što se bacite na Kegelove vježbe, važno je znati kako pravilno aktivirati mišiće zdjeličnog dna. Dr. Beers preporučuje povezivanje disanja i mišića zdjelice dubokim dijafragmalnim disanjem. “Zamislite da pri udisaju ‘udahnete’ u zdjelično dno dok ne osjetite kako se rodnica produžuje, a zatim pri izdisaju kontrahirajte taj mišić kao da podižete mramor”, objašnjava ona. Kada jednom savladate taj pokret, uključivanje Kegelovih vježbi u rutinu može biti odlična preventivna mjera — sve dok ne osjećate bol, a u tom je slučaju najbolje potražiti pomoć fizioterapeuta specijaliziranog za zdjelično dno.
Ostali koraci koji mogu smanjiti rizik od razvoja inkontinencije uključuju održavanje zdrave tjelesne težine (kako biste izbjegli dodatni pritisak na zdjelicu) te rješavanje zatvora kako ne biste morali napinjati se prilikom pražnjenja crijeva, što dodatno opterećuje zdjelično dno, kaže dr. Eilber.
Ipak, čak i uz pažljivu prevenciju, moguće je da razvijete stresnu urinarnu inkontinenciju nakon poroda beba većih od prosjeka ili jednostavno zbog anatomskih promjena povezanih sa starenjem. Urgentnu inkontinenciju posebno je teško spriječiti jer liječnici još uvijek ne znaju točno što uzrokuje promjene na mjehuru i živcima koje su u njezinoj podlozi, kaže dr. Krishnan. Ako ste u menopauzi ili joj se približavate, vaginalni estrogen može biti dio rješenja — može “zadebljati” tkivo oko mokraćne cijevi i pomoći kod svih vrsta curenja, objašnjava ona.
Postoje i medicinske intervencije za obje vrste inkontinencije, za koje dr. Krishnan smatra da bi više žena trebalo znati. Kada je riječ o stresnoj inkontinenciji, postoje vaginalni pesari — mali gumeni umetci koji se postavljaju u rodnicu prije visokointenzivnih aktivnosti kako bi pomogli zatvoriti mokraćnu cijev. Ostale opcije uključuju manje zahvate poput „punjenja“ uretre ili postavljanja potpornog sling sustava.
Za urgentnu kontinenciju dostupni su lijekovi poput beta-3 agonista, koji opuštaju mišiće koji oblažu mjehur, kao i razni tretmani u ordinaciji poput botoksa za mjehur i stimulacije živaca.
Nažalost, ova rješenja često se predstavljaju kao "izborna", ako se uopće spominju, pa se mnoge žene oslanjaju na uloške i pelene za odrasle, kaže dr. Krishnan. "No istina je da rana intervencija može značajno poboljšati kvalitetu života i pomoći ženama da ostanu aktivne, očuvaju mišićnu masu i izbjegnu izolaciju i krhkost."
