"Maskirate" li se kada ste u baru s kolegama? Ili na obiteljskom okupljanju s dalekim rođacima?
"Maskiranje" se odnosi na skrivanje ili potiskivanje određenih misli, osjećaja ili ponašanja kako biste se uklopili u različite situacije, objasnila je klinička psihologinja Tiffany Hodges. Često se to događa osobama koje su u autističnom spektru ili koje su neurodivergentne, ali svatko se može maskirati u društvenim okruženjima.
"Ponekad to dolazi od želje da se uklopimo, da nas drugi ne osuđuju ili zato što prošlo iskustvo nije prošlo dobro", rekla je Hodges za HuffPost. "Uobičajeni cilj maskiranja je prihvaćanje, ali može biti teško reći maskira li se netko jer je cijeli cilj 'izgledati normalno'."
Na primjer, pojedinci koji žele izgledati "normalno" prikrivaju ponašanja poput izbjegavanja kontakta očima ili hiperfiksiranja na određene teme u razgovoru. "Osoba bi mogla sakriti ta ponašanja i koristiti ponašanje koje je više u skladu s tradicionalnim društvenim normama", dodala je Hodges.
"Mnogi ljudi nose maske, a da toga nisu ni svjesni, a to često počinje u djetinjstvu, kada djeca uče slijediti 'društvena pravila' poput uspostavljanja kontakta očima, čak i ako im je to neugodno", rekla je socijalna radnica Alisha Simpson-Watt.
Evo znakova koji ukazuju da se "maskirate" pred drugima.
Osjećate se kao da stalno nastupate u društvenim situacijama
Ljudi koji se maskiraju često se osjećaju kao da prave predstavu svaki put kada su u blizini ljudi koje ne poznaju intimno ili s kojima se ne osjećaju ugodno. "Osjećaju da je interakcija zapravo izvedba jer se moraju ponašati kao osoba kakva bi trebali biti, a ne kao osoba kakva zapravo jesu“, rekla je klinička psihologinja Karim J. Torres Sanchez.
Na primjer, mogli biste se uhvatiti kako se pretvarate dok ćaskate s konobarom ili blagajnikom u trgovini. Možda se aktivno prisiljavate na kontakt očima jer se to očekuje od vas ili čak kažete da volite nešto iako to nije tako, samo radi razgovora.
Oponašate govor tijela drugih ljudi
Ako primijetite da oponašate govor tijela drugih ljudi tijekom društvenih interakcija, moguće je da se maskirate. "Promatranje drugih i mijenjanje tona i glasnoće kako bi se uskladili s njihovim te oponašanje tuđih izraza lica kada to ne dolazi prirodno prilično su česti među osobama koje se maskiraju", objasnila je Hodges.
Suzdržavate stimulirajuće ponašanje
Stimulacija se odnosi na skup radnji koje ljudi poduzimaju kao mehanizam suočavanja kada osjećaju anksioznost, tugu, uzbuđenje ili druge emocije. Neke uobičajene vrste stimulacije uključuju mahanje rukama, lupkanje ili ljuljanje naprijed-nazad. "Ako se zateknete u situaciji da potiskujete stimulirajuće ponašanje, čak i kada vam je neugodno, možda maskirate svoj osjećaj, a da toga niste ni svjesni", rekla je Simpson-Watt.
Uvježbavate razgovore prije nego što se dogode
Mnogim ljudima razgovaranje i ćaskanje dolaze prirodno. Međutim, za one koji se maskiraju, to može zahtijevati više pripreme i truda. "Odrasli koji se maskiraju često unaprijed pripremaju i uvježbavaju razgovore i društvene interakcije umjesto da govore ono što im je prirodno", objasnila je klinička psihologinja Julie Landry.
Teško se opustite, čak i kada ste sami
Stalno nošenje maske može vas stvarno iscrpiti - čak i nakon što je interakcija završena. "Maskiranje, bilo svjesno ili nesvjesno, zahtijeva puno energije“, rekla je bračna i obiteljska terapeutkinja Rae Lacanlale. "Osoba s razlikama u socijalizaciji mogla bi pratiti pokrete tijela, kontakt očima, glas, izraze lica, reakcije drugih, kao i određivati prikladne reakcije na druge i još mnogo toga tijekom razgovora."
Imate slom živaca nakon društvenih interakcija
Ljudi koji se maskiraju i ne mogu biti svoji u javnosti mogu biti skloni privatnim "ispadima" jer se teško nose s pretjeranom stimulacijom. "Te osobe drže svoje osjećaje u sebi i ne izražavaju svoje potrebe kada su u javnosti, ali kada dođu doma, mogu ih preplaviti emocije, frustracija, plač i anksioznost jer nisu u tom trenutku procesuirali odgovor svog živčanog sustava", rekla je Sanchez.
Koje su dugoročne posljedice maskiranja?
Maskiranje ponekad može olakšati društvene situacije, pružiti privremeni osjećaj pripadnosti, pa čak i pomoći nekome da kratkoročno nauči društvene vještine. No, može uzrokovati i dugoročnije probleme u budućnosti.
"Maskiranje može dovesti do anksioznosti, depresije i izgaranja zbog stalnog napora da se netko čini 'normalnim'", rekla je Simpson-Watt. "Dugoročno, maskiranje može odgoditi dijagnozu autizma, smanjiti samopoštovanje i stvoriti dubok osjećaj iscrpljenosti ili druge probleme s mentalnim zdravljem."
Osim toga, često maskiranje može dovesti do osjećaja bezvrijednosti, beznađa i izolacije, dodala je Lacanlale. "Kada se maskiranje nagrađuje socijalnom uključenošću, ponudama za posao, promaknućima i toplinom društva, to može poslati snažnu poruku nečijoj psihi da je ono što je u njihovoj srži neprihvatljivo, loše ili manjkavo."
Trebate li prestati s maskiranjem?
To nije jednostavan odgovor. Na neki način, to je normalno i svi to radimo u određenoj mjeri.
"Maskiranje je nešto što svi radimo na ovaj ili onaj način, ali može se pojaviti zabrinutost ako je netko toliko vješt u maskiranju da nema potrebu vježbati (ili učiti) vještinu koju maskiranje kompenzira", rekla je psihologinja Sara Douglas. "Ako u nekom trenutku ta nedostatna vještina postane potrebna, pojedinac neće imati priliku vježbati je jer je maskiranje bilo toliko učinkovito."
Na kraju krajeva, prema Sanchez, vaše autentično ja je najbolja verzija vas. Oni koji ne žele biti s vama ne zaslužuje vaše vrijeme ni energiju.
