Neurolozi često kažu da im pacijenti priznaju kako su prve znakove demencije zamijenili s uobičajenim svakodnevnim tegobama poput stresa ili iscrpljenosti.
"Mnoge rane kognitivne promjene – poput sporijeg razmišljanja i slabijeg razumijevanja – često se pogrešno pripisuju normalnom starenju, a ne shvaćaju kao mogući znakovi demencije", objašnjava dr. Adel Aziz, neurolog iz Medicinskog centra Sveučilišta JFK.
Međutim, simptomi poput gubitka pamćenja – koji se najčešće povezuju s demencijom – nisu jedini na koje treba obratiti pažnju.
"Prepoznavanje manje poznatih znakova neurodegenerativnih poremećaja može pomoći u ranijem otkrivanju i dijagnozi", objašnjava dr. Tara Carlisle, specijalistica bihevioralne neurologije iz UCHealtha. Iako lijek za demenciju ne postoji, ponekad se kognitivni pad može usporiti, posebno ako se otkrije na vrijeme.
Neurolozi upozoravaju na najčešće zanemaren znak demencije
Neurolozi ističu da je apatija tihi simptom demencije. "Apatija, odnosno gubitak motivacije i usmjerenosti prema ciljevima u razmišljanju i ponašanju, jedan je od najranijih znakova nekih oblika demencije, posebno frontotemporalne, ali se često previdi jer ne izaziva vidljivu tjeskobu ili zabrinutost", objašnjava dr. Aziz.
Za razliku od situacija kao što je zaboravljanje puta kući, dr. Aziz objašnjava da ljudi često apatiju tumače kao potrebu za vremenom nasamo, umor, sramežljivost ili prirodan proces starenja. "Osoba koja je nekada planirala druženja ili redovito kontaktirala druge, može jednostavno prestati sudjelovati u tome", kaže on.
Nažalost, bližnji često u tišini pate zbog ovih promjena. "Može se činiti kao da osobi nije stalo ili da je depresivna, iako to zapravo nije slučaj", ističe dr. Katherine D. Amodeo, docentica neurologije na Medicinskom fakultetu u New Yorku.
Veza između apatije i demencije
Neurolozi navode da postoji nekoliko mogućih razloga zbog kojih osoba s demencijom može postati apatična. Dr. Amodeo objašnjava da kemijske promjene i gubitak moždanih stanica u dijelovima mozga povezanim s motivacijom mogu utjecati na želju osobe da sudjeluje u aktivnostima koje je prije voljela, piše AOL.
Dr. Daniel Lesley,neurolog u Remo Healthu, ističe da i okolnosti u kojima se osoba nalazi mogu pridonijeti apatiji. "Ljudi često imaju osjećaj da im je sve puno teže, pa im se čini kao da se ‘ne isplati truditi’", objašnjava Lesley. "Osim toga mogu se osjećati ‘beskorisno’ ili kao da su ‘teret’ drugima."
Prema dr. Amodeo, apatija je povezana s nekoliko vrsta demencije, uključujući:
- Alzheimerovu bolest
- Lewyjevu tjelesnu demenciju (LBD)
- Vaskularnu demenciju
- Frontotemporalnu demenciju
Apatija kao simptom frontotemporalne demencije posljednjih je godina sve više u fokusu stručnjaka. Ta se vrsta demencije često dijagnosticira relativno rano – između 45. i 65. godine života. Studija iz 2020. godine pokazala je da apatija može biti jedan od prediktora frontotemporalne demencije godinama prije nego što se pojave jasni simptomi.
"Apatija se češće povezuje s frontotemporalnom demencijom jer osobe s ovom dijagnozom u ranoj fazi često pokazuju promjene u osobnosti ili raspoloženju", objašnjava dr. Amodeo. "To je zato što je frontalni režanj mozga – koji je najviše pogođen kod ove vrste demencije – zadužen upravo za te funkcije."
Znanstvenici također napominju da je apatija povezana s bržim kognitivnim padom. "Apatija može dovesti do bržeg gubitka funkcionalnosti jer smanjuje sposobnost osobe da se prilagodi i nosi s promjenama", objašnjava dr. Lesley. "Uz to, apatija udaljava osobu od aktivnosti koje podržavaju zdravlje mozga – poput druženja, tjelovježbe, čitanja, kvalitetne prehrane i dobrog sna."Uobičajeni znakovi apatije
Dr. Lesley objašnjava da apatija nije bolest, već opis osjećaja – ili njegovog izostanka. Otkriva da uobičajeni znakovi apatije uključuju:
- Gubitak interesa ili uživanja u stvarima koje su prije bile zabavne.
- Manjak motivacije za obavljanje stvari – čak i onih važnih za preživljavanje, poput plaćanja računa ili jedenja.
- Smanjena usmjerenost na ciljeve, što sve može biti povezano s apatijom.
- Gubitak motivacije za brigu o sebi, uključujući osobnu higijenu i održavanje doma (npr. nepranje zubi ili nečišćenje stana).
Međutim, neurolozi ističu da je važno razumjeti kako apatija može imati brojne uzroke. Ako vi ili netko vama blizak doživljava apatiju, to ne mora značiti da je riječ o demenciji.
"Samo zato što osoba djeluje apatično, ne znači nužno da ima demenciju ili da je u riziku od nje", kaže dr. Amodeo. "Apatija se može pojaviti i kod drugih stanja, poput depresije. Dijagnoza demencije ne bi se temeljila samo na ovoj jednoj značajci."
Prema dr. Amodeu, dodatni simptomi koji ukazuju na to da bi apatija mogla biti povezana s demencijom uključuju:
- Postupne i progresivne promjene u kognitivnim funkcijama, uključujući pamćenje, jezik, pažnju i koncentraciju
- Halucinacije ili zablude
- Promjene u spavanju, poput nesanice ili „odrađivanja“ snova (pokreti tijekom sna)
- Promjene u razini zbunjenosti ili budnosti (dr. Amodeo objašnjava da osoba može postati zbunjena kasnije tijekom dana – što se naziva "sindrom zalaska sunca" ili "sundowning")
- Promjene raspoloženja ili osobnosti
Što učiniti ako ste zabrinuti
Stručnjaci kažu da je razgovor s liječnikom obiteljske medicine odličan početak. Ako je liječnik zabrinut zbog kognitivnog pada, može preporučiti dodatne pretrage kako bi saznao više.
Dr. Carlisle napominje da trenutno ne postoji lijek za demenciju, ali postoji nada. "Postoje lijekovi usmjereni na liječenje simptoma", objašnjava. "Postoji niz promjena u načina života koje mogu usporiti kognitivni pad."
Ona navodi da te promjene uključuju:
- Redovitu tjelesnu aktivnost umjerenog intenziteta
- Prehranu u mediteranskom stilu
- Sudjelovanje u društveno i mentalno stimulirajućim aktivnostima
- Smanjenje stresa
- Kvalitetan i odmoran san
- Liječenje problema s vidom i sluhom
Dijagnoza demencije može biti teška za oboljelu osobu (i pogoršati apatiju). Osim toga, apatija može biti isključivo znak mentalnog zdravstvenog stanja. U svakom slučaju, Dr. Amodeo ističe da svi zaslužujemo podršku za svoje mentalno zdravlje."
Preporučila bih da se obratite svom liječniku, primjerice liječniku opće prakse, koji vas može uputiti psihijatru ili psihologu", dodala je.
