Mlada Nizozemka trebala je biti eutanazirana, ali se predomislila nekoliko trenutaka prije nego što je trebala dobiti smrtonosnu injekciju.
Romy, 22-godišnjakinja koja je patila od kliničke depresije i poremećaja prehrane nakon što je doživjela zlostavljanje u djetinjstvu, počela se zalagati za svoje pravo da umre kada je napunila 18 godina. Nakon što je gotovo četiri godine uvjeravala liječnike i vlastitu obitelj da treba biti eutanazirana zbog svih svojih nepodnošljivih problema, u lipnju 2023. je u tome i uspjela te je završila u hospiciju u nizozemskom gradu Leidenu, piše Daily Mail.
Dan kada je trebala biti eutanazirana, vidjela je crna mrtvačka kola i lijes u kojem će njezino beživotno tijelo biti odvezeno u mrtvačnicu te je podijelila majice s natpisom "Život je s***e" u znak sjećanja na taj događaj. Liječnica koja joj je davala injekcije je objasnila da će prva umrtviti njezinu venu, a druga zaustaviti disanje te će brzo nakon toga umrijeti. Romy je liječnici dala zeleno svjetlo da nastavi, ali prije ubrizgavanja smrtonosne injekcije, liječnica joj je postavila još jedno posljednje pitanje: "Jeste li sigurni?"
Taj posljednji korak - pitanje koje liječnici moraju postaviti pacijentima na eutanaziji kako bi se pridržavali zakona u Nizozemskoj - izazvao je izljev emocija kod Romy koja je, uz prisutnost majke i brata koji je čekao u vrtu hospicija, u zadnjem trenu odustala od vlastite smrti.
Romy danas živi u Rotterdamu i studira. Još jednom se prijavila za eutanaziju nakon što je u posljednjem trenutku odustala od prvog pokušaja, no uz terapiju i dosljedan rad pronašla je svrhu svog života i sada kaže da ne želi "ništa više nego živjeti".
Osvrćući se na svoje putovanje, rekla je nizozemskom izdanju NRC-a: "Budući da sam bila tako blizu smrti, vidim život kao nešto vrijedno. Neće uvijek ići dobro, ali sada znam da postoji svjetlo na kraju tunela". Na pitanje što joj daje nadu, nasmijala se: "Ovo će zvučati ludo: iskreno sam uživala plaćati stanarinu. To mom životu daje smisao".
Velika Britanija raspravlja o zakonu o potpomognutom umiranju
Profesor Kevin Yuill iz grupe "Humanists Against Assisted Suicide and Euthanasia (HAASE)", ustvrdio je da ovaj slučaj pokazuje potrebu za boljom skrbi, a ne za eutanazijom. Romyna priča dolazi u trenutku kada se u Engleskoj i Walesu odlučuje hoće li ljudi koji žive s neizlječivim bolestima uskoro dobiti ovlast da zakonski okončaju vlastiti život.
"Ovo je zastrašujuća priča koja bi se, ako se zakon usvoji, mogla dogoditi u Ujedinjenom Kraljevstvu onima s teškim poremećajima prehrane", rekao je Yuill za The Times. "Više od 60 ljudi — uglavnom mladih žena — primilo je potpomognutu smrt zbog anoreksije diljem svijeta, uključujući i Sjedinjene Države. To se može dogoditi i ovdje".
Nacrtom zakona, objavljenim u ponedjeljak, predlaže se dopuštanje neizlječivo bolesnim odraslim osobama za koje se očekuje da će imati manje od šest mjeseci života da zatraže i dobiju pomoć za okončanje vlastitog života. Te osobe morale bi imati mentalnu sposobnost odlučiti o kraju svog života i morale bi dati dvije odvojene izjave o svojoj želji da umru. Dva neovisna liječnika morala bi se uvjeriti da osoba ispunjava uvjete, a sudac Visokog suda morao bi odobriti odluku.
Laburistička zastupnica Kim Leadbeater, koja je predložila zakon, rekla je da zakon ima ugrađene snažne zaštitne mjere i da sadrži "tri sloja kontrole" - dva liječnika i suca Visokog suda koji će morati odobriti svaku odluku. Prema nacrtu zakona, svatko tko bude proglašen krivim za vršenje pritiska, prisiljavanje ili nepošteno navođenje nekoga da da izjavu da želi umrijeti, suočit će se s kaznom do 14 godina zatvora.
Pacijent bi morao sam uzimati lijekove za kraj života. Nijedan liječnik ili bilo tko drugi ne bi mogao dati lijek. Niti jedan zdravstveni djelatnik ne bi bio dužan pružiti pomoć pacijentu, dok bi liječnici morali biti uvjereni da je osoba koja daje izjavu o smrti to učinila dobrovoljno.
Protivnici eutanazije su izrazili zabrinutost da bi zakon značio da bi ljudi mogli biti pod pritiskom da okončaju svoje živote. No, jedan argument koji podupire prijedlog zakona je da bogati pojedinci mogu putovati u Švicarsku, što omogućava strancima da tamo odu i legalno okončaju svoj život, dok se drugi moraju suočiti s mogućim kaznenim progonom zbog pomaganja svojim voljenima da umru. O zakonu će se raspravljati u britanskom parlamentu i zastupnici će o njemu moći glasati po svojoj savjesti, a ne po stranačkoj liniji. Očekuje se da će se rasprava i prvo glasovanje o prijedlogu zakona održati 29. studenog.
Čini se da su mišljenja među zastupnicima podijeljena, iako je britanski ministar zdravstva Wes Streeting rekao da namjerava glasati protiv zakona. Premijer Keir Starmer rekao je u utorak da će proučiti detalje prijedloga zakona i "neće vršiti pritisak ni na jednog zastupnika (člana parlamenta) da glasa na ovaj ili onaj način". Starmer je ranije podržavao pomoć pri umiranju, ali vlada kaže da će ostati neutralna po tom pitanju. Ako prijedlog zakona prođe prvu fazu u Donjem domu, doći će do daljnjeg ispitivanja i glasanja u oba doma parlamenta. Leadbeater je sugerirala da novi zakon vjerojatno neće stupiti na snagu u sljedeće dvije do tri godine.
Prije 23 godine Nizozemska je postala prva zemlja u svijetu koja je dekriminalizirala aktivnu eutanaziju i potpomognuto samoubojstvo. Eutanazija se provodi na dobrovoljnoj bazi na pacijentima koji "iskreno i s punim uvjerenjem" uvjeravaju liječnike da proživljavaju nepodnošljive patnje bez izgleda na poboljšanje, piše The Times.
Prošle godine 9068 ljudi umrlo je eutanazijom, što je porast u odnosu na 8720 ljudi u 2022., što čini više od pet posto ukupnog broja smrtnih slučajeva u Nizozemskoj. U gotovo svim slučajevima eutanazija se provodila smrtonosnom injekcijom koju je odobrio liječnik. Prilagođeno relativnoj veličini stanovništva, to bi bilo 34 277 Britanaca eutanaziranih godišnje, da Velika Britanija ima isti zakon.
U Nizozemskoj raste zabrinutost da sve veći broj suicidalnih ljudi, posebno mladih, traži eutanaziju. Prošle je godine bilo 138 prijava eutanazije nakon psihičke patnje, što je porast od 20 posto, brojka koja se više nego udvostručila od 2019. Od toga su 22 osobe bile mlađe od 30 godina. U 2020. taj je broj bio samo pet.
Ostale zemlje koje su legalizirale potpomognuto samoubojstvo uključuju Australiju, Belgiju, Kanadu i dijelove Sjedinjenih Država, s propisima o tome tko ima pravo na to te mogu varirati ovisno o jurisdikciji, dok je eutanazija u Hrvatskoj zabranjena.
