Ljeti je najbolje jesti svježu jadransku ribu trilju, domaće ubranu rajčice te ukusne i niskokalorične patlidžane. Marinela Prodan, suradnica Zdrave Krave, otkrila je zašto su baš ove namirnice idealna ljetna hrana i kako ih možeš najbolje pripremiti
Trilja
Ova riba poznata je još pod nazivima trlja, barbun ili brkavica. U Jadranskom moru žive trilja kamenjarka (ili triljka od kamena) i trlja blatarica. Trilja kamenjarka je cijenjenija od trlje blatarice zbog karakterističnog mirisa mulja trlje blatarice, zvan još batoglavke.
Trlju blataricu prepoznat ćeš po ružičastoj boji s nekoliko uzdužnih zlatno žute pruge. Trlja kamenjarka je narančaste prema crvenoj boji, a ponekad ima smeđe mrlje. Kao i trilja blatarica ima nekoliko uzdužnih zlatno žutih pruga. Tijelo im je pokriveno velikim ljuskama, što je posebno izraženo kod blatarice, ali koje se s lakoćom čiste.
Jadranske trilje su različitih veličina. Najčešće se može na tržnici pronaći komad od 150 do 200 g. Trilje od kamena mogu narasti i do 1,5 kg no takvu osobno još nisam vidjela.
Trilje od kamena žive na dnu koje je pjeskovito i kamenito gdje pronalaze hranu, a trilja blatarica živi u pjeskovitom muljevitom tlu. Trilja kamenjarka je omanja riba, ali izrazito cijenjena oborita riba jedinstvenog okusa.
Ima jako mekano meso i ljuske joj se lako čiste. Meso joj je najukusnije od svibnja do rujna, dakle upravo u ljetnim mjesecima. Pari se u proljeće. Može se peći, pržiti, raditi na žaru, u foliji, i poslužiti sa raznim salatama. Osobito dobro paše u raznim kombinacijama sa rajčicom kao prilogom.
Trilja na putru
Ja je naviše volim pripremiti na način da je prvo isfiletiram, a zatim je ispečem na dvije žličice klarificiranog putra (clarified butter) samo sa strane kožice. Riba se uopće ne okreće nego se čeka da s gornje strane pobijeli i onda je gotova. Putar joj daje i još pojačava njezin karakterističan okus, a kožica ostane fenomenalno hrskava.
Patlidžan
Postoje razne sorte, a plodovi mogu biti različitih oblika i boja kože. Ima ih duguljastih crnoljubičastih do malih okruglih bijelih tipova veličine oko 5 cm. Tipična je ljetna biljka koja voli dugo toplo ljeto. Odgovaraju ju joj temperature od 25 do 30 stupnjeva i umjerena vlaga, ali nikako temperature manje od 20 stupnjeva.
Sadrži malu količinu većine minerala i vitamina, ali je zato niskokaloričan sa samo tri posto ugljikohidrata i jedan posto bjelančevina
Veliki plodovi sadrže gorke dijelove u mesu pa ih je potrebno ih je prerezati i posuti solju 30 minuta da nestane gorčina i zatim ih isprati. Male sorte i neke nove hibridne sorte ne trebaju taj tretman.
Ponekad znam na tržnici naići na bijele patlidžane koji su vrlo ukusni i delikatnog okusa. Od patlidžana se može raditi svašta od kuhanja i pečenja do prijanja. Može ih se puniti.
Pašteta od patlidžana
Meni je omiljeno ljetno jelo pašteta od patlidžana. Prepolovljeni patlidžani se peku u pećnici na 180 stupnjeva oko 45 minuta posoljene i s malo maslinovog ulja. Zatim se propasiraju te im se doda maslinovo ulje koje je zagrijavano na najviše 65 stupnjeva oko 5 minuta sa dodanim nekoliko režnjeva češnjaka, vezicom bosiljka i timijana.
Zatim se ulje procijedi i doda propasiranim patlidžanima uz neprestano miksanje štapnim mikserom kao kad se radi majoneza. Doda se soli i crvenog papra po želji te listiće svježeg estragona. Najbolje ju je ostaviti u frižideru 24 sata i zatim poslužiti.
Rajčica
Reći ćeš običan izbor, no nema bolje i karakterističnije ljetne namirnice. Domaće rajčice iz vrta okupane suncem jednostavno su nezamijenjive. Prepune okusa i mirisa, obično nepravilnih oblika i raznih nijansi boja. Ako ih se možeš dočepati nikad više nećeš kupovati rajčice iz uvoza.
Kao i sve namirnice nastoj kupovati one koje su proizvedene najbliže mjestu u kojem živiš kad god je to moguće. Osim što su domaće namirnice uglavnom kvalitetnije potpomažeš i domaću ekonomiju.
Rajčica je bogata beta karotenom i vitaminom C, s nešto B vitamina. Potječe iz Južne Amerike odakle se s kukuruzom proširila po Sjevernoj i Srednjoj Americi, kako je čovjek migrirao. Iz Meksika su zatim stigle u Europu oko 1523. godine, kada su ih smatrali otrovnima zbog velikih crvenih i žutih bobica pa su ih uzgajali kao ukrasne biljke.
Afrodizijska svojstva
Iako danas nezamjenjiva namirnica u mediteranskoj kuhinji, prvi se put se za jelo koristila u Italiji. Vjerovalo se da ima afrodizijska svojstva. Zvali su je "pommi dei mori", a Francuzi su je zatim loše preveli kao "pomme d'amour" ili "jabuka ljubavi". I kod nas je uz obalu nazivaju pomidor. Razne su se sorte su udomaćile osobito na Mediteranu pa tako i kod nas mnoge smatraju tradicionalnim hrvatskim sortama. Jedan od primjera je rajčica u narodu zvana volovsko srce.
Rajčica ima raznih - žutih, crvenih, zelenih, tigrastih, duguljastih, okruglih, malenih od dva, tri centimetra do velikih od oko kile. Vjeruje se da rajčica smanjuju rizik od raka i upale slijepog crijeva. No jedno je sigurno - stare autohtone sorte su prema mom iskustvu uvijek bolje od ovih novih uzgojnih.
Koristi se na razne načine - od salata, pa do umaka, kao prilog, juha, hladna juha (gaspacho), mogu se puniti, peći, prijati. Zelene rajčice se mogu pohati ili se od njih može napraviti slatka marmelada, koju sam prošle godine radila i bila je odlična.
Zapečene rajčice
Ljeti ih najviše volim pripremiti u različitim salatama i hladnim juhama (gaspacho) ili pak narezane na ploške, posute šećerom u prahu, soli, maslinovim uljem te lisitićima sviježeg timijana te zatim pečene u pećnici na 170 stupnjeva oko pola sata. Odličan prilog za trilju na putru.
