Zdravlje 16304 prikaza 29. listopada 2016.

Ivana Plechinger: što sam naučila nakon moždanog udara

Foto: Borna Filic/PIXSELL
zdrava krava postala miss7zdrava.24sata.hr

Knjiga Ivane Plechinger 'Ono što ostaje, uvijek ljubav je' otkriva nam poznatu glazbenicu, televizijsku i radijsku voditeljicu u novom svjetlu. Autorica nam daje dobra rješenja za osobni rast kroz vlastite primjere: otkriva nam kako biti otvoren prema ljudima i događajima, i kako – unatoč teškim životnim trenucima i traumama – živjeti sada i ovdje u zahvalnosti i ljubavi, a ne u strahu.

Povodom Svjetskog dana moždanog udara koji se obilježava 29. listopada donosimo ti intervju s Ivanom Plechinger koja nam je ispričala koliko ju je iskustvo moždanog udara zapravo promijenilo i što je sve naučila putem.

Poslije očeve smrti i moždanog udara, napisali ste knjigu " Ono što ostaje, ljubav je". Knjiga je prepoznata od strane publike, prodaje se odlično, koje su glavne i vama najvažnije poruke koje ste željeli prenijeti svojom knjigom?

'Ja bih voljela svojom knjigom prenijeti čitateljima ideju kako smo na ovaj svijet došli da se radujemo, jer vrlo vjerojatno niste nikada primijetili bebu koja je depresivna, svi na ovaj svijet dolazimo radosni, a bilo bi dobro da s ovog svijeta i odemo radosni i voljela bih svojom knjigom ljude na to podsjetiti. Mnogi imaju krivu ideju da je ova knjiga moja autobiografija, knjiga sadrži samo  neke elemente mog života onoliko koliko je potrebno ljudima da vide da ja nisam samo neko lice koje ih je zabavljalo s ekrana, već da sam i ja prošla različita dobra i loša iskustva u životu i uspjela isplivati sretno i radosno. Dakle, ovo je knjiga radosnog života, a to je nešto što i u budućnosti planiram raditi nakon što završim promociju knjige po cijeloj Hrvatskoj u obliku radionica na kojima bi zajedno učili kako radosno živjeti'.

Koliko vas je promijenilo iskustvo moždanog udara i što ste u životu odlučili promijeniti nakon toga dana?

'To su stvari koje te mijenjaju potpuno, temeljito, na svim frontovima. Jednom sam rekla kako sam nakon moždanog udara promijenila sve osim supruga. Kada jednu takvu bolest za koju si smatrao da se događa samo starijim osobama doživiš u svojoj 39. godini, onda shvatiš da je to više od same bolesti, da je to neki znak. Osobno sam ga protumačila kao dar jer me je okrenuo nekim pravim vrijednostima. Shvatiš da je samo u životu važno da si dobro i radosno, da sam dobra mama svojoj djeci i dobra žena svojem mužu, a sve ostale stvari su potpuno besmislene'.
 
29. listopada obilježava se Svjetski dan moždanog udara, što biste preporučili koje su najbolje zdrave navike za prevenciju?
 
'Liječnici su mi nakon moždanog udara preporučili da cijeli život uzimam aspirin koji je prevencija moždanog i srčanog udara i čuva nas od ugrušaka. Dobila sam naputak da uzimam i omega-3 masne kiseline, te pametne i prirodne dodatke prehrani ( vitamine i  tekuće minerale). Od tada dva puta tjedno redovito vježbam, moj izbor je suvremeni ples. Naše tijelo nije napravljeno da samo sjedi, tijelo će vam biti zahvalno ako se svaki dan prošećete'.
 
Trenutno ste na turneji po Hrvatskoj s vašim prvijencem, kako ljudi reagiraju na knjigu, koliko su emotivni susreti s publikom?
 
'To je nešto toliko neopisivo lijepo, toliko divnih duša stvori se na promociji s idejom da podijelimo jedni s drugima neko veselje i nadu, također trudim se odgovoriti na svaku poruku preko Facebooka. Ljudi imaju potrebu za dijeljenjem svojih emocija nakon što pročitaju knjigu i neizmjerno sam im zahvalna na tome. Knjiga je zapravo nastala jer je meni trebala pomoć i teško sam se osjećala. Dakle, prvotna namjera nije bila izdavanje knjige. Najljepši poklon meni je to što je danas moja knjiga poklon svima koji imaju neki gubitak, zdravstveni problem ili jednostavno osjećaju da nemaju dovoljno radosti u svom životu. Također, prekrasno je kada se lanac lijepog osjećaja i radosti širi, tj. ako je moja knjiga uspjela izazvati radost u nekome, ta osoba je širi dalje i to me čini neizmjerno sretnom'.
 
Mogu li nas tuga i teški događaji u životu oplemeniti i natjerati da otkrijemo naše skrivene snage i dobre strane poput empatije za druge ljude koje možda inače ne bi ni otkrili?
 
'Moje iskustvo je takvo da sam nakon bolesti i gubitka voljenih osoba počela 'kopati' sama po sebi i okrenula se duhovnosti. Ali, voljela bih da to ne moraju nužno biti udarci koji nas tjeraju da počnemo živjeti mirnije i zdravije i da spoznamo vlastite ljepote. Ono što ja mogu napraviti u cijeloj toj priči je progovarati o tome na koji način sam naučila živjeti u miru sama sa sobom. Trebalo mi je 40 godina da to naučim, a voljela bih da to vama uspije ranije'.
 
Smatrate li da nam bolesti u životu dolaze kao poruke?
 
' Apsolutno. Pročitala sam jednom negdje da je naša biografija naša biologija. Prije moždanog udara moja biografija je bila puna besmislenih strahova, a to je u mojem tijelu pokrenulo moždani udar. U događajima koji su nam se zbili nekoliko godina prije bolesti, uvijek postoji neki okidač koji je na duhovnoj razini potaknuo  tijelo da nam se dogodi neka bolest i o tome trebamo razmisliti. Sve je to povezano, tako kada primjerice mislimo crne misli, često nas boli glava ili leđa, zapravo bi trebali sami sebe gledati cjelovito', poručuje Ivana.
 

Komentari 0

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.