Baš kada smo mislili da smo od Gwyneth Paltrow čuli sve najbizarnije, pojavio se novi, još bizarniji tretman kojem se podvrgnula. Radi se o rektalnoj terapiji ozonom, a o svom iskustvu pričala je kao gošća podcasta The Art of Being Well.
Kada ju je voditelj pitao koji je najčudniji tretman koji je isprobala, Gwyneth je rekla: "Probala sam terapiju ozonom, rektalno. Poprilično je čudan osjećaj, no mnogo mi je pomogla". Koliko terapija ozonom uistinu pomaže, je li nužno koristiti ju rektalno te koje rizike nosi, pročitajte u nastavku.
Što je ozonska terapija?
Ozonska terapija je medicinski tretman koji se sastoji od primjene ozona u tijelu radi poboljšanja zdravlja i liječenja određenih stanja. Ozon (O3) je molekula s tri atoma kisika. Izuzetno je nestabilan i eksplozivan u tekućem ili čvrstom obliku, ali kao plin, ovaj nadopunjeni kisik može potencijalno imati terapijska svojstva. Ozon se može primijeniti na različite načine, ovisno o svrsi terapije i stanju pacijenta, navodi Cleveland Clinic.
Dodaju kako se vjeruje da se ozonom mogu liječiti rane, ublažiti bol i brojne bolesti, no ozonska terapija ostaje kontroverzna praksa zbog nedostatka dokaza o sigurnosti samog postupka. Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) je 2019. godine izdala upozorenje za korištenje ozonske terapije upravo zato što nema dovoljno dokaza koji bi ukazivali na to da je učinkovita i sigurna, objašnjava pulmolog Vickram Tejwani.
"Moguća je šira primjena ozonske terapije u budućnosti, ali trenutno nije dovoljno proučena. Potrebno nam je više podataka o potencijalnim nuspojavama, koje mogu biti ozbiljne, prije nego što počnemo nuditi ozonsku terapiju kao popularnu terapiju ili tretman", dodaje dr. Tejwani.
Ozonska terapija ne mora biti uvijek rektalna
Postoji više različitih načina kako se terapija ozonom može primijeniti, no važno je napomenuti da se ozon nikako ne smije udisati jer može izazvati probleme s plućima. U slučaju poznate glumice, ozon je primijenjen rektalno direktnim upuhivanjem, a upuhivati se može i u vaginu ili uši.
Najčešći način primjene ozonske terapije je intravenozna primjena, gdje se plinoviti ozon otopi u uzorku krvi pacijenta te se ubrizga nazad u krvotok. Ovaj postupak se obično izvodi u medicinskoj ustanovi i pod nadzorom medicinskog osoblja. Ozon se također može primijeniti lokalno na koži kroz posebne kreme, a takav oblik primjene najčešći je za liječenje rana.
Još jedan način primjene ozonske terapije je ubrizgavanjem mješavine kisika i ozona u mišiće te konzumiranjem ulja ili vode u kojoj je otopljen ozon.
Za što se koristi ozonska terapija?
Ozonska terapija se koristi u liječenju različitih bolesti i stanja, uključujući virusne infekcije, bakterijske infekcije, upalne procese, autoimune bolesti, tumore, bolesti srca i krvnih žila, bolesti dišnog sustava, neurološke bolesti, sportske ozljede, bolna stanja mišićno-koštanog sustava, psorijazu, ekcem i slično. Ima potencijal da poboljša opću cirkulaciju krvi, poboljša metaboličke procese i potakne imunološki sustav. Ozon također ima antibakterijska, antivirusna i antifungalna svojstva, što ga čini korisnim u borbi protiv infekcija.
Također se vjeruje da ozon potiče procese ozdravljenja i regeneracije tkiva te da ozonska terapija pomaže kod oksidativnog stresa koji narušava zdravlje stanica i može dovesti do upala u tijelu. Ipak, kako dr. Tejwani napominje, nema dovoljno istraživanja na ovu temu koja mogu sa sigurnošću potvrditi da terapija ozonom uistinu djeluje.
Nuspojave i rizici ozonske terapije
Iako se ozonska terapija smatra relativno sigurnom metodom liječenja, postoje neke moguće nuspojave kao što su glavobolje, umor, vrtoglavica, mučnina, grčevi u trbuhu, iritacija kože i oštećenje pluća u rijetkim slučajevima. Ako se tijekom intravenoznog korištenja ozona stvore mjehurići zraka, moguće je da će izazvati blokadu krvnih žila i tako dovesti do srčanog ili moždanog udara. Rektalna primjena ozonske terapije može rezultirati bolovima u probavnom sustavu i pojavom nadutosti. Upravo zato je važno da se ozonska terapija izvodi pod nadzorom kvalificiranog medicinskog osoblja i uzimajući u obzir individualne potrebe i zdravstveno stanje pacijenta.
Opasnosti koje nosi udisanje ozona
Najveći rizik koji nosi ozonska terapija je upravo udisanje plinovitog ozona jer je čak i u vrlo malim dozama štetan. Kratkotrajna izloženost maloj količini ozona može uzrokovati ozbiljna i trajna oštećenja pluća i dišnog sustava. Udisanje ozona se može dogoditi slučajno, posebno ako ga pokušavate sami primijeniti. Budući da je ozon nepredvidiv i nestabilan, zahtijeva preciznost u količini koja se koristi i načinu primjene te zato nikada ne pokušavajte raditi s ozonom sami.
Prvi simptomi udisanja ozona su peckanje očiju, kašalj, mučnina i glavobolja. Dugoročni učinci mogu biti ozbiljniji. "Ako udahnete ozon u okolišu, nećete dobiti bolest pluća nakon jednog udisaja, ali ako udahnete veliku količinu ozona, moglo bi potencijalno dovesti do akutne plućne ozljede", kaže dr. Tejwani. Tijekom vremena, udisanje ozona može dovesti do kroničnih plućnih bolesti poput astme ili KOPB-a te pogoršati bilo koju prethodnu plućnu bolest.
