Dovoljan unos voća i povrća kroz prehranu povezuje se s 54 posto manjim rizikom postojeće HPV infekcije, dok smanjen unos vitamina C, E i beta karotena deseterostruko povisuje rizik s nastankom cervikalne displazije kod HPV infekcije.
Čini se da prehrana može čak utjecati i na trajanje HPV infekcije. Prema studiji objavljenoj u Journal of Infectious Diseases, žene koje prehranom unose veće količine luteina, zeaksantina, kriptoksantina te vitamina C, mogu smanjiti rizik od perzistirajuće HPV infekcije. Rezultati studije pokazali su da žene s prolaznom infekcijom unose veće količine navedenih antioksidansa nego žene s perzistirajućom HPV infekcijom. Nažalost, studije koje su se bavile utjecajem suplementacije na razvoj raka cerviksa za sada nisu imale rezultate iz kojih bi se izvukli konačni zaključci.
Ipak, ne smije se zanemariti poprilično dobro dokumentirana veza između spomenutih nutrijenata i HPV infekcije, displazije i raka cerviksa. Isto tako, otprije je pokazano da svakodnevna konzumacija barem pet serviranja voća i povrća te adekvatan unos cjelovitih žitarica igra ulogu u prevenciji različitih prekarcinogenih i karcinogenih stanja.
U posljednjih desetak godina posebno je porastao interes za prevenciju humanog papiloma virusa i njegovih malignih promjena, prehranom, odnosno određenim sastojcima hrane. Na tom području napravljen je veliki broj studija, iako konačni zaključci nisu još doneseni, neke opće preporuke ipak su jasne. Većina njih odnosi se na adekvatan unos namirnica bogatih folnom kiselinom, vitaminima A, C i E te beta-karotenom, kao i na uzimanje dodataka prehrani.
Folna kiselina igra ključnu ulogu u sintezi DNA, u procesu diobe stanica. Stanice koje obavijaju cerviks obnavljaju se svakih 7 do 14 dana pa stanica mora konstantno stvarati novi genetički materijal (DNA). Neke studije pokazale su da niska razina folne kiseline može rezultirati nastankom abnormalne DNA uslijed čega dolazi do displazije cerviksa.
Studija iz 2003.g, objavljena u časopisu Cancer Causes and Control, sugerira da žene deficitarne na vitaminima B1, B2, vitaminom B12 i folnoj kiselini imaju veći rizik za displaziju, a time i za razvoj raka cerviksa. Prema rezultatima studije, žene koje su prehranom ili dodacima prehrani unosile najviše navedenih vitamina B skupine, imale su za 50 – 90 posto manji rizik za displaziju cerviksa u odnosu na žene koje su ove nutrijente uzimale u minimalnim ili nedovoljnim količinama. Još neke epidemiološke studije potvrdile su hipotezu da folna kiselina ima zaštitnu ulogu u prevenciji displazije cerviksa. Preporučeni dnevni unos folne kiseline za žene u reproduktivnoj dobi iznosi 400 mcg, koje je poželjno osigurati konzumacijom lisnatog zelenog povrća, mahunarki, badema, naranči ili kikirikija. Ipak, veliki broj žena ne unosi preporučenu količinu folne kiseline.
Vitamin C i beta-karoten sprečavaju razvoj bolesti. Opširna studija provedena u zemljama Latinske Amerike potvrdila je blagotvorno djelovanje vitamina C i beta-karotena na sprečavanje daljnjeg razvoja bolesti. Pri tome je ustanovljeno da dnevni unos 300 mg vitamina C i 6 mg beta-karotena pruža 30 posto manji rizik za daljnji razvoj malignih bolesti, nastalih kao posljedica HPV-a, u usporedbi s nižim unosom ovih nutrijenata. Nadalje, postoje znanstveni dokazi prema kojima dnevni unos vitamina C manji od 30 mg pruža deset puta veći rizik za razvoj displazije cerviksa u odnosu na preporučeni unos.
