Nemojte pokušavati prekinuti lošu naviku. Umjesto toga, popustite... i zatim razmislite kako se osjećate zbog onoga što radite.
Možda mislite da ste prilično disciplinirani. Možete sjediti i pisati cijeli dan. Možete raditi dosadne fizičke zadatke još i dulje. (Vaša supermoć, ako je imate, možda je sposobnost da satima obavljate besmislene fizičke zadatke.)
Ali isto tako, vrlo lako možete skrenuti s puta. Možda ćete krenuti tražiti znanstvenu studiju koja podupire neku tvrdnju koju biste željeli dokazati, pa zatim odlučite pronaći citat poznate osobe koji to potvrđuje... i nekako na kraju završite gledajući Anatolyja (YouTuber poznat po šalama u teretani gdje se pretvara da je početnik, a onda iznenadi ljude nevjerojatnom snagom) kako zbunjuje posjetitelje teretane.
Jeste li svjesno odlučili gledati smiješan video? I da i ne.
Iako mislite da donosite mnogo odluka tijekom dana (što i radite), zapravo ne donosite ni približno onoliko koliko mislite. Studija objavljena u časopisu Society for Personality and Social Psychology pokazuje da otprilike 40 posto onoga što radite nije rezultat svjesne odluke.
Umjesto toga, riječ je o navikama. A neke od njih, poput gledanja videa kojeg uopće niste planirali gledati, su loše navike.
Što neuroznanost kaže o stvaranju i mijenjanju navika
Na osnovnoj razini, loše navike nemaju puno smisla. Ne biste li trebali biti dovoljno pametni da usvajate samo pozitivne navike?
"Otkrivamo obrasce ponašanja koji nam omogućuju ostvarenje ciljeva", kaže Wendy Wood, autorica knjige Good Habits, Bad Habits. "Ponavljamo ono što djeluje, i kad se radnje ponavljaju u stabilnom kontekstu, formiramo povezanost između poticaja i reakcije."
Vaš cilj je, recimo, obaviti posao, a gledanje Tommyja Shelbyja kako u Peaky Blindersima govori da ne želi tuču na vlastitom vjenčanju sigurno vam ne pomaže u ostvarivanju tog cilja.
Pa zašto onda formirate navike koje vas ne vode ka ciljevima? Odgovor se krije u načinu na koji naš mozak funkcionira.
Recimo da si postavite pitanje: "Trebam li gledati ovaj video?" Vaš prefrontalni korteksra, dio mozga zadužen za planiranje, donošenje odluka i usmjeravanje prema ciljevima, odgovorio bi: "Ne. Cilj ti je završiti posao."
Problem je što vaš orbitofrontalni korteks, dio mozga odgovoran za emocije i osjećaj nagrade pri donošenju odluka, kaže: "Naravno da trebaš. Obožavaš tu scenu. Osim toga, zaslužuješ malu pauzu."
Borba između prefrontalne i orbitofrontalne moždane kore nije nimalo poštena. Prefrontalna kora je logična i racionalna, ali je tiha i povučena. Orbitofrontalna je glasna. Uporna. Uvijek želi da bude po njezinom.
I obožava stvarati loše navike.
Ili, kako Wood to objašnjava neuroznanstvenim jezikom:
"Kada je angažiran naš svjesni um, djelujemo na načine koji vode prema željenom ishodu – i obično smo svjesni svojih namjera. No kada je angažiran naviknuti um, naše navike funkcioniraju uglavnom izvan naše svijesti. Ne možemo lako objasniti kako ih izvodimo ili zašto to činimo."
Naš mozak i misli nisu uvijek savršeno povezani.
Pa, ako date orbitofrontalnoj kori priliku, vrlo brzo ćete uspostaviti loše navike. Činit ćete stvari gotovo refleksno, gotovo bez razmišljanja. Ako čak i uspijete razmisliti trebate li gledati video, taj mali glas razuma u vašoj glavi bit će nadjačan orbitofrontalnom korom i snagom navike, piše Inc.
I tada vaš cilj više neće biti postići nešto pozitivno ponavljanjem korisnih radnji. Cilj postaje samo zadovoljiti naviku gledanja videa. Pa gledate, bez stvarnog razmišljanja o tome da kliknete "play".
Jer kad biste razmislili, vjerojatno to ne biste učinili.
Kako kaže Wood: "Navike nam omogućuju da se fokusiramo na druge stvari. Samosvijest i volja su ograničen resurs, i kada se iscrpe, vraćamo se na navike." (Ako ste poput većine, gotovo možete osjetiti kako se u umu prebacuje prekidač koji trenutno isključuje svaku racionalnu misao.)
Prekidanje loše navike
Pa kako prekinuti taj ciklus? Odgovor je jednostavan, ali težak: morate se natjerati na razmišljanje.
Ali ne prije nego što počnete, već tijekom.
Ne, u vašem slučaju, prije nego što pogledate video, jer to zahtijeva volju koju možda nemate, nego dok ga gledate.
Prvi ključ je da razmislite o stvarnim koristima koje proizlaze iz navike. Na primjer, video koji ste već ranije gledali je lijepa distrakcija. Video… zapravo, ta ugodna distrakcija je otprilike sve što se može navesti. Ne osjećate se odmornije kad je gotovo. Zapravo, osjećate se gore; možda ne fizički, ali definitivno emocionalno, jer ćete se nakon toga grditi što ste opet popustili iskušenju.
Jedna prednost.
Mnogo nedostataka.
Drugi ključ je da ponavljate proces, jer jedno razdoblje razmišljanja i introspekcije neće biti dovoljno. Morat ćete to učiniti nekoliko puta prije nego što se zaista to razmišljanje "uhvati": prije nego vaša orbitofrontalna kora počne uvažavati nagrade i emocije povezane s time da se ne osjećate loše zbog gledanja videa i ne osjećate da sabotirate vlastite radne ciljeve.
S vremenom, i uz ponovljeno razmišljanje, ta dva glasa će se uskladiti. Vaša prefrontalna kora govorit će o dugoročnim koristima ostajanja na pravom putu. Vaša orbitofrontalna kora dodat će razloge zašto ćete se odmah osjećati bolje ako ostanete na pravom putu.
I tako se navika prekida.
Isprobajte. Recimo da želite prekinuti određenu naviku. Recimo da je to provjeravanje društvenih mreža kad biste zapravo trebali raditi važan posao. Sljedeći put kad osjetite poriv, nemojte se boriti protiv njega. Nemojte unaprijed razmatrati prednosti i nedostatke; razmatrajte ih dok radite ono za što biste voljeli da ne radite.
Samo naprijed: otvorite Instagram.
Ali nemojte to raditi automatski. Procijenite, u trenutku, kako se osjećate zbog onoga što radite. Imate li osjećaj da iz toga dobivate neku vrijednost? Osjećate li se ispunjenije, nagrađeno, zadovoljnije od onoga što ste trebali raditi?
U tim trenucima, razmislite što zapravo dobivate iz tog iskustva. Vjerojatno ne mnogo.
Učinite to dovoljno puta — razmišljajte, u trenutku, o stvarnim osjećajima i koristima koje proizlaze iz te navike — i s vremenom ćete početi donositi drugačiji izbor.
Jer s vremenom, vaše namjere i vaše navike više neće raditi jedna protiv druge. Radit će zajedno.
Što će vam omogućiti da uklonite lošu naviku i zamijenite je pozitivnom. A to se ne može nadmašiti.
