Vedrana Fontan Mikulić mag. nutricionizma i certificirana savjetnica intuitivnog hranjenja radila je godinama u institucijama kao klinička nutricionistica te su je ta iskustva ponukala da napravi korak dalje i počne proučavati opuštenu ili intuitivnu prehranu koja ne podrazumijeva "jedem kad mi dođe" princip, nego je spoj strukture i fleksibilnosti. O prednostima takvog načina prehrane razgovarali smo s Vedranom koja ima svoje nutricionističko savjetovalište "Opušteno hranjenje" u Puli.
mZ: Radili ste u bolnicama kao klinička nutricionistica, a sada već neko vrijeme imate svoju praksu. Imali ste priliku raditi s različitim osobama kojima je bila potrebna stručna pomoć. Koja su vaša opažanja, s čim se ljudi najviše bore kada je prehrana u pitanju?
Imala sam priliku na samom početku svoga rada kroz otprilike pet godina upoznati gotovo cijeli zdravstveni sustav, radila sam i u Općoj bolnici Pula, Zavodu za javno zdravstvo IŽ te Istarskim domovima zdravlja, a sve to upotpunila kao nositeljica kolegija i predavačica na studiju Sestrinstva u Puli. Mislim da se ljudi najviše bore s nedostatkom vremena, a prehrana postane prioritet najčešće tek kad se dogodi neka dijagnoza. Kad kažem nedostatak vremena, mislim na radna mjesta gdje je zbog količine posla ili načina rada gotovo nemoguće posložiti prehranu tako da bude redovita i adekvatna. Zatim i nedostatak novca što je osobito izraženo kod osoba starije životne dobi. Uz sve to rekla bih i prekomjerna količina kontradiktornih informacija o hrani zbog koji osobe na savjetovanja dolaze s brojnim upitima vezanima uz to što bi trebali jesti.
mZ: Kako ste se odlučili baviti intuitivnom prehranom, što vas je privuklo tom pristupu nutricionizmu?
Možda me najviše privukla činjenica da sam postala mama i shvatila da moja prehrana više neće baš izgledati kako sam si zamislila. To je meni osobno bilo buđenje i preispitivanje vlastitih smjernica kojih sam se držala vezano uz hranu. Drugo je to što mi je kroz standardni način rada nešto nedostajalo. Reći nekome što da jede i očekivati da će se dugoročno držati nakon brojnih savjetovanja mi je postalo previše površno i kod brojnih klijenata se pokazalo neodrživo, neovisno o njihovoj i mojoj motivaciji i ustrajnosti. Još k tome intuitivno hranjenje je validirani obrazac jedenja koji znanstveno dokazano pruža dobrobiti za zdravlje. Postoji preko 140 istraživanja koja nam pokazuju da je intuitivni pristup prehrani pristup kojemu kao društvo trebamo težiti na svim razinama počevši od prehrane djece.
mZ: Ima li intuitivna prehrana ipak neku strukturu koju treba usvojiti ili se sve svodi na to kako ime sugerira - jedi kad osjetiš potrebu?
Jedi kad osjetiš potrebu - bilo bi instinktivno hranjenje, a ne intuitivno. Instinktivno jedemo tek prvih nekoliko mjeseci našeg života, a nakon toga hranjenje postaje naučeno ponašanje uz koje zatim vezujemo ugodne ili možda manje ugodne emocije. Intuitivno hranjenje je kompleksno kao što smo i mi kao ljudska bića kompleksna. Uključuje jučer, danas i sutra. Znači u odabiru hrane koristimo sva svoja prethodna iskustva (primjerice kako izgleda pokvarena hrana, koja hrana nam ima fin okus ili koji obrok nas drži dugo sitima, a koji ne) i također planiramo našu prehranu (primjerice ovisno o ostalim planovima koje imamo kroz dan ili ovisno o godišnjem dobu), također u sve to uvrštavamo "sad i ovdje" i dajemo si dozu fleksibilnosti (primjerice vrijeme obroka, odabir možda određene hrane koja nam se baš jede ili koja nam je praktična za pripremiti).
mZ: S kojim alatima oboružate svoje klijente da se uspiju hraniti opušteno, a da ne zaglibe u pretjerivanje?
Intuitivno hranjenje je kombinacija strukture i fleksibilnosti. Baza na kojoj se gradi intuitivno hranjenje su redoviti i adekvatni obroci, to bi bio ovaj strukturirani dio koji nam svima daje osjećaj sigurnosti. Primjerice izuzetno je izazovno odnosno gotovo nemoguće naučiti osluškivati nježne signale gladi, ako jedemo neredovito. Zato je važno za početak uvesti redovite obroke neovisno o signalima gladi i polako učiti prepoznavati nježnu glad i prepoznavati koji obroci nas koliko vremena drže sitima kako bi dugoročno jednostavnije planirali prehranu.
mZ: Koliko u prosjeku treba susreta s vama da klijent stekne potrebna znanja o intuitivnoj prehrani?
Ovisi od osobe do osobe, nekome će jedan susret sa mnom biti dovoljan da zajedno utvrdimo što je ono na čemu je kroz određeno vrijeme potrebno najviše staviti pažnje, dok će nekome odgovarati dugotrajna potpora i razgovori. Prosječno kako bi se prošlo kroz sve principe intuitivnog hranjenja potrebno je po meni bar deset savjetovanja. Obzirom da u intuitivnom hranjenju ima i puno teorije i praktičnih vježbi/alata u svom radu koristim i video prezentacije i materijale s dodatnim uputama. Za sad još nemamo literature na hrvatskom jeziku pa je ovo zbroj svih mojih znanja i kao magistre nutricionizma i kao Certificirane savjetnice za intuitivno hranjenje uz pročitana brojna istraživanja i knjige.
mZ: Spomenuli ste da se za intuitivnu prehranu često odlučuju osobe koje su imale poremećaje prehrane, kako njima pomaže ovaj način jedenja?
Kod osoba koje imaju poremećaj hranjenje je važno da prvo zatraže pomoć stručnjaka specijaliziranih za poremećaje hranjenja. U fazi oporavka mogu krenuti istraživati intuitivno hranjenja. Mislim da je intuitivno hranjenje nekako prirodni dugotrajni put i kod osoba koje imaju poremećaj hranjenja i kod osoba koje imaju poremećen odnos prema hrani i tijelu. Smatra se da poremećen odnos prema hrani i tijelu ima između 50 i 75 % žena u razvijenim zapadnim zemljama. Mislim da taj podatak govori da imamo društveni problem vezan uz hranu i izgled tijela, a to se ne može riješiti kroz individualni rad, potrebne su promjene na većim razinama. Poremećen odnos prema hrani uključuje bilo kakvo odstupanje od uobičajenog načina jedenja kao što je primjerice preskakanje obroka, prejedanje i neopravdana restrikcija određene hrane ili skupine hrane, nesvjesno jedenje, a da osoba pritom osjeća sram, krivnju, preokupiranost hranom ili druge neugodne emocije.
mZ: Za koga nije intuitivna prehrane, odnosno tko teško usvaja ova načela?
Teško usvaja osoba koja nije spremna biti otvorena prema drugačijem pristupu i koja nije spremna preispitati svoja vjerovanja i vrijednosti vezane uz hranu i tijelo. Vezano uz same dijagnoze nema prepreka što se tiče intuitivnog hranjenja, ali je važno da se osoba konzultira sa stručnjakom. Primjerice pokazalo se da osobe koje imaju dijabetes, a primjenjuju određena načela intuitivnog hranjenja imaju bolju samoregulaciju glukoze. Čak i osobama koje trebaju izbjegavati određene namirnice, kao što je primjerice kod alergija ili celijakije, intuitivno hranjenje može donijeti mnoge dobrobiti. Naravno kod određenih akutnih stanja, nakon operacije ili prilikom uzimanja određenih terapija primjenjuje se posebne smjernice u prehrani. To je i ljepota intuitivnog hranjenje jer ono ne isključuje relevantne činjenice u nutricionizmu, samo ih nadograđuje.
mZ: Znači li intuitivna prehrana da ne postoji struktura tipa doručak, ručak, večera?
Kako sam već rekla, intuitivna prehrana je kombinacija strukture i fleksibilnosti. Struktura nam daje osjećaj sigurnosti, a fleksibilnost stvara osjećaj kontrole nad našom prehranom. Naši obroci bi trebali biti redoviti, a to okvirno znači da ćemo imati obroke svakih dva do pet sati. Ta početna struktura omogućuje nam da naučimo bolje osluškivati potrebe svoga tijela. Isto tako važno je da ne robujemo previše samim nazivima obroka. Svaki obrok je obrok za sebe neovisno o prethodnim obrocima. Ponekad ćemo za međuobrok biti gladni kao da je glavni obrok i obrnuto. Umjesto da se opterećujemo nazivima i količinom, ponekad je važniji osvijestiti što, koliko i zašto nam treba.
mZ: Možete li istaknuti dva, tri slučaja i opisati što su postigli kroz rad s vama?
Ovo je nešto što ne želim dijeliti s obzirom na to da poštujem privatnost osoba s kojima radim, mogu napisati samo generalno. Generalno gledajući za intuitivno savjetovanje javljaju se osobe koje su do sada probale razne načine prehrane uključujući i nutricionističko savjetovanje i u ničemu od navedenog nisu se pronašle. Ako gledamo da je vrlo često razlog zbog kojeg se javljaju prejedanje ili pretjerana opterećenost s hranom koju jedu, tada ono što se događa kroz intuitivni pristup jest da se smanjuje ili u potpunosti nestaje prejedanje te osobe imaju manje opterećen odnos prema hrani s manje grižnje savjesti i samokritike. Može se reći da intuitivno hranjenje dugoročno gradi samopouzdanje u prehrani. Osobe uče kako prepoznati signale gladi i sitosti, kako osvijestiti što je ono što zaista vole i žele jesti, kako jesti svjesnije, kako si prestati zabranjivati hranu i zašto zabrana hrane dovodi do prevelike žudnje za hranom, kako se riješiti svog unutarnjeg prehrambenog kritičara kojem ništa nije dovoljno dobro i kako se nositi s emocionalnim jedenjem. Sve navedeno korak po korak dovodi do toga da osobe dugotrajno nauče jesti u skladu sa svojim fizičkim i psihičkim potrebama. Ipak kroz istraživanja se pokazalo da osobe koje jedu intuitivno jedu najraznolikije.
mZ: Koje su elementarne preporuke za osobe koje bi se voljele početi hraniti intuitivno?
Najveća preporuka je da svemu pristupe radoznalo i otvoreno. Također da na intuitivno hranjenje ne gledaju kao na neki projekt i da ne očekuju od sebe da će svaki dan biti jedan posto bolji. Ponekad se dogodi da se vratimo na neke stare obrasce hranjenja samo zato da si potvrdimo kako se od njih ne osjećamo dobro. Jednako tako je važno da osoba koja krene jesti intuitivno bude nježna prema sebi i svom dosadašnjem načinu hranjenja jer često se događa da osobe osjećaju krivnju zašto nisu prije tijekom života saznale za intuitivni pristup hranjenju i zašto su kroz toliki niz godina opterećivale sebe i svoje tijelo s brojnim dijetama, planovima prehrane i drugim kratkoročnima pokušajima promjena prehrambenih navika. Meni se čini da baš osobe čiji je put prema intuitivnom hranjenju bio dugotrajniji znaju više cijeniti što im jedan takav pogled na hranu i tijelo pruža.
Doznajte više o Opuštenom hranjenju.