U knjizi, čiji ti ulomak donosimo, "Liječnik vam savjetuje" dr. Ante Ljubičića iz Medicinske naklade opisuje se značenje i smisao boli kao jednog od glavnih simptoma, Bez obzira na to je li riječ o zubobolji, glavobolji, bolovima u trbuhu, stezanju ili probadanju u prsištu; kad nas zakoči u križima ili kad noću bosom nogom udarimo o rub kreveta.
Bol je neugodan osjećaj koji se pojavljuje nakon ozljede bilo koje vrste – mehaničke, termičke, električne ili kemijske; tijekom upalnog procesa ili cirkulacijskog incidenta (tromboze, embolije) u području bilo kojega dijela tijela i bilo kojeg organa. Svi smo katkad doživjeli – kad je osobito jak i iznenadan, na trenutak će u potpunosti okupirati cijelo naše biće i prekinuti sve druge osjećaje i misli.
Bol je alarm, poziv na uzbunu, signal da nešto nije u redu, da smo ugroženi i da hitno treba poduzeti nešto kako bismo uklonili opasnost. Nastaje podražajem receptora i perifernih niti osjetnih živaca koji se nalaze posvuda u tijelu. Na mjestu ozljede ili bilo kojega drugog patološkog zbivanja, upale, tumorske infiltracije ili cirkulacijskog incidenta, dolazi do oslobađanja različitih biokemijskih tvari koje podražuju receptore, što rezultira osjetom bola. U isto vrijeme organizam se brani stvaranjem fizioloških modulatora bola kao što su serotonin, noradrenalin, endorfini i dr., koji ublažuju bol.
Ako smo pali i ozlijedili se, a boli nas i čini se da nije bezazleno, javit ćemo se liječniku koji će učiniti ono što je potrebno.
Pogledati, učiniti rendgensku snimku, provjeriti postoji li možda prijelom, previti, imobilizirati, ublažiti bol analgetikom i, ako treba, poslati kirurgu.
Kada je u pitanju samo bol u mišićima nogu nakon nogometa, pustit ćemo da spontano prođe za dan-dva ili eventualno uzeti koji analgetik (aspirin i sl.).
Nagla ukočenost i bol u predjelu donjega dijela leđa, koja ne dopušta ni najmanje kretnje, uz širenje bola u noge, obično jednu, vjerojatno je slika akutnog bolnog sindroma zbog protruzije (iskliznuća) diska između dvaju kralježaka (uklještenja živca), zahtijeva pregled neurologa i radiološku obradu (magnetnu rezonanciju), kako bi se odredila optimalna terapija.
Glavobolja koja se ponavlja, ili koja ne prolazi, nalaže neurološku obradu jer uzroci, iako nerijetko posve beznačajni, mogu biti i najozbiljniji (npr. tumor mozga), koji zahtijevaju hitnu operaciju. Ako se glavobolja pojavi nakon udarca u glavu, makar i blažeg, i ne prolazi ili se pojačava, osobito ako je praćena mučninom i povraćanjem ili poremećajem svijesti, ona mora pobuditi sumnju na moždano krvarenje (subduralni hematom), za što je jedina pomoć neurokiruška operacija.
Bol je samo simptom nekog stanja koje što prije treba otkriti, odnosno dijagnosticirati, kako bi se odmah započelo liječenje. Jedna od najvećih pogrešaka (vitium artis) jest suzbijanje bola bez sigurne dijagnoze. Najčešće se to događa kod bolova u trbuhu, koji su često netipični i nespecifični, pa se katkad dogodi da se ne prepozna upala slijepog crijeva ili puknuće (perforacija) crijeva, želučanog čira ili upaljenog divertikula; davanje analgetika bez liječenja uzroka (kirurške operacije, antibiotika i ostale terapije) znači isto što i izlaganje bolesnika smrtnoj opasnosti.
Za uklanjanje bola na raspolaganju nam je cijeli niz različitih skupina lijekova. To su neopioidni i opiodni analgetici, antidepresivi i antikonvulzivi. Od neopioidnih analgetika najčešće se upotrebljavaju paracetamol (Plicet, Lekadol) i nesteroidni antireumatici, među kojima su i salicilati (Andol, Aspirin), kojima se mogu kupirati bolovi blagoga do srednje jakog intenziteta. Paracetamol manje oštećuje želučanu sluznicu pa mu treba dati prednost kod onih koji imaju želučane tegobe, ali zato nema protuupalni učinak. Za bolove neuropatskog podrijetla (oštećenja živaca) daju se lijekovi s djelovanjem na središnji živčani sustav (antidepresivi i antikonvulzivi), što je u nadležnosti specijalista.