Jeste li se ikada našli u društvu, okruženi ljudima, smiješite se, sudjelujete u razgovoru, možda se čak i nasmijete — ali iznutra se osjećate potpuno usamljeno?
Čudno je to iskustvo, zar ne? Možda ćete se zbog toga osjećati zbunjeno, posramljeno ili ćete pomisliti da s vama nešto nije u redu.
Ali evo istine: s vama je sve "u redu". Zapravo, ako se osjećate usamljeno čak i kada niste fizički sami, psihologija ima prilično jasno objašnjenje zašto se to događa.
A kad jednom shvatite što zapravo stoji iza toga, možda se ipak nećete osjećati toliko usamljeno.
Usamljenost nije isto što i biti sam — već osjećaj da vas nitko ne vidi
Često brkamo usamljenost sa samoćom. Ali to su dvije vrlo različite stvari. Samoća je fizičko stanje kada ste sami – i mnogi ljudi istinski uživaju u tome. Zapravo, introverti se često osjećaju energičnije i usredotočenije kada su sami.
S druge strane, usamljenost je emocionalno iskustvo osjećaja odvojenosti, nepovezanosti. A evo i ključne stvari: možete se osjećati odvojeno čak i kada ste fizički okruženi ljudima - pogotovo ako imate osjećaj da vas ljudi ne vide ili ne razumiju.
Psiholozi to nazivaju "percipirana socijalna izolacija". Nije stvar u tome koliko je ljudi oko vas – već u tome koliko se osjećate povezani s njima.
Dakle, ako ste ikada otišli s zabave, obiteljskog okupljanja ili poslovnog sastanka osjećajući se neobjašnjivo prazno ili nevidljivo, to niste umislili. Vaš mozak signalizira da vam nedostaje nešto bitno - emocionalna povezanost.
Površni razgovori mogu pojačati osjećaj usamljenosti
Nema ništa loše u čavrljanju, ono pomaže da se ljudi lakše povežu. Ali ako su sve vaše interakcije površne, poput površnih razgovora - "Hej, kako si?" "Dobro, a ti?" "Nije loše" – vjerojatno ćete vrlo brzo osjetiti emocionalnu prazninu.
Prema jednom istraživanju, ljudi se osjećaju puno sretnije onih dana kada imaju dublje, smislenije razgovore, u usporedbi s danima ispunjenima isključivo usputnim čavrljanjem.
Zašto? Zato što naši mozgovi žude za dubinom. Želimo razgovarati o stvarima koje nam zaista znače. Želimo podijeliti svoje stvarne misli, svoje strahove, svoje čudne ideje i imati nekoga tko će kimnuti i reći: "I ja."
Ako smo okruženi ljudima, ali nikada ne dosegnemo tu razinu povezanosti, to je kao da stalno jedemo brzu hranu, to će nas zasititi, ali će nam i dalje ostati želja za hranjivijim obrokom, pieše DMN.
Osjećate se usamljeno iako ste među ljudima? Možda je u pitanju vaš stil privrženosti
Ako se često osjećate usamljeno u blizini drugih, možda nije problem samo u ljudima oko vas,već u tome kako se vi sami odnosite prema bliskosti i povezivanju.
Teorija privrženosti, koju je razvio psiholog John Bowlby, tvrdi da naši prvi odnosi s primarnim skrbnicima oblikuju način na koji kasnije u životu ostvarujemo povezanost s drugima.
Ako imate anksiozni ili izbjegavajući stil privrženosti, možda nesvjesno držite ljude na distanci — čak i dok duboko u sebi žudite za bliskošću.
Anksiozno osobe često se boje odbacivanja i stoga možda neće izraziti svoje stvarne potrebe ili emocije. One s izbjegavajućim stilom pak mogu biti naučene da potpuno potisnu svoju potrebu za bliskošću. U oba slučaja to može dovesti do čudnog paradoksa: okruženi ste ljudima, a ipak se osjećate temeljno nepovezano.
Društvene mreže stvaraju iluziju povezanosti, ali često produbljuju jaz
Danas živimo u svijetu u kojem je moguće imati 1000 "prijatelja", da se i dalje se osjećamo potpuno izolirano. Jedan od razloga je taj što društvene mreže često nagrađuju performanse, a ne autentičnost. Pregledavamo odabrane snimke i fotografije iz života drugih ljudi dok tiho skrivamo vlastite probleme.
To dovodi do onoga što psiholozi nazivaju “društvena usporedba” — procesa zbog kojeg se možemo osjećati manje vrijedno, drugačije ili nedovoljno dobro, što dodatno hrani osjećaj usamljenosti. Paradoksalno, iako smo “povezaniji” nego ikad, mnogi od nas duboko žude za stvarnom, ranjivom ljudskom interakcijom.
Možda krijete svoje pravo ja
Ako se stalno prilagođavate onome što mislite da drugi žele i skrivate svoje pravo "ja" kako biste se uklopili ili bili prihvaćeni – možda gradite odnose koji nisu u skladu s vašom pravom osobnošću.
A ako ste okruženi ljudima koji vas zapravo ne poznaju, osjećat ćete se vrlo usamljeno. Psihološki termin za ovo je "samootuđenje ". Kada izgubite kontakt s vlastitim vrijednostima, interesima ili emocijama kako biste udovoljili drugima, vaš osjećaj identiteta počinje slabiti.
Dakle, čak i kada ste u društvu drugih osoba, možete se osjećati kao duh, prisutni ste fizički, ali ne osjećate da ste među njima.
Neki ljudi vas jednostavno ne "razumiju" - i to je u redu
Važno je prihvatiti i to da nisu sva okruženja stvorena za vas — i da to ne znači da s vama nešto nije u redu.
Ako ste osoba koja puno promišlja, analizira i osjeća, a okruženi ste ljudima kojima odgovaraju samo površni razgovori, logično je da ćete se osjećati kao da ne pripadate. Ako cijenite emocionalnu iskrenost, a ljudi oko vas su emocionalno zatvoreni, mogli biste se početi osjećati nevidljivo.
To ne znači da s vama nešto nije u redu. Možda samo još niste pronašli "svoje ljude" — one s kojima se možete povezati na način koji je vama zaista važan.
Kako se osjećati manje usamljeno - čak i kada niste sami
Ako se često osjećate usamljeno među ljudima, postoje konkretni koraci koje možete poduzeti kako biste to promijenili:.
Tražite dubinu. Pokušajte postavljati otvorenija pitanja u razgovoru - "Što ti je u posljednje vrijeme na umu?" ili "Što si nedavno naučio/la?"
Vi budite prvi koji će se otvoriti. Ponekad čekamo da prvo drugi budu iskreni s nama. Ali ranjivost rađa ranjivost. Kada pokažete iskrenost i autentičnost, drugima dajete dopuštenje da učine isto.
Provodite vrijeme s ljudima koji vas pune energijom. Obratite pažnju na to kako se osjećate nakon što provedete vrijeme s nekim. Osjećate li se viđeno i cijenjeno? Ili se osjećate iscrpljeno?
Vježbajte svjesnost. Prisustvo u vlastitim mislima i emocijama, bez osuđivanja, može vam pomoći da ostanete povezani sa sobom čak i u površnim ili napornim društvenim situacijama.
Pronađite ili izgradite zajednicu s kojom dijelite vrijednosti. Bilo da se radi o pridruživanju lokalnoj grupi, volontiranju ili online zajednici, važno je pronaći prostor u kojem možete biti to što jeste.
Završne misli
Ako se osjećate usamljeno čak i kada ste među ljudima ne znači da ste antisocijalni. Ne znači da s vama nešto nije u redu ili da radite nešto pogrešno. To znači da ste ljudsko biće — i da je vaš živčani sustav dizajniran za pravu povezanost.
Ova vrsta usamljenosti nije samo emocionalna - ona je biološka. Doslovno smo stvoreni da se povezujemo na dubljoj razini nego što većina modernih interakcija dopušta.
Dobra vijest je da taj osjećaj nije trajan ni nepromjenjiv. Možete ga postepeno mijenjati tako što ćete u svom životu stvarati mjesta — koliko god mala bila — u kojima ima prostora za iskrenost, bliskost i odnose koji će vas zaista ispuniti.
A kad pronađete takve trenutke i odnose, nešto se promijeni. Umjesto da vas preplavi onaj tihi osjećaj praznine, počinjete osjećati unutarnji mir i povezanost. Više nećete biti samo promatrač – osjećat ćete se kao da ste stvarno dio nečega.
