Korištenje kanabisa povezano je s gotovo četverostruko većim rizikom od razvoja dijabetesa tipa 2, pokazuje analiza stvarnih podataka više od 4 milijuna odraslih osoba, predstavljena na godišnjem kongresu Europskog udruženja za proučavanje dijabetesa (EASD) koji se održava u Beču od 15. do 19. rujna.
Globalna uporaba kanabisa u porastu je, s procijenjenih 219 milijuna korisnika (4,3 % odrasle populacije) u 2021. godini. Iako su neka istraživanja sugerirala potencijalne protuupalne učinke ili pomoć u regulaciji tjelesne težine, druga su upozorila na moguće negativne učinke na metabolizam glukoze i osjetljivost na inzulin. Do sada nije bilo jasno koliki je stvarni rizik za razvoj dijabetesa.
Kako bi dodatno ojačali bazu dokaza, dr. Ibrahim Kamel iz Boston Medical Centera (Massachusetts, SAD) i njegovi suradnici analizirali su elektroničke zdravstvene zapise iz 54 zdravstvene ustanove unutar TriNetX istraživačke mreže, koja obuhvaća centre diljem SAD-a i Europe. U razdoblju od 2010. do 2018. godine identificirali su 96 795 pacijenata u dobi od 18 do 50 godina (52,5 % žena) s dijagnozama povezanim s uporabom kanabisa — od povremene konzumacije do ovisnosti, uključujući slučajeve intoksikacije i simptome ustezanja.
Ti su pacijenti uspoređeni su s 4 160 998 zdravih osoba koje na početku istraživanja nisu imale zabilježenu uporabu psihoaktivnih tvari niti ozbiljne kronične bolesti. Usklađivanje je provedeno prema dobi, spolu i postojećim zdravstvenim stanjima, a obje skupine praćene su tijekom pet godina, piše Medical Xpress.
Nakon što su istraživači uzeli u obzir razinu HDL i LDL kolesterola, nekontrolirani visoki krvni tlak, aterosklerotsku bolest srca, konzumaciju kokaina i alkohola te niz drugih čimbenika povezanih sa životnim stilom, otkrili su da je broj novootkrivenih slučajeva dijabetesa značajno veći među korisnicima kanabisa (1 937 slučajeva; 2,2 %) u usporedbi sa zdravom skupinom (518 slučajeva; 0,6 %). Statistička analiza pokazala je da korisnici kanabisa imaju gotovo četiri puta veći rizik od razvoja dijabetesa u odnosu na osobe koje ne koriste kanabis.
Iako autori ističu da je potrebno dodatno istražiti kako točno kanabis utječe na razvoj dijabetesa, moguće objašnjenje uključuje inzulinsku rezistenciju i nezdrave prehrambene navike povezane s njegovom konzumacijom. Unatoč tome, rezultati ove studije već sada imaju važne implikacije za praksu metaboličkog praćenja i oblikovanje javnozdravstvenih poruka.
"Kako kanabis postaje sve dostupniji, društveno prihvaćen i legaliziran u različitim zemljama i regijama, ključno je razumjeti njegove potencijalne zdravstvene rizike", izjavio je glavni autor studije dr. Kamel.
Rezultati ove studije, temeljeni na stvarnim podacima, pokazuju koliko je važno da se u liječenje i savjetovanje osoba koje koriste psihoaktivne tvari uključi i razgovor o riziku od dijabetesa. Također ističu potrebu da zdravstveni djelatnici redovito razgovaraju s pacijentima o njihovim navikama korištenja kanabisa, kako bi se bolje razumio njihov ukupni rizik od dijabetesa i eventualna potreba za metaboličkim praćenjem.
Autori ističu da su potrebna dodatna istraživanja o dugoročnim učincima kanabisa na endokrini sustav, kao i o tome odnosi li se povećani rizik od dijabetesa isključivo na inhalacijske oblike kanabisa ili uključuje i druge, poput jestivih proizvoda.
Unatoč važnim nalazima, riječ je o retrospektivnoj studiji koja ne može dokazati da konzumacija kanabisa uzrokuje dijabetes. Autori ne isključuju mogućnost da su na rezultate utjecali i drugi čimbenici, unatoč primijenjenim statističkim metodama za smanjenje pristranosti. Studija ima određena ograničenja, uključujući nedostatak detaljnih podataka o načinu i učestalosti konzumacije kanabisa te mogućnost pogrešne klasifikacije pacijenata.
Autori priznaju da stvarni podaci iz kliničke prakse imaju svoja ograničenja, a jedno od njih je nedosljedno prijavljivanje informacija od strane pacijenata u elektroničkim medicinskim zapisima.
Autori upozoravaju na moguću pristranost rezultata zbog nepreciznog praćenja izloženosti kanabisu te činjenice da su se oslanjali na točnost samoprijavljivanja korisnika, osobito u slučajevima kada su živjeli u regijama gdje je kanabis bio ilegalan.
