Postoji mala masna žlijezda smještena iza prsne kosti za koju se često kaže da je u odrasloj dobi “beskorisna”.
Istraživanja sugeriraju da timusna žlijezda nije ni približno toliko nepotrebna kako se nekada mislilo.
Ipak, ne slažu se svi znanstvenici s time.
U studiji iz 2023. godine američki istraživači otkrili su da osobe kojima je uklonjen timus (prsna žlijezda) imaju povećan rizik od smrti iz bilo kojeg uzroka u razdoblju od pet godina nakon operacije.
Također imaju povećan rizik od razvoja raka u tom razdoblju.
"Otkrili smo da je timus apsolutno nužan za zdravlje. Ako ga nema, rizik od smrti i rizik od raka barem su dvostruko veći", rekao je onkolog s Harvarda David Scadden kada je istraživanje objavljeno.
Studija je isključivo opservacijska, što znači da ne može pokazati da uklanjanje timusa izravno uzrokuje rak ili druge smrtonosne bolesti, piše Science Alert.
No istraživači su zabrinuti zbog svojih nalaza. Dok ne saznaju više, tvrde da bi očuvanje timusa, gdje god je to moguće, “trebalo biti klinički prioritet”.
U djetinjstvu je poznato da timus ima ključnu ulogu u razvoju imunološkog sustava. Kada se žlijezda ukloni u ranoj dobi, pacijenti pokazuju dugoročno smanjenje T-stanica, vrste bijelih krvnih stanica koje se bore protiv mikroba i bolesti.
Djeca bez timusa također imaju oslabljeni imunološki odgovor na cjepiva.
No kada osoba uđe u pubertet, timus se smanjuje i proizvodi znatno manje T-stanica za tijelo. Čini se da se može ukloniti bez neposredne štete, a budući da se nalazi ispred srca, često se uklanja tijekom kardiotorakalnih operacija.
Ipak, iako neki pacijenti s rakom timusa ili kroničnim autoimunim bolestima, poput miastenije gravis, trebaju timomektomiju – kirurško uklanjanje timusa – ta žlijezda nije uvijek prepreka.
Mogla bi čak biti i od velike pomoći.
Koristeći podatke pacijenata iz državnog zdravstvenog sustava, istraživači iz Bostona usporedili su ishode pacijenata koji su prošli kardiotorakalne operacije: više od 6000 ljudi (kontrolna skupina) koji nisu imali uklonjen timus i 1146 ljudi kojima je timus uklonjen.
Oni koji su prošli timomektomiju imali su gotovo dvostruko veću vjerojatnost da će umrijeti unutar pet godina u odnosu na kontrolnu skupinu, čak i nakon što su uzeti u obzir spol, dob, rasa te osobe s rakom timusa, miastenijom gravis ili postoperativnim infekcijama.
Pacijenti kojima je timus uklonjen također su imali dvostruko veću vjerojatnost da će razviti rak unutar pet godina nakon operacije.
Štoviše, taj je rak općenito bio agresivniji i često se vraćao nakon liječenja u usporedbi s kontrolnom skupinom.
"Ovo pokazuje da se posljedice uklanjanja timusa trebaju pažljivo razmotriti kada se razmatra timomektomija", rekao je Scadden.
Zašto ove povezanosti postoje zasad nije poznato, ali istraživači sumnjaju da nedostatak timusa na neki način narušava zdravu funkciju imunološkog sustava odraslih.
Podskupina pacijenata u studiji koji su prošli timomektomiju pokazala je manju raznolikost receptora T-stanica u krvnim nalazima, što bi moglo pridonijeti razvoju raka ili autoimunih bolesti nakon operacije.
"Zajedno, ovi nalazi podržavaju ulogu timusa u stvaranju novih T-stanica u odrasloj dobi i u održavanju zdravlja odraslih ljudi", zaključuju autori studije.
Njihovi rezultati, kako navode, snažno upućuju na to da timus ima funkcionalno važnu ulogu u našem zdravlju – sve do samog kraja života.
Međutim, tu priča ne završava.
Naknadna studija objavljena 2025. godine koju su proveli istraživači s Medicinskog fakulteta Yale pokušala je potvrditi nalaze Scaddenova tima, analizirajući podatke pacijenata iz Nacionalne baze podataka o raku (NCDB) i baze Surveillance Epidemiology and End Results (SEER) u razdoblju od 2004. do 2022. godine.
Na kraju, Yaleova studija nije pronašla nikakve dokaze u svojim podacima da uklanjanje timusa ima negativan učinak na zdravlje pacijenata.
To sugerira da još uvijek imamo mnogo toga za razjasniti kako bismo definitivno razumjeli koje su stvarne posljedice uklanjanja timusa.
"Timomektomija kod odraslih s malim ili lokaliziranim timomima nije bila povezana s povećanom petogodišnjom smrtnošću ili smrću od raka", napisao je tim u svom radu.
"Dugoročniji ishodi i specifični imunološki parametri zahtijevaju daljnja istraživanja."
Studija Scaddenova tima objavljena je u časopisu The New England Journal of Medicine.
