Novi trend "tihog otkaza" postao je u posljednje vrijeme vruća tema o kojoj se diskutira i na društvenim mrežama. Zapravo se ne radi o davanju otkaza, već zaposlenik radi samo nužno, odbija prekovremeni rad ili odgovaranje na mailove izvan radnog vremena. Stručnjaci smatraju da se zapravo radi o odgovoru na sindrom izgaranja i stres.
Pojam "tihi otkaz" posebno je raširen među generacijom Z i milenijalcima, a najpoznatiji je na TikToku gdje videozapisi s oznakom #quietqutting imaju preko 11,3 milijuna pregleda. Međutim, unatoč nazivu, ne radi se o otkazu, već osobe rade samo ono što je u opisu njihovog posla i ništa više od toga. Također postavljaju granice poslodavcima te ih ne zanima dokazivanje i pretjerana postignuća.
Maria Kordowicz, profesorica organizacijskog ponašanja na Sveučilištu u Nottinghamu, za Verywell opisuje tihi otkaz kao: "Obavljanje minimuma koji je potreban da bi se posao dovršio bez dopuštanja da prodre u druga područja života”. Dodaje kako to rade oni zaposlenici koji pokušavaju naći ravnotežu između privatnog i poslovnog života te da odbijaju raditi dodatne stvari izvan radnog vremena i ne žele koristiti pretjeranu produktivnost koja šteti njihovoj dobrobiti.
Što "tihi otkaz" podrazumijeva?
Paula Allen, voditeljica i potpredsjednica za istraživanje u LifeWorksu, ističe sljedeće kao znakove "tihog otkaza":
- Reći ne zadacima izvan opisa posla
- Neodgovaranje na mailove ili poruke izvan posla
- Odlazak s posla na vrijeme
- Biti manje emocionalno angažiran
- Ne pokušati postići uspjeh iznad očekivane razine
- Smanjen interes da se radi više kako bi se osiguralo unapređenje na poslu
Zašto ljudi to rade?
Kordowicz objašnjava da to ljudi najčešće rade kako bi postigli ravnotežu između poslovnog i privatnog života, a također smatra da je to i neka vrsta strategije kojom se štite od prekomjernog rada i izgaranja. Ponekad previše posla može utjecati na nečiji život zbog čega mnogi imaju manje vremena za opuštanje, brigu o sebi, viđanje s obitelji i prijateljima, vježbanje i slično. Ono što također demotivira ljude je što nisu nagrađeni za svoj rad, odnosno ne dobiju povišicu, dok direktori postaju sve bogatiji. Sve to utječe na mentalno zdravlje ljudi, a upravo je "tihi otkaz" odgovor.
Proteklih nekoliko godina čak je i lakše prakticirati ovu praksu. Sve više ljudi radi od kuće, posebno za vrijeme covid pandemije, a kada šef nije prisutan, "tihi otkaz" postaje lakši ili ljudi jednostavno postaju hrabriji koristiti ga. “Početak pandemije pojačao je osjećaj da su potrebni dodatni sati rada. Zbog straha ili zahtjeva ili čak dosade, mnogi su ljudi radili gotovo neprestano i sada osjećaju posljedice toga. Ova je situacija bila ekstremna pa su mnogi iz jedne krajnosti krenuli u drugu te su kao odgovor na osjećaje preopterećenosti, izgaranje i stres koristili 'tihi otkaz'", objašnjava Allen.
Pod tihim otkazom se podrazumijeva da zaposlenik obavlja samo nužno i ne trudi se previše
Zašto bi "tihi otkaz" mogao funkcionirati?
Stručnjak u konzultantskoj tvrtki Michael Timmes je za CNBC objasnio da ova praksa može omogućiti ljudima da se više bave projektima koji njih zanimaju. Dodaje kako bi se zaposlenici zbog toga mogli osjećati bolje te bi čak mogli postati učinkovitiji tijekom radnog vremena i razmišljati izvan okvira.
Poslovna trenerica Kelsey Wat dodaje da "tihi otkaz" može zaposlenicima dati kratkoročno olakšanje od radnog okruženja koje je pretjerano usredotočeno na rezultate. To može pomoći ljudima da se ponovno usredotoče na svoje potrebe izvan posla kako bi se oporavili od izgaranja, ali i kako bi uspostavili granice unutar radnog mjesta i razjasnili svoje potrebe. "Radi se zapravo o borbi protiv dugotrajnog uvjerenja da je jedini način da osoba profesionalno napreduje da radi daleko iznad svojih granica i svemu govori 'da'", zaključuje Wat.
"Tihi otkaz" može imati i negativna učinak
"Tihi otkaz" u teoriji i praksi može izgledati potpuno drugačije za svakog pojedinca. Stručnjaci kažu da je koncept zabrinjavajući jer može ići dalje od jednostavnog postizanja bolje ravnoteže između poslovnog i privatnog života.
“Tih otkaz uklanja emocionalne uloge koje bi osoba mogla imati u svom poslu, što je tužno s obzirom na činjenicu da većina provodi puno vremena na poslu”, smatra Wat. Dodaje kako većina ljudi žele biti ponosna na posao koji rade i na doprinos koji daju. Također žele vidjeti svoj utjecaj i osjećati se dobro zbog toga, a ova praksa to ne dopušta. Ipak, Wat smatra da je moguće održati zdrave granice i ostati emocionalno vezan za posao.
Timmes se složio i rekao da postoji razlika između bolje ravnoteže između posla i privatnog života i potpune neangažiranosti. Dodaje kako ovaj trend može biti pozitivan, ako bi se ljudi usredotočili na maksimiziranje vremena provedenog u uredu.
Postoje i loše osobine koje se također mogu usvojiti "tihim otkazom", kao što su nedostatak motivacije, nerazvijenost vještina, nedostatak fleksibilnosti i nesposobnost za timski rad. "Iz uredske perspektive, ova praksa može uzrokovati sukobe među zaposlenicima jer će neki zaposlenici osjećati da drugi ne pridonose dovoljno", dodao je Timmes. Objašnjava kako se to može odraziti negativno na zaposlenika, ali i doprinijeti stvaranju neadekvatnih i nerazvijenih zaposlenika.
