Potaknut skandalom s dioksinom - kancerogenim otrovom pronađenim u svinjskom i pilećem mesu i u jajima u Njemačkoj, dr.sc. Ignac Kulier objašnjava kako taj otrov djeluje, kako se našao u mesu te opisuje kako su završile dosadašnje afere s dioksinom u hrani, poput one 1999. godine
Najnoviji skandal s dioksinom u Njemačkoj pokazao je kako su strahovi iz 1999. godine bili opravdani. Tada su toksikolozi upozoravali da tadašnji skandal nikako nije i zadnja pojava dioksina u lancu prehrane.
Savezno ministarstvo poljoprivrede bilo je prisiljeno krajem 2010. i početkom 2011. godine, po kratkom postupku zatvoriti 4700 farmi svinja i peradarskih farmi zbog visoke razine dioksina, kako u svinjskom i pilećem mesu, tako i u jajima.
Skandal je pogodio pokrajinu donju Saksoniju, ali se dioksin proširio mnogo dalje. Po svemu sudeći, uzrok je kontaminirana stočna hrana koja je navodno uvezena iz Nizozemske. U masnoće za životinjsku hranu došle su kemikalije za obradu papira u kojima postoji visoka koncentracija dioksina. Budući da se međusobno spore sanitarni organi izvoznika jedne i druge strane, pitanje kako je do kontaminacije došlo i što je zapravo istina.
Tone kontaminirane hrane na industrijskim linijama
Gorčinu ostavlja pitanje koje nema odgovora: ako je produkcija na farmama stopirana, što je s količinama tona i tona gotove hrane koja je već kontaminirana i kao takva završila na industrijskim linijama? Hoće li to biti predmetom špekuliranja i tezgarenja kao što je bilo tezgarenja s radioaktivnim mlijekom u prahu nakon černobilske nesreće kada je količina radioaktivnog joda bila višestruko veća od dopuštenog limita?
Rast industrije zahtijeva sve više kemije, a ova nudi pravi arsenal vrlo učinkovitih sredstava. Sva su ta sredstva manje-više toksična, te često mutagena i karcinogena. Na taj način svake godine u naš život ulazi tisuće novih kemijskih sredstava i samo je pitanje vremena kad će jedna od njih upasti u lanac prehrane i doći na naš tanjur.
Mnogi bi rekli da je čovjek vrlo otporan i brzo se privikava kao što se primjerice privikavaju insekti, ali je pitanje do kada. Čovjek će nesumnjivo živjeti i dalje u svijetu otrova, ali će sve više oboljevati od teških i smrtonosnih bolesti među kojima je rak najčešći. Uostalom, statistički podaci o pojavnosti raka samo potvrđuju ovu konstataciju.
Kemijski pogoni, kojih samo u Kini ima oko 80.000, rastu kao gljive poslije kiše, a mnogi od tih pogona rade i komponente za farmeceutsku industriju. Opravdano se postavlja pitanje kakav će biti svijet budućnosti?
Najjači svjetski otrovi
Prema službenim izvješćima nadležnih zdravstvenih organa u Americi (US Environmental Protection Agency), dioksini i furani spadaju u najjače svjetske otrove koji su ''poznati karcinogeni'' i za koje ne postoji sigurnosni limit, jer praksa pokazuje da i manje doze od tog limita mogu itekako ugroziti zdravlje ljudi. Radi se o ubojitim kemikalijama koje se najčešće koriste kao aktivne supstance u herbicidima, ali ih ima i u drugim proizvodima kemijske industrije (PVC plastika, ulje transformatora itd).
Dovoljno je prisjetiti se vojnih operacija ''ogoljela džungla'' u Vijetnamu kada se iz aviona sipao narančasti prah (orange agent) koji je sadržavao visoke doze dioksina. Svi vojnici koji su manipulirali i udisali prašinu kasnije dobili su rak i prerano umrli. Nijemci su sedamdesetih godina detaljno ispitivali kontaminaciju dioksinom na radnicima koji su zaposleni u industriji transformatora i zaključak je nedvosmislen – radi se o izvanredno opasnom toksikantu koji rapidno uništava kardio-vaskularni sustav.
Svaki dodir, udisanje ili konzumiranje s hranom može biti opasno po zdravlje, pogotovo ako dulje traje. Centrala EU u Briselu tješi svoje članice na način: ''Irska je brzo reagirala, svinjetina je uklonjena iz prometa i više nema opasnosti'', ali i oni znaju da to nikako nije cijela istina. Ljudi u Dublinu i nevelikoj Irskoj vrlo su zabrinuti, ali još više je zabrinuta Velika Britanija, trajno pod dojmom lude govedine koja je u međuvremenu apsorbirala najveći dio irskog izvoza.
Problem je u desetinama prerađevina od svinjskog mesa
U načinu prezentacije irskog (svinjskog) i engleskog (goveđeg) skandala ima razlike jer je irski ministar poljoprivrede Trevor Sargent priznao da nije problem u svježem mesu, jer je ono povučeno, već je problem u desetinama prerađevina od svinjskog mesa koje su završile u hladnjacima i zamrzivačima širom otočja. A o onim prerađevinama (i svježem mesu) koji su konzumirani od rujna mjeseca do Božića nitko ne smije ni misliti. O tome razmišljaju oni koji su to meso konzumirali i u tome nema nikakve razlike između britanske i irske afere.
Ljudi zaziru čak i od konzervirane svinjetine. Po logici ''dok jednom ne smrkne, drugom ne svane'' ljudi su se okrenuli puretini, piletini i mesu divljači. Trgovci su očajni jer im planirana zarada od plasmana preko blagdana ode u vjetar. Inspekcija je jednostavno ispraznila njihove vitrine. Kad je velika panika ljudi jednostavno šute i tiho negoduju jer znaju da svojim burnim reakcijama nikako ne doprinose nastaloj situaciji u kojoj se nitko ne snalazi.
Do 200 puta iznad limita
Slanina (irish bacon) bez koje Englezi ne mogu zamisliti doručak i šunka koja se na razne načine priprema uoči Božića, gotove smrznute pizze sa svinjskim kobasicama, sve je to jednostavno skinuto s polica. Irske novine pod pritiskom vlasti ublažavaju formulaciju pa kažu dioksin – potencijalno opasni karcinogen. Nadalje kažu – rizik je malen, ali ipak postoji, ali se s druge strane spominje da su uzorci mesa pokazali 80-200 puta veći sadržaj dioksina od tzv. ''sigurnosnog limita''.
Stanovnici Britanskog otočja nikako ne mogu zaboraviti meso ludih krava i diže im se kosa na bilo kakvu opasnost koja vreba iz tanjura. Međutim, stvari s dioksinom stoje sasvim drukčije, jer kontaminacija ne traje jedan dan već od mjeseca rujna, tako da su ljubitelji svinjskog mesa i prerađevina imali prilike unijeti u organizam dovoljno karcinogenog materijala.
Oko 70 posto irske svinjetine završava u Engleskoj, ali se ostatak izvozi u 25 zemalja EU. Pred razjarene novinare isturio se poznati toksikolog prof.dr. Alan Boobis s londonskog sveučilišta te jednako ponavlja refren ''kako se dioksin dugo akumulira u tijelu i treba mu dugo vremena da postane karcinogen'' kao da je to ljudima neka utjeha.
Kao što se na temelju događanja u Belgiji 1999. godine moglo očekivati, irska nacionalna agencija (Ireland's Food Safety Authority) je objavila da je kontaminaciju stočnih koncentrata izazvalo tehničko ulje. A o tome kako se to ulje našlo baš u stočnoj hrani još nema pouzdanih podataka.
Dioksin u jajima
I dioksin se pojavio po treći puta, sada u Njemačkoj gdje su preko noći zatvorene brojne farme svinja i peradi, a dioksin utvrđen ne samo u mesu, već i u jajima. I opet je uzrok kontaminirano tehničko ulje koji je na neki način došlo u stočnu hranu. A kao što je poznato, jaja se dodaju u stotine industrijskih proizvoda (tjesteninu, sladoled, pizze, kekse, majonezu, kolače itd).
Panika zahvaća, kako farmere i proizvođače jaja, tako i potrošače. Ljudi zaziru od svega što je animalnog podrijetla, a izvoznici imaju velikih problema s izvoznim kvotama. Skeptici prognoziraju kako će se ipak sve prodati jer narod na kraju sve pojede, kao što je pojeo i meso ludih krava.
Belgijski skandal
Sjetimo se 1999. godine kad smo imali dioksin u belgijskoj piletini i svinjetini (kad se prvoklasna šunka u limenci prodavala u Zagrebu u pola cijene), koji se raširio po cijeloj Europi. Onda smo imali dioksin iz zagrebačke spalionice PUTO i nakon svega zakleli smo se da dioksina više neće biti, ali eto, kao i uvijek do sada, prevarili smo se.
Dioksin se ne pojavljuje samo u svježem mesu
Dioksin je opet došao u svinjetini koja je iz Irske eksportirana u 25 zemalja svijeta, srećom ne i našu. No treba znati da se ne mora ni pojaviti u svježem mesu, već može doći u obliku kobasica i drugih mesnih prerađevina. Ne danas, ne sutra, ali možda već prekosutra.
Prema prvom izvješću irske nacionalne agencije, deset irskih farmi i devet britanskih farmi iz sjevernih provincija isporučilo je golemu količinu svinjetine pred blagdane 2008. jer se radi o dobro plaćenom poslu. Svi zadovoljno trljaju ruke sve do subote navečer kada je u eter odaslana kobna poruka ''nemojte jesti irsku svinjetinu''. A dioksin je prokleta kemikalija koja se ne razlaže tako brzo kad uđe u organizam i dugoročno djeluje kao tempirana bomba. Posljedica je samo jedna – rak.
Mene smeta što se sve uvijek događa prema istom scenariju; netko negdje debelo pogriješi, a visoku cijenu plaćaju neki drugi ljudi širom EU. Tako ispada da svi iznose smeće u tuđe dvorište. Zašto bi Francuz, Nizozemac i Nijemac morao platiti ceh zato što je netko iz Irske u stočni koncentrat za tov svinja nehotice ubacio kemikalije koje sadrže dioksin u visokoj koncentraciji? Što se može očekivati? Ništa drugo nego panika neviđenih razmjerai to blagdanskom ozračju.
Izraz ''recall'' na engleskom znači jednostavno ''opoziv'', ali u praktičnom smislu to znači smrtnu presudu industriji mesa koja je naslagala u hladnjače goleme količine svinjskih polovica za izvoz i mesoprerađivači koji su za blagdane napravili goleme količine raznovrsnih kobasica. To znači skidanje s polica proizvoda koji sadrže svinjsko meso unatrag tri mjeseca, a to znači pravu nacionalnu katastrofu.
Analiza dioksina tek od '99.
Iskustva s dioksinom su vrlo poučna. Nakon skandala s belgijskom piletinom i svinjetinom 1999. godine, analiza dioksina je uvedena kao obavezna, a prije toga nitko tu analizu nije tražio pa nije niti rađena. Ono što nije propisom EU (direktivama) utvrđeno kao obavezno nitko neće niti raditi jer analize su vrlo skupe. Nakon ovog slučaja svi laboratoriji će analitiku dioksina raditi rutinski. Naime, ovaj toksikant je definitivno ušao u lanac prehrane i sada više nitko ne sumnja da je ovo njegova zadnja predstava.
Preko medija na Britanskom otočju bilo je lansirano još jedno upozorenje: ''Svu svinjetinu podrijetlom iz Irske od mjeseca rujna 2008. godine – uništite''. Tu su zdravstvene vlasti mislile na zalihe u zaleđenom stanju. Naravno, nisu tu poruku svi čuli pa se postavlja pitanje što će biti s onima koji su nastavili uživati u svinjskom pečenju? A što će biti s onima koji su indiferentni i jednostavno na upozorenje neće reagirati?
Svaka afera ima svoje uzroke, svoje posljedice i repove koji se godinama povlače po sudovima. Ne treba ni govoriti koliki će odvjetnici trljati ruke zbog tužbi protiv vladinih institucija zaduženih za zdravstvenu ispravnost namirnica, koliko će farmeri tužiti državu zbog neplaćenih svinja i koliki će bolesnici loviti u mutnim vodama. Nitko ne zna, ali se na temelju iskustava s ''ludom'' govedinom može pretpostaviti.
Zanimljivo je da skandali s mesom dolaze s britanskog otočja, pa zluradi Francuzi odmahuju rukom uz konstataciju ''oduvijek je tako bilo, samo EU neće to priznati''. Iskustvo s dioksinom je dragocjeno za nove članice EU, a među njima je i Hrvatska. Ulaganje u dobru analitiku i usvajanje nove metodologije analize namirnica ključno je za sigurnost svake zemlje. Za sada nemamo dioksina no da li će tako i ostati? Nismo ga imali prije spalionice Puto, a poslije toga?
