Prof. dr. sc. Igor Rudan, znanstvenik i član Kraljevskog društva (The Royal Society) Britanske akademije znanosti i kolumnist Večernjeg lista odgovorio je na brojne nedoumice koje muče građane vezano za koronavirus poput, zašto je došlo do ovako snažnog drugog vala, je li lockdown zaista rješenje, kako možemo znati da je pandemija u nekoj državi izmakla kontroli, što je s kolektivnim imunitetom ...
Rudan se u svoj kolumni "Igor Rudan odgovara na 10 ključnih pitanja o novom valu koronavirusa", objavljenoj u Večernjem listu osvrnuo i na brojne hipoteze o koronavirusu koje se provlače kroz svakodnevne razgovore. Jedna od češćih hipoteza je stjecanje kolektivnog imuniteta, o čemu Rudan kaže da kolektivni imunitet nigdje neće biti brzo dosegnut uz iznimku Manausa u Brazilu i nekoliko manjih naselja u Lombardiji. To tvrdi na temelju prvog vala u kojem su Belgija, Italija, Ujedinjeno Kraljevstvo, Španjolska bili vrlo snažno pogođeni pandemijom. "U Belgiji je od COVID-19 već umrlo više od 0,1% ukupnog stanovništva. U tim je zemljama, znanstvenim metodama, jasno pokazano i povećanje ukupnog broja smrti u 2020. u usporedbi s prethodnim godinama. Međutim, i u drugom valu ponovo bilježimo snažan rast pandemije u zemljama EU", objasnio je Rudan.
Je li virus zaista oslabio preko ljeta i je li se tada trebao zaraziti veći broj ljudi?
Jedna od hipoteza je da je virus oslabio tijekom ljeta što Rudan osporava: "Virus sam po sebi nije oslabio, on mutira relativno sporo i zadržava svoje osobine, što vidimo i po rastućem broju umrlih u ovom, drugom valu". Objašnjava da se do mišljenja o oslabljenom virusu došlo na temelju toga što je bio značajno manji broj umrlih. Rudan ne osporava tu činjenicu te objašnjava zašto je to bilo tako. "U prvom valu virus je znatno češće zaražavao one najosjetljivije, tj. starije ljude oslabljenog imuniteta, nego tijekom ljeta, kada su se stariji ljudi štitili, a zaražene su bile pretežno mlađe osobe; u prvom valu znatno se manje testiralo negoli tijekom ljeta, tijekom ljeta znatno se više nosilo maske i boravilo na otvorenom, a počelo se izbjegavati rukovanje, grljenje i ljubljenje pri pozdravu, pa su zaraženi primali manju dozu virusa kada bi se zarazili, a ta je doza povezana s težinom kasnije kliničke slike; zahvaljujući napretku znanosti, liječenje teško oboljelih primjenom raznih kliničkih metoda i lijeka deksametazona umanjilo je broj umrlih među najteže oboljelima. Ukupan učinak svih tih čimbenika doveo je do manjeg broja umrlih u odnosu na sve pozitivno testirane u usporedbi s prvim valom", napisao je Rudan za Večernji list.
Istaknuo je da je jedna od pogrešnih poruka, ideja da postoji bolje i lošije vrijeme za zaraziti se i tako u 'povoljnijem vremenu' raditi na kolektivnom imunitetu. "To je loša ideja budući da ne znamo koliko traje imunitet nakon preboljene zaraze, a drugi razlog jest što se sada sve više istražuje tzv. long COVID-19, jer je zamijećeno da manji udio osoba koje prebole zarazu nakon toga još mjesecima pate od neobičnih simptoma. Ove kasne posljedice mogu pogoditi i mlađe i zdrave ljude te bi vremenom mogle postati zamjetan javno-zdravstveni problem. Sve to upozorava na to da je oprez trenutačno ipak razumniji od zagovaranja slobodnog širenja", napisao je znanstvenik. Istaknuo je da su hvatanje kontakata i testiranje nužna mjera u sprečavanju širenja zaraze.
Trenutak za uvođenje strožih mjera
Na pitanje zašto je došlo do ovako snažnog drugog vala koji je, čini se, iznenadio mnoge vođe država EU, Rudan odgovara da virusi imaju složenu dinamiku prijenosa koji ovisi o ponašanju i kretanju ljudi. Osim što se lakše prenose u zatvorenim prostorijama sa zuhim zrakom, poznato je da respiratorni virusi mogu imati sezonske vrhunce u raznim klimatskim uvjetima, gdje izmjenjivanje vlažnih i suhih razdoblja utječe na brzinu i uspješnost njihova prenošenja. "Zbog toga određeni skup preventivnih mjera može u jednom trenutku dobro držati epidemiju pod nadzorom, ali u drugom je potrebno jačanje mjera kako bi se spriječio eksponencijalni rast. Kada se utvrdi početak rasta broja novozaraženih u nekoj državi bez obzira na već postojeće mjere, to znači da one više nisu dostatne i treba ih postrožiti", smatra Rudan.
Objašnjava da su se mnoge države odlučile za lockdown kako bi izbjegle preopterećenost zdravstvenog sustava i eventualno uskraćivanje zdravstvene pomoći koja bi iz preopterećenosti i proizašla što bi bilo skandalozno budući da građani plaćaju doprinose za zdravstveno osiguranje. Objasnio je i koja je ključna razlika između prvog i drugog lockdowna: "U prvom je valu javno-zdravstveni problem bio prioritetan, a ciljevi su bili prilično jasni i ekonomiju se moglo jednokratno zaštititi. U drugom valu, uz javno-zdravstveni, sada imamo i vrlo težak ekonomski i sigurnosni aspekt ove krize. Pri tome ciljevi više nisu dovoljno jasni jer ne znamo koliko ova kriza još može potrajati".
