Iako možda mislite da se najbolje naspavate onda kada vam je mozak potpuno "ugašen, novo istraživanje sugerira nešto sasvim drugačije: percepcija dubokog, obnovljivog sna često se javlja upravo nakon intenzivnih, živopisnih snova.
Drugim riječima, nije sve u broju sati koje provedete u krevetu – važnu ulogu moglo bi imati i ono što se događa u vašem umu dok spavate. Nova otkrića upućuju na to da bi dio odgovora mogao ležati upravo u vašim snovima.
Novo istraživanje koje u proveli znanstvenici s IMT School for Advanced Studies Lucca, a objavljeno je u uglednom časopisu PLOS Biology. Njihovi rezultati upućuju na to da snovi ne moraju remetiti san, nego ga mogu učiniti dubljim i okrepljujućim.
Dugo se vjerovalo da dubok san znači gotovo potpuno isključivanje moždane aktivnosti, dok se sanjanje povezivalo s REM fazom, u kojoj mozak radi gotovo kao da smo budni. No čini se da je ta podjela ipak prejednostavna.
Povezanost živopisnih snova i dubine sna
U istraživanju je analizirano 196 cjelonoćnih snimaka 44 zdrave odrasle osobe. Znanstvenici su koristili elektroencefalografiju visoke gustoće (EEG) za praćenje moždane aktivnosti tijekom spavanja, piše Euro News.
Sudionici su više puta buđeni tijekom ne-REM faze i zamoljeni da opišu svoja iskustva u snu i koliko im je san djelovao dubok.
Tijekom više od 1000 buđenja pokazalo se da su ljudi najdublji san prijavljivali u dva slučaja: kada nisu imali nikakvo svjesno iskustvo i – iznenađujuće – nakon vrlo živopisnih, intenzivnih snova. S druge strane, kratke i nepovezane misli bile su povezane s dojmom plićeg sna.
"Nije svaka mentalna aktivnost tijekom sna ista", objašnjava Giulio Bernardi, glavni autor studije. Kvaliteta iskustva, osobito koliko je san djelovao stvarno i intenzivno, pokazala se ključnom.
Prema njegovim riječima, snovi mogu utjecati na to kako spavač doživljava vlastitu moždanu aktivnost: što je san intenzivniji, to se on subjektivno doživljava dubljim
Zašto je ovo važno za naše zdravlje?
Ovi rezultati mogli bi promijeniti način na koji razmišljamo o kvaliteti sna. Do sada se ona uglavnom mjerila objektivnim pokazateljima – moždanim valovima, fazama sna ili ukupnim trajanjem spavanja. No ova studija stavlja naglasak na subjektivni doživljaj, odnosno kako se osoba osjeća nakon buđenja.
Zanimljivo je da su sudionici, kako je noć odmicala, prijavljivali sve dublji san – iako se tijelo u tom razdoblju zapravo postupno opušta. Ispostavilo se da je taj dojam povezan s porastom živopisnih snova, što sugerira da upravo snovi mogu održavati osjećaj dubokog sna, čak i kada se biološki pokazatelji smiruju.
"Razumijevanje kako snovi doprinose osjećaju dubokog sna otvara nove perspektive za kvalitetu sna i mentalnu dobrobit", kaže Bernardi.
Ako snovi doista utječu na percipiranu dubinu sna, to bi moglo objasniti zašto se neki ljudi osjećaju neispavano iako njihovi objektivni pokazatelji sna izgledaju sasvim uredno.
Ako kvaliteta snova utječe na to kako doživljavamo dubinu sna, buduće terapije možda neće ciljati samo na duljinu i kontinuitet spavanja, nego i na samu prirodu snova.
