Je li moguće prepoznati poremećaj ličnosti iz svakodnevnog načina izražavanja? Istraživanja pokazuju da je to moguće – i često puno ranije nego što biste mogli očekivati.
Bilo da se radi o kratkoj poruci, dugom e-mailu, ležernom razgovoru s prijateljem ili komentaru na internetu, riječi koje ljudi biraju tiho otkrivaju dublje obrasce u načinu na koji razmišljaju, osjećaju i odnose se prema drugima.
Što su osobine ličnosti?
Svi imamo osobine ličnosti – uobičajene načine razmišljanja, osjećanja i ponašanja. Kada ti obrasci postanu kruti, intenzivni ili ometajući, mogu uzrokovati trajne probleme s emocijama, osjećajem vlastitog identiteta i odnosima.
Na ozbiljnijem kraju tog raspona nalaze se poremećaji ličnosti – kada ti obrasci postanu toliko izraženi da uzrokuju veliku patnju i ozbiljno narušavaju svakodnevno funkcioniranje. Najčešći poremećaji ličnosti uključuju narcisoidni, antisocijalni i granični poremećaj.
No, ne razvije svatko ozbiljan poremećaj ličnosti. Naše osobine i način funkcioniranja nalaze se na rasponu – od zdravih obrazaca do blažih poteškoća, pa sve do teških poremećaja. Drugim riječima, ličnost nije crno-bijela kategorija, nego spektar. Svi smo pomalo narcisoidni, zar ne?
Mnogi ljudi koje susrećete – na poslu, u vezi ili online – mogu pokazivati blaže poteškoće, poput promjena raspoloženja, negativnog stava, krutog načina razmišljanja ili tamnijih osobina poput manipulativnosti i bezosjećajnosti. Takvi obrasci često se pojave u načinu govora ili pisanja puno prije nego što postanu vidljivi u ponašanju.
Postoje i ekstremni primjeri. Lingvisti koji su analizirali osobna pisma austrijskog serijskog ubojice Jacka Unterwegera – često smatranog klasičnim primjerom malignog narcizma – otkrili su neuobičajeno velik broj izraza usmjerenih na sebe, poput "ja" i "mene". Njegov ton bio je izrazito ravnodušan, bez emocija. Slično tome, pisma Dennisa Radera, poznatog kao BTK ubojica (bind, torture, kill), pokazivala su izraze grandioznosti, emocionalne distance i želje za dominacijom.
Psiholozi već dugo znaju da određene jezične navike otkrivaju kako osoba funkcionira iznutra. Primjerice, ljudi koji proživljavaju emocionalnu patnju dosljedno koriste više izraza usmjerenih na sebe i više riječi koje označavaju negativne emocije. To se događa jer puno toga zadržavaju u sebi i osjećaju snažan negativni naboj.
Ljudi s izraženijim tamnim crtama ličnosti često koriste jezik koji zvuči neprijateljski, negativno i distancirano, uključujući psovke i riječi koje izražavaju ljutnju, poput "mrzim" ili "bijesan". Istovremeno, puno rjeđe koriste izraze koji upućuju na povezanost s drugima, poput "mi".
Važno je naglasiti da ti obrasci obično nisu namjerni. Pojavljuju se prirodno jer jezik odražava ono na što smo usmjereni, naše emocije i misli. Danas, zahvaljujući računalnoj analizi teksta, istraživači mogu brzo i u velikim razmjerima prepoznati ove suptilne znakove, piše The Conversation.
Rezultati istraživanja
Analize provedene u četiri studije pomoću računalne obrade teksta – od kojih su tri dio doktorskog istraživanja – pokazale su jasne dokaze da disfunkcija ličnosti ostavlja prepoznatljiv trag u svakodnevnoj komunikaciji.
U jednoj studiji provedenoj na 530 osoba, objavljenoj u časopisu Journal of Personality Disorders, analizirani su pisani eseji o bliskim odnosima, uz podatke o razini poteškoća u funkcioniranju ličnosti. Osobe s izraženijim poteškoćama koristile su jezik koji odražava osjećaj hitnosti i usmjerenost na sebe – izraze poput "moram…", "imam…", "ja sam…".
Uz to, često su koristili izraze koji zvuče kao razmišljanje o prošlosti i ponavljanje starih događaja. U njihovom jeziku bilo je više negativnih riječi, posebno onih koje izražavaju ljutnju, poput "bijesan" i "ljut". Istovremeno, puno rjeđe su koristili riječi koje upućuju na bliskost i povezanost, poput "mi", "ljubav" i "obitelj".
U drugom projektu, objavljenom u časopisu Journal of Affective Disorders Reports, ponovno su analizirani pisani eseji 530 osoba, kao i transkripti razgovora 64 romantična para u kojima su žene imale dijagnosticiran poremećaj ličnosti
U pisanom i govornom izražavanju, osobe s izraženijim poteškoćama ili poremećenim crtama koristile su više riječi koje izražavaju negativne emocije – i to u širem rasponu. Čak i u običnim, svakodnevnim razgovorima njihov jezik imao je izražen negativan ton, što pokazuje da su bile zaokupljene negativnim osjećajima.
U studiji objavljenoj u npj Mental Health Research analizirano je gotovo 67 000 objava na Redditu od 992 osobe koje su se identificirale kao osobe s poremećajem ličnosti. Oni koji su često prakticirali samoozljeđivanje koristili su jezik koji je bio izrazito negativan i ograničen.
Njihove objave sadržavale su više izraza usmjerenih na sebe i više negacija – poput "ne mogu". Također su koristili više riječi koje označavaju tugu i ljutnju, više psovki, dok su rjeđe spominjali druge ljude. Njihov jezik bio je i više apsolutistički, odražavajući crno-bijelo razmišljanje, s riječima poput "uvijek", "nikad" ili "potpuno".
Zajedno, ti obrasci stvarali su jezičnu sliku emocionalnog preopterećenja, negativnog stava, povlačenja i krutog načina razmišljanja.
U posljednjem projektu, koji je još u tijeku, analizirano je više od 830 000 objava istih 992 osoba s poremećajem ličnosti, kao i 1,3 milijuna objava iz kontrolne skupine od 945 osoba. Cilj istraživanja bio je otkriti kako ljudi izražavaju uvjerenja o sebi – kroz izraze poput "ja sam…", "osjećam se…", "moj…". Koristeći napredne metode analize jezika, istraživači su otkrili da osobe s poremećajem ličnosti puno češće dijele uvjerenja o sebi na forumima, a njihov način izražavanja značajno se razlikuje.
Njihova uvjerenja bila su negativnija, ekstremnija i često usmjerena na poremećaj, s izrazima poput "moje mentalno zdravlje", "simptomi", "dijagnoza" i "lijekovi". Također su češće koristili emocionalne opise poput "depresivan", "suicidalan" i "panika". Mnoge izjave o sebi bile su povezane s boli i traumom – "zlostavljanje", "napuštanje", "bol" i "patnja".
Često su spominjali djetinjstvo ili značajne odnose – "majka", "partner", "veza". Ti obrasci pojavljuju se u različitim kontekstima rasprava, što sugerira da se dublje poteškoće s identitetom mogu univerzalno odražavati u jeziku.
Zašto je ovo važno?
Razumijevanje ovih jezičnih obrazaca nije namijenjeno tome da nekoga dijagnosticiramo na temelju njegovih poruka. Cilj je uočiti promjene u jeziku koje mogu biti blagi znakovi da osoba prolazi kroz teško razdoblje. Ako poruke odjednom postanu neuobičajeno hitne ili ekstremne, emocionalno negativne, apsolutističke, usmjerene na sebe i socijalno distancirane, to može biti znak da se osoba bori s poteškoćama.
U svakodnevnim situacijama – prilikom upoznavanja, sklapanja prijateljstava ili online interakcija – prepoznavanje obrazaca neprijateljstva, ekstremne negativnosti te emocionalne i kognitivne krutosti može pomoći u uočavanju ranih upozoravajućih znakova. To je posebno važno kod tamnih stilova ličnosti, poput psihopatije ili narcizma. Primjerice, primjetno učestala upotreba izraza koji se odnose na sebe ("ja", "mene"), riječi ljutnje ("mrzim", "bijesan") i psovki, uz izostanak izraza koji upućuju na povezanost s drugima ("mi", "nas", "naš"), mogu biti važni obrasci jezika na koje treba obratiti pažnju.
No, nijedna pojedinačna riječ ili fraza ne otkriva nečiju ličnost. Ljudi se ponekad znaju šaliti, koristiti sarkazam ili se samo ispuhati. Ono što je doista važno jest obrazac kroz vrijeme – emocionalni ton, teme i ponavljajuće jezične navike. Suptilni tragovi u jeziku mogu nam pružiti uvid u nečiji emocionalni svijet, identitet, obrasce razmišljanja i odnose, puno prije nego što otvoreno progovore o svojim poteškoćama.
Uočavanje tih obrazaca može nam pomoći da bolje razumijemo druge, pružimo podršku onima koji se možda bore s problemima i lakše se snalazimo u društvenim odnosima – online i offline – s više svjesnosti.
