Naizmjenično izmjenjivanje protoka zraka između nosnica prirodan je proces, a nova istraživanja sugeriraju da disanje kroz jednu nosnicu može utjecati na stres, opuštenost, lutanje misli i aktivnost mozga.
Ako ste ikada imali osjećaj da vam je samo jedna nosnica uistinu "prohodna", ne umišljate. Riječ je o dobro poznatoj prirodnoj pojavi koja se naziva nosni ciklus, tijekom kojeg je protok zraka kroz jednu nosnicu veći nego kroz drugu, a zatim se postupno izmjenjuje. Nosni ciklus dokumentiran je u brojnim ranijim istraživanjima, a posljednjih godina znanstvenici su počeli istraživati i što se događa kada ljudi namjerno dišu samo kroz jednu nosnicu te može li to utjecati na moždanu aktivnost, raspoloženje i lutanje misli.
Tijekom dana nosnice se naizmjenično izmjenjuju u "dominaciji", pa kroz jednu prolazi više zraka nego kroz drugu. Ta se promjena može događati otprilike svaka dva sata dok ste budni, a tijekom sna nešto rjeđe. Proces uključuje naizmjenično oticanje i smanjivanje otečenosti nosnog tkiva te se smatra da omogućuje odmor nosne sluznice, pomaže joj da ostane vlažna i štiti organizam od patogena, prenosi CNN. Ciklus se odvija automatski, a njime upravlja hipotalamus, dio mozga koji regulira mnoge fiziološke procese u tijelu.
Što se tijekom dana događa u našem nosu?
Studija objavljena 2016. godine u časopisu PLOS One pratila je nosni ciklus tijekom 24 sata kod 33 zdrave osobe. Kod svih sudionika zabilježena je redovita izmjena dominacije lijeve i desne nosnice. Prosječno trajanje ciklusa bilo je oko 2,02 sata tijekom budnosti te oko 4,5 sata tijekom spavanja, što pokazuje da se ciklus noću usporava.
Istraživači su također otkrili da je nosni ciklus izraženiji tijekom sna, odnosno da je razlika u protoku zraka između nosnica veća nego tijekom budnih sati, kada je protok zraka ravnomjernije raspoređen.
Studija je pokazala i da su svi sudionici, koji su bili dešnjaci, nešto češće imali dominantnu lijevu nosnicu. Prosječno je dominacija lijeve nosnice trajala 2,63 sata, dok je kod desne trajala 2,17 sati. Osim toga, sporije disanje bilo je povezano s izraženijom dominacijom jedne nosnice.
Istraživači su također dokumentirali povezanost između položaja tijela i protoka zraka: ležanje na jednoj strani bilo je povezano s jačim protokom zraka kroz suprotnu nosnicu.
"Nosni ciklus prirodan je fiziološki proces koji se autonomno odvija 24 sata dnevno", objasnila je dr. Avital Fellner, specijalistica otorinolaringologije i voditeljica otorinolaringološke službe okruga Clalit's Dan-Petah Tikva.
"Tijekom tog ciklusa svakih nekoliko sati sluznica jedne nosnice postaje zadebljanija i prokrvljenija, dok se u drugoj otečenost smanjuje. Unatoč tim promjenama, ukupni otpor prolasku zraka kroz nos ostaje gotovo jednak pa većina ljudi u normalnim okolnostima nije ni svjesna da se taj proces događa."
Kako navodi Fellner, osobe koje normalno dišu na nos ponekad mogu primijetiti ciklus ako svjesno i polako dišu kroz nos.
"Važno je naglasiti da je riječ o automatskom procesu koji ne možemo svjesno kontrolirati", rekla je. "Jedini čimbenik koji može donekle utjecati na njega jest promjena položaja tijela, primjerice ležanje na boku. Ako ležite na desnoj strani, poboljšat će se protok zraka kroz lijevu nosnicu i obrnuto. Čak je i tada taj učinak ograničen te ne postoji svjestan način ni lijek kojim biste mogli promijeniti sam ciklus. Zato vježbe disanja nisu učinkovite za mijenjanje nosnog ciklusa."
Ugrađeni obrambeni mehanizam nosa
Stručnjaci ističu da nosni ciklus ima važnu zaštitnu funkciju. Svakoga dana kroz nos prođe najmanje 12 000 litara zraka, pa naizmjenični protok između nosnica može smanjiti opterećenje nosnih struktura, spriječiti isušivanje sluznice te pomoći dišnom sustavu u obrani od onečišćenja i patogena.
Prehlada, gripa, alergije, pretjerana upotreba dekongestivnih sprejeva za nos, nosni polipi i devijacija nosne pregrade mogu poremetiti ovaj ciklus i dovesti do dugotrajnog osjećaja začepljenosti. Tijekom prehlade začepljenost može trajati do dva tjedna, dok sinusitis može potrajati i do četiri tjedna.
Ako jedna nosnica ostane začepljena dulje od dva tjedna, osobito ako je to popraćeno neuobičajenim iscjetkom, stručnjaci preporučuju pregled kod otorinolaringologa.
Neka istraživanja sugeriraju i da dominacija desne nosnice može biti povezana sa stanjem veće budnosti ili stresa, dok je dominacija lijeve nosnice češće povezana s opuštenijim stanjem organizma.
Što se događa kada namjerno dišete samo kroz jednu nosnicu?
Posljednjih godina fokus istraživanja pomaknuo se s pitanja zašto se dominantna nosnica mijenja na pitanje imaju li disanje kroz desnu i lijevu nosnicu različite učinke.
Pilot-studija objavljena 2024. godine u časopisu Brain Sciences pratila je 20 odraslih osoba tijekom osam dana vježbanja disanja kroz jednu nosnicu. Deset sudionika disalo je isključivo kroz lijevu nosnicu, a deset kroz desnu.
Prije i nakon svake sesije sudionici su procjenjivali razinu stresa, nemira, smirenosti, sreće i mentalne jasnoće. Istraživači su također nakon svake sesije mjerili sklonost lutanju misli.
Obje skupine prijavile su opće poboljšanje dobrobiti. Razina stresa i nemira značajno se smanjila, osjećaj smirenosti značajno se povećao, a osjećaj sreće umjereno je porastao. Mentalna jasnoća, međutim, nije pokazala značajne promjene. Sudionici su također tijekom osmodnevnog razdoblja imali manje epizoda lutanja misli.
Istraživači su pritom uočili razlike između dvije metode disanja. Disanje kroz desnu nosnicu bilo je snažnije povezano sa smanjenjem stresa i nemira te povećanjem osjećaja smirenosti. S druge strane, disanje kroz lijevu nosnicu pokazalo se učinkovitijim u smanjenju lutanja misli tijekom vremena.
Autori su zaključili da obje tehnike mogu poboljšati psihološku dobrobit, ali na različite načine. Disanje kroz desnu nosnicu imalo je izraženiji učinak na raspoloženje i stres, dok je disanje kroz lijevu nosnicu više utjecalo na smanjenje lutanja misli.
Ipak, upozorili su da je riječ o maloj studiji sa samo 20 sudionika, bez kontrolne skupine, te da su se rezultati temeljili na osobnim procjenama sudionika.
Devijacija septuma može pojačati osjećaj začepljenosti
Fellner ističe da značajan dio populacije ima devijaciju septuma, stanje u kojem pregrada koja dijeli nosnice nije potpuno centrirana.
"Prema različitim procjenama, to se javlja kod 22 do 50 posto ljudi", rekla je. "U većini slučajeva devijacija je blaga i ne utječe značajno na disanje. Čak i kod tih osoba nosni ciklus normalno funkcionira i obično ostaje neprimjetan jer je tijelo sposobno fiziološki uravnotežiti protok zraka između nosnica."
Međutim, stanja koja povećavaju začepljenost nosa, poput virusnih infekcija, gripe, alergijskog rinitisa ili sinusitisa, mogu učiniti nosni ciklus mnogo primjetnijim.
"U takvim situacijama jedna nosnica može se činiti izrazito začepljenom u određeno doba dana, da bi se nekoliko sati kasnije osjećaj prebacio na drugu nosnicu", objasnila je. "U većini slučajeva riječ je o privremenom stanju koje se povlači nakon oporavka od bolesti ili smirivanja alergijske reakcije."
Dodala je da bi svatko tko ima poteškoće s disanjem kroz jednu nosnicu, bilo da su se pojavile naglo ili postupno, a ne prolaze unutar dva tjedna, trebao potražiti savjet otorinolaringologa.
"Ako bude potrebno, napravit će se endoskopski pregled nosne šupljine kako bi se utvrdio uzrok opstrukcije i odredilo odgovarajuće liječenje."
Što se događa u mozgu?
Druga studija, objavljena 2022. godine u časopisu Scientific Reports, proučavala je ovu temu iz drukčije perspektive, analizirajući moždanu aktivnost umjesto subjektivnih doživljaja sudionika.
U istraživanju je sudjelovalo 30 zdravih odraslih osoba u dobi od 20 do 53 godine. Znanstvenici su pomoću 64-kanalnog elektroencefalograma (EEG) bilježili njihovu moždanu aktivnost dok su disali kroz jednu, a zatim kroz drugu nosnicu.
Rezultati su pokazali da je disanje kroz jednu nosnicu povezano sa značajnim promjenama u moždanoj aktivnosti u usporedbi s normalnim disanjem. Disanje kroz nedominantnu nosnicu bilo je povezano sa smanjenom aktivnošću u svim mjerenim frekvencijama moždanih valova. Disanje kroz dominantnu nosnicu bilo je povezano sa smanjenjem aktivnosti samo u određenim frekvencijskim pojasevima, prvenstveno alfa, beta i gama valova.
Kada su istraživači usporedili disanje kroz lijevu i desnu nosnicu, uočili su nešto drukčiji obrazac. Disanje kroz lijevu nosnicu povezalo se sa smanjenjem moždane aktivnosti u većini frekvencijskih raspona, dok je disanje kroz desnu nosnicu bilo povezano s manjim smanjenjem aktivnosti i relativno višom razinom moždane aktivnosti.
Znanstvenici su primijetili da je disanje kroz lijevu nosnicu stvaralo obrasce slične onima koji se javljaju tijekom opuštanja, odmora i meditacije, što upućuje na moguću povezanost s mirnijim mentalnim stanjem. Nasuprot tome, disanje kroz desnu nosnicu bilo je povezano s većom fiziološkom pobuđenošću organizma.
I u ovom su slučaju istraživači naglasili da su nalazi preliminarni. Istaknuli su kako je odnos između disanja kroz jednu nosnicu i moždane aktivnosti složen te da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se bolje razumjela klinička važnost ovih rezultata.
Sveukupno, dosadašnja istraživanja daju zanimljivu sliku. S jedne strane, nosni ciklus dobro je dokumentiran i potpuno normalan fiziološki proces koji se tijekom dana mijenja pod utjecajem sna, brzine disanja i položaja tijela. S druge strane, sve je više dokaza koji sugeriraju da namjerno disanje kroz jednu nosnicu može biti povezano s razinom opuštenosti, stresa, lutanjem misli i moždanom aktivnošću. Ipak, prije donošenja čvrstih zaključaka potrebno je provesti još mnogo istraživanja.
