Jedan od stereotipa koji često odvraćaju pojedince od vježbanja je mit da vježbanje potiče glad i da ćemo nakon tjelesnih napora hranom nadoknaditi izgubljenu težinu. Prema nedavnim istraživanjima objavljenim u Science Daily, ta tvrdnja se pokazala kao neistinita. Je li to uistinu tako objasnila je Ana Marija Jagodić Rukavina mr. kineziologije i vlasnica PBS Centra
Istraživanja provedena u Japanu i Velikoj Britaniji ukazala su na vrste vježbi koje smanjuju osjet gladi. Najbolji učinak postiže se vježbama koje obuhvaćaju okomite pokrete, kao što je preskakanje užeta. Na drugom je mjestu trčanje, koje potiskuje apetit više nego vožnja biciklom.
Preskakanje užeta smanjuje glad
Japanski su istraživači pratili 15 zdravih muškaraca prosječne dobi od 24 godine. Oni su iz dana u dan naizmjenično preskakali uže, vozili sobni bicikl ili se odmarali. Istraživači su prilagodili vježbe skakanja i bicikliranja tako da su iziskivali jednak utrošak energije.Tijekom i nakon vježbanja, istraživači su dobrovoljcima mjerili hormone gladi te su ih pitali koliko su subjektivno gladni i kakvu bi vrstu hrane najradije jeli. Pokazalo se da su najgladniji bili u danima kad su mirovali, a da su najmanje bili gladni neposredno nakon preskakanja užeta.
Najjače smanjenje gladi zabilježeno je unutar 15 minuta nakon završetka vježbanja, a učinak je u manjoj mjeri trajao približno dva sata. Po mišljenju istraživača, učinak suzbijanja gladi posljedica je "protresanja crijeva", do kojeg dolazi kad se tijelo pomiče gore-dolje, ali ne i kod onih koje uključuju uglavnom vodoravno kretanje. Japanci su pretpostavili da okomito kretanje tijela, a to znači i crijeva, utječe na osjet gladi tako što smanjuje lučenje hormona grelina, kojeg tijelo u normalnim okolnostima proizvodi kad smo gladni.
Tajna je u peptidu YY
Iznenađenje je nastupilo kad su uspoređeni nivoi grelina, oni su bili jednaki i nakon vožnje biciklom i nakon preskakanja užeta. Dakle, neki je drugi mehanizam odgovoran za manju glad poslije skakutanja. A taj mehanizam ima veze s hormonima. Studija provedena u UK dala je naslutiti da tajna nije u grelinu, koji signalizira glad, nego u peptidu YY, hormonu koji stvara osjet sitosti. Ispostavilo se da aerobne vježbe (one koje povećavaju potrošnju kisika), ali ne i anaerobne poput dizanja utega, potiču proizvodnju peptida YY, koji zavarava mozak javljajući mu da smo siti.
Anaerobne vježbe također blago suzbijaju glad, ali aerobne to čine snažnije, a učinak smanjene gladi traje oko dva sata po završetku vježbanja. Preskakanje užeta i trčanje, spadaju u aerobne vježbe, pa su rezultati britanskog istraživanja u tom pogledu u skladu s rezultatima do kojih su došli japanski istraživači. Ovo je istraživanje u još jednom pogledu dovelo do rezultata jednakih japanskom - kontrolna skupina sudionika i ovdje je bila gladnija od aktivnih sudionika, koji su provodili aerobne ili anaerobne vježbe. Konkretno, neaktivni dobrovoljci bili su željniji slatkiša od ostalih sudionika, zaključci su istraživanja provedenih u Japanu i Velikoj Britaniji.
Komentar Ane Marije Jagodić
Ana Marija Jagodić Rukavina, kineziologinja i inovatorica Body tehnike kaže da vježbanje smanjuje osjećaj gladi: 'Prilikom vježbanja neurološki i endokrini sustav su usmjereni na sintezu mišićnog i koštanog sustava. Kardiološki sustav dobiva veću količinu kisika pa se fokus s probave prebacuje na regeneraciju tkiva.
Ono što se događa u tijelu dok vježbamo je jedna vrlo zanimljiva psihološka priča, osim toga tijekom treninga ili poslije njega unosimo dodatnu tekućinu, budući da je dosta izgubimo tijekom vježbanja pa i to stvara dodatni osjećaj sitosti.' Ana Marija Jagodić Rukavina objasnila je da osjećaj sitosti poslije treninga ovisi o kombiniranju aerobnih i anaerobnih vježbi: 'Ako želiš postići osjećaj sitosti, a radiš anaerobni trening onda on mora trajati duže, više od 30 minuta. Dok ćeš aerobnim treningom to postići već nakon 20 minuta.'
Ako te zanima kako da Body tehnikom oblikuješ stražnjicu, pročitaj ovdje.