Liječnici već dugo savjetuju ljudima koji žele smršavjeti da prestanu jesti nakon zalaska sunca.
Istraživači sa Sveučilišta Oberta de Catalunya (UOC) i Sveučilišta Columbia sada su potvrdili još jednu korist od ovog savjeta i to za zdravlje metabolizma. Naime,otkrili su da unos najmanje 45 posto dnevnih kalorija nakon 17 sati ometa tijelo u regulaciji razine šećera u krvi, piše Daily Mail.
Jedenje kasnije navečer može drastično povećati rizik od razvoja dijabetesa. Njihova bi otkrića mogla potvrditi prednosti plana prehrane s povremenim postom u kojem se ne preporučuje jedenje u kasnijim večernjim satima.
Oko 10 posto Amerikanaca koristi povremeni post kao dijetu. Sljedbenici ovog plana prehrane obično ograničavaju dnevnu prehranu na šest sati svaki dan, uglavnom u periodu od 11 do 17 sati. Na taj način osobe koje prakticiraju ovu dijetu većinu svojih kalorija unesu ranije tijekom dana.
Jedna od koautorica studije, dr. Diana Díaz Rizzolo, rekla je: "Sposobnost tijela da metabolizira glukozu noću je ograničena, jer je smanjeno lučenje inzulina, a osjetljivost naših stanica na ovaj hormon opada zbog cirkadijalnog ritma, što je određeno središnjim satom u našem mozgu koji je usklađen sa satima dnevnog svjetla i noći."
Studija, objavljena u časopisu Nutrition and Diabetes, uključila je 26 osoba u dobi od 50 do 75 godina koje su bile prekomjerne tjelesne težinu ili su bile pretile te su imale predijabetes ili dijabetes tipa 2.
Ljudi su bili podijeljeni u dvije skupine: na one koji rano jedu i one koji kasno jedu. Jeli su istu hranu i istu količinu kalorija, samo u različito doba dana.
Oni koji su jeli više nakon 17 sati, tj. oni koji su kasnije jeli, imali su višu razinu glukoze nakon testa glukoze, što ukazuje na lošiju toleranciju na glukozu.
U međuvremenu se pokazalo da povremeni post značajno poboljšava sposobnost tijela da učinkovito koristi glukozu iz hrane i koristi inzulin za kontrolu razine šećera u krvi, dijelom zato što potiče ljude da prestanu s jelom relativno rano u danu, oko 17 sati.
Ograničavanjem vremenskog okvira za jelo i produživanjem vremenskog razdoblja bez hrane, tijelo može bolje i učinkovitije preraditi glukozu. Istraživači su dodali da je hrana koja se obično jede kasno navečer kaloričnija i često prerađena, "što može objasniti zašto je kasno jedenje povezano s većom tjelesnom težinom i većom ukupnom količinom masnog tkiva".
"Do sada su se osobne odluke o prehrani temeljile na dva glavna pitanja: koliko jedemo i koju hranu odabiremo", rekla je dr Díaz Rizzolo.
"S ovom studijom, novi faktor u kardiometaboličkom zdravlju postaje sve važniji: kada jedemo.", dodala je.
Osim što obično noću jedu nezdravu hranu, pokazalo se da oni koji kasnije jedu ujedno i sporije sagorijevaju kalorije. Njihova su tijela također pokazala znakove skladištenja masti i smanjenja razgradnje masti, što može dovesti do povećanog rasta ukupne količine masti, prema studiji Sveučilišta Harvard.
U tjednima koji su prethodili ovoj Harvardskoj studiji, 16 osoba s prekomjernom tjelesnom težinom ili pretilih ljudi pridržavalo se fiksnog rasporeda spavanja i prehrane. Svaki je sudionik iskusio rane i kasne obroke, što je istraživačima omogućilo da ispitaju učinke rasporeda obroka na iste ljude.
Rezultati su pokazali da kasno jelo smanjuje leptin, hormon koji signalizira sitost i utječe na hormone koji reguliraju apetit, zbog čega se sudionici s vremenom osjećaju gladnijima. Te bi promjene potencijalno mogle utjecati na rizik od razvoja pretilosti, što je ključni čimbenik rizika za dijabetes tipa 2.
