Ulcerozni kolitis je kronična autoimuna bolest crijeva čiji simptomi su vrlo neugodni, a manifestiraju se krvavom stolicom, grčevima i bolovima u trbuhu. Koji su simptomi i uzroci nastanka ulceroznog kolitisa, koja je dinamika bolesti, koje su moguće komplikacije i kako se liječiti za missZDRAVU govori prof. dr. sc. Nadan Rustemović, dr.med., spec. gastroenterolog i hepatolog iz Poliklinike Medikol. Kako prehranom držati pod kontrolom simptome ulceroznog kolitisa objašnjava Sandra Krstev Barać, mag. nutricionizma, IFMPC.
Ulcerozni kolitis (UK) je upalna bolest crijeva koja zahvaća debelo crijevo i rektum (debelo crijevo proteže se od slijepog crijeva do krajnjeg dijela - rektuma, dugo je oko 150 centimetara). Kolitis se odnosi na upalu crijeva, a ulcerozni (ulcus) odnosi se na oštećenja kože ili sluznice popraćeno stvaranjem gnoja i odumiranjem stanica okolnog tkiva. Kod većine oboljelih simptomi se obično razvijaju tijekom vremena, a ne iznenada. Ulcerozni kolitis može biti iscrpljujući i ponekad može dovesti do komplikacija opasnih po život. Iako je ulcerozni kolitis kronična bolest, postoje lijekovi koji značajno mogu smanjiti znakove i simptome bolesti i dovesti do dugoročne remisije. Uzrok nastanka ulceroznog kolitisa nije poznat. Znanstvenici smatraju da je uzrok UK složen i uključuje razne čimbenike poput genetskih i okolišnih te preaktivnog imunološkog odgovara.
Simptomi ulceroznog kolitisa
Simptomi UK često se s vremenom pogoršavaju. Početni simptomi uključuju:
- proljev ili poriv za hitnim pražnjenjem crijeva
- grčevi u abdomenu (trbuhu)
- umor
- mučnina
- gubitak težine
- anemija (smanjeni broj crvenih krvnih stanica).
Simptomi uznapredovale bolesti uključuju:
- krv
- sluz ili gnoj u stolici
- grčevi
- vrućica
- kožni osip
- ranice u ustima
- bol u zglobovima
- crvene, bolne oči
- bolest jetre
- gubitak tekućine i hranjivih tvari.
"Pacijenti s UK najčešće imaju proljev, gotovo redovito s primjesama krvi i sluzi u stolici. Stolice su učestale, eksplozivne, oskudnog volumena zbog upale i edema sluznice rektuma. Nastup simptoma je najčešće postupan od blagih simptoma inicijalno (nakon čega dolazi najčešće do smirivanja bolesti) do pojave teškog oblika bolesti tijekom par tjedana ili mjeseci kod manjeg broja pacijenata. Težina simptoma varira od blagog oblika bolesti s četiri i manje stolica dnevno s ili bez primjesa krvi, do teškog oblika s više od 10 stolica dnevno, praćenih jakim grčevima u trbuhu i trajnim rektalnim krvarenjem. Najčešći opći simptomi koji prate bolest su povišena tjelesna temperature, umor, malaksalost i gubitak na tjelesnoj težini", opisao je kliničke simptome bolesti prof. dr. sc. Nadan Rustemović, dr.med., spec. gastroenterolog i hepatolog iz Poliklinike Medikol.
Crijevo zahvaćeno ulceroznim kolitisom
Težina i dinamika bolesti
Težina UK ovisi o jačini i mjestu upale, nije kod svih oboljelih ista. Upala može biti jaka u rektumu (malo područje) ili vrlo blaga u cijelom debelom crijevu (veliko područje). Tijekom aktivne fazi bolesti simptomi se pogoršavaju, dok ih tijekom remisije ima malo ili simptomi potpuno izostaju. Cilj terapije je ostati u remisiji što je duže moguće. UK podjednako je čest kod oba spola i čini se da se javlja u obiteljima, s izvješćima da do 20 posto ljudi s ulceroznim kolitisom ima člana obitelji ili rođaka s ulceroznim kolitisom ili Crohnovom bolešću. Može se pojaviti i kod djece u dobi od dvije godine", navodi Cleveland Clinic.
"Težina bolesti je vrlo važna jer diktira inicijalni terapijski algoritam, za koji je najvažnije postizanje brze remisije bolesti, što je bitan prediktor ishoda bolesti. Ovisno o težini bolesti određuje se i terapija te trajanje liječenja", objašnjava prof. Rustemović i kaže da se u svrhu objektivne procjene aktivnosti bolesti liječnici koriste validiranim kliničkim i endoskopskim skorovima. Najčešće primjenjivana je Montrealska klasifikacija koja opisuje:
- Blagi oblik bolesti (72 % pacijenata)
- Umjereno teški oblik bolesti (27 % pacijenata)
- Teški oblik bolesti (1 % pacijenata)
Komplikacije
Najčešća komplikacija ulceroznog kolitisa je krvarenje koje često dovodi do anemije zbog manjka željeza. U gotovo 10 posto ljudi s ulceroznim kolitisom, naglo napredujući prvi napadaj postaje vrlo ozbiljan s masivnim krvarenjem, probojem i proširenom infekcijom. Uz ulcerozni kolitis mogu se pojaviti i sljedeće bolesti, osobito ako se UK ne drži pod kontrolom:
- rak crijeva
- sepsa
- teška dehidracija
- toksični megakolon
- artritis
- Upala kralješnice (ankilozantni spondilitis)
- upala kože (eritema nodosum, pioderma Gangrenosum)
- upale očiju (episkleritis, uveitis)
- plućne manifestacije (difuzne upalne promjene dišnih putova i intersticija)
- upala jetre (smo u rijetkim slučajevima)
- upala žučnih vodova.
Prof. Rustemović objasnio je kolika je opasnost za oboljele od ulceroznog kolitisa da dobiju rak debelog crijeva i koje su mjere prevencije: "Kod pacijenata s upalnim bolestima crijeva (UBC), a to su ulcerozni kolitis i Kronova bolest, povećana je višestruka pojavnost karcinoma debelog crijeva i rektuma u odnosu na zdravu populaciju te su stoga u algoritmu kontrola redovito uključene nadzorne kolonoskopije. U upalnim bolestima crijeva ukupni rizik nastanka kolorektalnog karcinoma je 1, 29 slučajeva na 1000 osoba oboljelih od UBC". Objasnio je i koje su druge teške komplikacije ulceroznog kolitisa: "Toksični megakolon je komplikacija fulminantnog teškog ulceroznog kolitisa, kada se upalni proces proširi sa sluznice i podsluznice na mišićni dio crijevne stijenke. Stanje zahtijeva hospitalizaciju i brzu medikamentnu intervenciju, a katkad i kiruršku. Pored toksičnog megakolona u teške komplikacije UK ubraja se masivno krvarenje i perforacija crijeva". Prof. Rustemović kaže da srednje teški i teški oblik ulceroznog kolitisa zahtijeva najčešće hospitalizaciju radi hemodinamske stabilizacije pacijenta i inicijacije optimalnog liječenja, koje se može po uvođenju remisije nastaviti i u kućnim uvjetima.
Kao što smo već spomenuli ulcerozni kolitis može biti okidač drugim bolestima poput upale zglobova, upale kralježnice i drugih. Prof. Rustemović objašnjava je li neizbježno da osoba oboli od pridruženih bolesti ili se to može izbjeći i ako da kako. "Ovdje se radi o ekstraintestinalnim manifestacijama osnovne bolesti, koje ne ovise o trajanju osnovne bolesti, a mogu se prezentirati na različitim organskim sustavima. U liječenju je primarna dobra kontrola osnovne crijevne bolesti, dok se ekstraintestinalne manifestacije još dodatno liječe ovisno o zahvaćenom sustavu."
Liječenje ulceroznog kolitisa
Budući da je ulcerozni kolitis kronično stanje, cilj liječenja je smanjiti upalu koja uzrokuje simptome kako bi se spriječilo razbuktavanje te kako bi razdoblja remisije što dulje trajala. O specifičnoj situaciji i simptomima ovisi koji će lijek biti propisan. Za blage simptome liječnik može propisati lijek za smanjenje upale i otekline. To će pomoći u ublažavanju mnogih simptoma. Za izražene simptome propisuju se kortikosteroidi koji uglavnom dovode do značajnog, takozvanog dramatskog poboljšanja simptoma, ali budući da imaju nuspojave, nastoji se ograničiti njihova upotreba. U slučaju kada je prisutna i infekcija propisuju se antibiotici.
Za liječenje ulceroznog kolitisa koriste se i biološki lijekovi, a o njihovoj upotrebi prof. Rustemović kaže: "U RH se koristi više vrsta bioloških lijekova koje su odobrila regulatorna tijela i HZZO. U terapiji UK najčešće se koriste anti TNF lijekovi (infliksimab i adalimumab). Imamo dvadesetogodišnje iskustvo s ovim lijekovima koji su znatno unaprijedili liječenje bolesnika s ulceroznim kolitisom. Pokazali su se učinkovitim u postizanju i održavanju remisije u ambulantnoj i bolničkoj primjeni, bilo kao monoterapija ili rjeđe u kombinaciji s drugim lijekovima tzv. temeljne terapije. S druge strane poznata imunogeničnost lijeka limitira njihovu učinkovitost, odnosno zahtijeva trajno praćenje potencijalnih nuspojava te blagovremenu intervenciju".
Prof. Rustemović kaže da je važno istaknuti kako je više kliničkih centara u Hrvatskoj uključeno u brojne internacionalne multicentrične studije gdje su nam besplatno dostupne najnovije molekule za liječenje upalnih bolesti crijeva, koje su u fazi kliničkog ispitivanja.
Prehrana oboljelih od ulceroznog kolitisa
Što bi od hrane i pića oboljeli od ulceroznog kolitisa trebali izbjegavati, a što se preporučuje, prof. Rustemović kaže da trendovi idu ka individualiziranju dijete, tako da je najbolje potražiti savjet u Centru za enteralnu i parenteralnu prehranu KBC Zagreb.
Da prehrana osoba s ulceroznim kolitisom treba biti individualizirana složila se i Sandra Krstev Barać, mag. nutricionizma IFMCP (Functional Medicine Certification Program) iz Funkcionalne medicine, koja je objasnila čime bi se oboljeli od UK trebali voditi kada je prehrana u pitanju.
"Kao i kod svih kroničnih bolesti, odgovarajuća i prilagođena prehrana ima važnu ulogu u terapiji ulceroznog kolitisa, osobito kada govorimo o ublažavanju simptoma bolesti, ali i sprječavanju pothranjenosti koja često prati ovu populaciju. Iako ne postoji jedinstveni obrazac prehrane koji može pomoći svim oboljelim već je prehrani potrebno pristupiti individualno i uz potporu nutricionista, jedan od ciljeva prehrane primjenjiv za sve treba biti smanjenje prisutne upale te postizanje raznolikosti mikrobioma."
Prehrambeni korak koji može biti od koristi kod ulceroznog kolitisa kaže nutricionistica je provedba eliminacijske dijete gdje se iz prehrane na određeni period izbacuje namirnice koje najčešće stvaraju upalu i tegobe. "Postoji nekoliko vrsta eliminacijskih dijeta koje se koriste, a za početak ima smisla provesti sveobuhvatnu eliminacijsku dijetu gdje se iz prehrane na period od tri tjedna izbacuje žitarice koje sadrže gluten (pšenica, raž, ječam), kukuruz, mlijeko i mliječni proizvodi, crveno meso, jaja, soja, orašasti plodovi, plodovi mora, alkohol, kakao, kava i jednostavni šećeri. Nakon toga se uvodi jedna po jedna namirnica (maksimalno dvije tjedno) te pažljivo prate simptomi. Svaka namirnica koja stvara tegobe u vidu probavnih smetnji, glavobolja, osipa i sl. izbacuje se iz prehrane kod tog pojedinca dok se paralelno cijeli crijevna sluznica."
Krstev Barać kaže i da ulcerozni kolitis često prati i promijenjena mikrobiota u usporedbi sa zdravom populacijom: "Zato su intervencije koje doprinose njenoj raznolikosti poput primjene probiotika (u ovom slučaju osobito E. coli Nissle 1917 i VSL#3 ) kao i prebiotika poželjni, iako kod prebiotika treba biti oprezan i ponovno personalizirati pristup ovisno o fazi bolesti i stanju osobe".
