Čak i ako ne poznajemo niti jednog bivšeg ovisnika o alkoholu, znamo da oni koji se izliječe od ove ovisnosti kasnije jednostavno – ne piju, nikad više, niti gutljaj. No, čini se da nova saznanja otvaraju i druge opcije...
Brad Pitt nedavno je u intervjuu otkrio da nakon sedam godina apstinencije ponovno pije alkohol, ali, kako kaže, "suzdržanije" nego prije. Njegova izjava izazvala je burne reakcije jer dovodi u pitanje uvriježeno pravilo koje znaju čak i oni koji nisu nikad imali bliskih susreta s ovisnicima o alkoholu: jednom ovisnik, uvijek ovisnik. Upravo zato vrijedi pravilo koje svi znamo: nakon što se osoba jednom oslobodi ovisnosti, najbolje nikada više niti ne okusiti alkohol, odnosno u potpunosti apstinirati.
Zato je Pittovo priznanje u razgovoru za Esquire uzburkalo javnost. Ipak, stručni pogled na poremećaj uporabe alkohola danas je nešto više u nijansama. Oporavak se više ne procjenjuje samo pitanjem je li osoba popila ijedno piće nakon odvikavanja, nego i time ima li kontrolu nad pijenjem, jesu li nestale posljedice koje su prije narušavale zdravlje, odnose ili posao te kako osoba općenito funkcionira.
Apstinencija je i dalje najsigurniji izbor
To ne znači da je povratak alkoholu dobra ideja za svakoga tko je nekoć imao problem s pićem. Naprotiv, potpuna apstinencija i dalje je najsigurniji put, osobito za osobe koje su imale teži oblik poremećaja uporabe alkohola, za one s bolestima jetre, određenim psihičkim poteškoćama ili za ljude koji uzimaju lijekove koji se ne smiju kombinirati s alkoholom.
Apstinencija je također, naravno, najbolji izbor u trudnoći i pri planiranju trudnoće.
Ipak, stručnjaci danas priznaju da se ljudi razlikuju, donosi CNN. Neki nakon liječenja uspiju dugoročno održati promjene i bez potpunog odricanja od alkohola, odnosno piju rijetko i u malim količinama, bez povratka starim obrascima i štetnim posljedicama. To se ne odnosi na svakoga, a nema jednostavnog testa koji bi unaprijed rekao tko može sigurno piti umjereno.
Nije ključno samo piće, nego odnos prema njemu
Poremećaj uporabe alkohola nije pitanje karaktera ni etiketa poput „alkoholičar”, nego zdravstveno stanje koje može biti blago, umjereno ili teško. Kod nekih ljudi cilj liječenja jest potpuna apstinencija, dok drugi uz stručnu podršku nastoje smanjiti količinu i učestalost pijenja.
Najveći je rizik u tome što alkohol može smanjiti sposobnost procjene: osoba lako prijeđe unaprijed dogovorenu granicu ili s vremenom počne mijenjati vlastita pravila. Znakovi za uzbunu su pijenje radi smirivanja, skrivanje količine, vraćanje pijenju nasamo, zanemarivanje obveza ili učestalo kršenje granica koje si je osoba postavila.
Ne treba eksperimentirati bez podrške
Ako osoba koja se liječila zbog problema s alkoholom razmišlja o tome da ponovno počne piti, to ne bi trebala biti odluka donesena nasamo ili „test” vlastite volje. Razgovor s liječnikom, psihijatrom ili stručnjakom za ovisnosti može pomoći procijeniti osobni rizik i prepoznati okidače koji su prije vodili prema problematičnom pijenju.
Pittova izjava zato nije dokaz da se svatko može bez posljedica vratiti povremenoj čaši vina ili piva. Ona prije pokazuje da oporavak nije isti za sve — i da se o njemu može govoriti bez stigme, ali i bez podcjenjivanja rizika.
