Neobičan okus u ustima često nema veze s time što ste upravo pojeli. Od tihih infekcija do skrivenih imunoloških reakcija, znanstvenici otkrivaju iznenađujuće medicinske razloge iza naglih promjena okusa – a neki su ozbiljniji nego što biste očekivali.
Promjene u načinu na koji doživljavamo okus često se zanemaruju. Gorak okus, metalni okus ili iznenadno slabljenje osjeta okusa lako se pripiše nečemu bezazlenom ili prolaznom. No ovi simptomi sve češće privlače pozornost liječnika kao mogući znakovi dubljih zdravstvenih problema.
U mnogim slučajevima, osobe koje prijavljuju poremećaj okusa ili mirisa kasnije dobiju dijagnozu virusne infekcije, upale sinusa ili oralnih stanja. Ove se senzorne promjene ponekad pojave i prije drugih simptoma, pa mogu biti rani znak da se u tijelu nešto događa.
Iako su gubitak okusa i mirisa postali široko prepoznati tijekom pandemije covida, istraživači danas upozoravaju da se slični poremećaji javljaju kod mnogo šireg spektra bolesti. Mehanizmi koji stoje iza ovih promjena još se istražuju, no povezanost s imunološkim odgovorom, kroničnom upalom i poremećajem sluznice postaje sve jasnija.
Poremećaj okusa čest je kod respiratornih bolesti i postnazalnog slijevanja
Respiratorne infekcije često narušavaju osjet okusa i mirisa. Jedan od najčešćih uzroka je postnazalno slijevanje, stanje u kojem višak sluzi iz sinusa curi niz grlo. Taj proces može promijeniti doživljaj okusa jer sluz oblaže jezik i prenosi bakterije ili viruse koji stvaraju neobične ili neugodne okuse.
Stručnjaci Klinike Cleveland objašnjavaju da začepljen nos smanjuje osjet mirisa, a time i doživljaj okusa. Sleep and Sinus Centers of Georgia navode da sluz ometa olfaktorne signale, što dodatno doprinosi iskrivljenom okusu. Sluz može sadržavati i upalne čestice ili patogene koji dodatno narušavaju rad receptora okusa.
Važno je naglasiti da okus ne dolazi samo s jezika. Stručnjaci ističu da je okus kombinacija rada okusnih pupoljaka i mirisnih signala. Kada je protok zraka kroz nos blokiran, hrana može djelovati bezukusno ili čudno, čak i kada je apetit normalan, piše Daily Galaxy.
Infekcije poput covida dodatno su usmjerile pozornost na ove simptome. New York Post izvijestio je da SARS‑CoV‑2 utječe na potporne stanice u blizini olfaktornih neurona, što može objasniti dugotrajne simptome poput parageuzije – iskrivljenog okusa koji se često opisuje kao metalan i može potrajati i nakon što infekcija prođe.
Upala može promijeniti percepciju gorkog okusa
Nova istraživanja otkrivaju da upala može izravno mijenjati osjet okusa. Recenzirana studija objavljena u časopisu Brain, Behavior, and Immunity usredotočila se na ulogu tumorskog nekroznog faktora (TNF), citokina koji imunološki sustav proizvodi tijekom bolesti.
Studija je pokazala da su miševi kojima nedostaje TNF bili znatno manje osjetljivi na gorke spojeve poput kinina, dok je osjetljivost na slatko, slano, kiselo i umami ostala nepromijenjena. TNF je pronađen u specifičnim stanicama okusnih pupoljaka, što sugerira da upalni signali mogu oblikovati percepciju gorkog okusa tijekom aktivacije imunološkog sustava.
Istraživači zaključuju da TNF može selektivno modulirati odgovor na gorke okuse, nudeći biološko objašnjenje za upornu gorčinu koju neki ljudi osjećaju tijekom ili nakon bolesti. Ovi nalazi upućuju na to da upalni proteini – a ne samo lokalna oštećenja ili začepljenost – mogu biti ključni pokretači poremećaja okusa.
Ovo je posebno relevantno kod kroničnih upalnih bolesti, gdje su povišene razine citokina česte, a simptomi vezani uz okus vrlo učestali.
Zdravstvena stanja i životni čimbenici koji utječu na okus
Osim virusnih infekcija, nekoliko drugih stanja povezano je s trajnim promjenama okusa. Prema klinici Cleveland, uzroci se kreću od oralnih infekcija do neuroloških poremećaja.
Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB) jedan je od takvih uzroka. Kiselina koja se vraća iz želuca u grlo može stvoriti gorak ili kiseo okus, osobito u ležećem položaju. Upala uzrokovana izlaganjem kiseline također utječe na sluznicu usta i grla, mijenjajući osjetljivost okusa.
Parodontitis, odnosno bolest desni, uključuje upalu i nakupljanje bakterija u ustima, što može dovesti do krvarenja desni, neugodnog zadaha i dugotrajnog metalnog okusa. Oralna kandidijaza – gljivična infekcija uzrokovana kandidom – stvara kremaste bijele naslage i osjećaj kiselog ili suhog okusa. Klinika Cleveland navodi oba stanja kao česte uzroke poremećaja okusa, osobito kod osoba oslabljenog imuniteta.
Na okus mogu utjecati i neki lijekovi — primjerice antihistaminici, antibiotici i antidepresivi — jer je promjena okusa česta nuspojava. Hormonalne promjene tijekom trudnoće ili menopauze mogu utjecati na osjetljivost receptora okusa, dok suha usta – zbog dehidracije ili određenih terapija – dodatno smanjuju percepciju okusa.
Neurološka stanja poput Parkinsonove i Alzheimerove bolesti često su povezana s poremećajem okusa. Ovi poremećaji ometaju integraciju osjetilnih informacija u mozgu, a u nekim slučajevima promjene okusa mogu se pojaviti i prije ozbiljnijih neuroloških simptoma.
Klinički pristup i pogled prema budućnosti
Promjene okusa ili mirisa koje traju dulje od dva tjedna, osobito ako su praćene drugim simptomima, trebalo bi dodatno istražiti. Klinika Cleveland upozorava da gubitak ovih osjeta može upućivati na širok raspon sustavnih problema, uključujući infekcije, endokrine poremećaje i neurološki pad.
U mnogim slučajevima, rješavanje osnovnog problema – bilo da je riječ o upali sinusa, oralnoj infekciji ili interakciji lijekova – vraća normalnu funkciju osjeta. Nakon infekcije covidom , većina ljudi ponovno osjeti normalan okus i miris unutar 60 dana, iako neki prijavljuju dugotrajnije poremećaje.
Dugoročni utjecaj upalnih signala poput TNF‑a na ljudsku senzornu obradu ostaje aktivno područje istraživanja. Znanstvenici nastavljaju proučavati kako imunološka aktivnost u stanicama okusnih pupoljaka može utjecati na druge fiziološke sustave.
