Istraživanja sugeriraju da psi imaju dublji i biološki složeniji utjecaj na ljude nego što se dosad vjerovalo.
U anketi provedenoj 2022. godine među 3000 odraslih osoba u SAD-u, više od trećine ispitanika izjavilo je da se većinu dana osjećaju "potpuno preplavljeni" stresom. Istovremeno, sve veći broj istraživanja potvrđuje negativne zdravstvene posljedice povišene razine stresa – uključujući povećan rizik od raka, srčanih bolesti, autoimunih poremećaja pa čak i demencije.
S obzirom na to da svakodnevni život vjerojatno neće uskoro postati manje stresan, potrebni su jednostavni i učinkoviti načini za ublažavanje tih učinaka.
Tu na scenu stupaju psi.
Istraživači na Institutu za povezanost ljudi i životinja Sveučilišta u Denveru proučavaju učinke koje kućni ljubimci imaju na svoje vlasnike.
Deseci studija provedenih u posljednjih 40 godina potvrdili su da psi pomažu ljudima da se osjećaju opuštenije. To objašnjava sve češću prisutnost pasa za emocionalnu podršku u svakodnevnom životu. Pokazalo se i da vlasnici pasa imaju 24 % manji rizik od smrti te četiri puta veću šansu da prežive barem godinu dana nakon srčanog udara.
Novo znanstveno istraživanje sugerira da psi imaju dublji i biološki složeniji utjecaj na ljude nego što se dosad pretpostavljalo. Ta složenost mogla bi imati značajne implikacije za ljudsko zdravlje.
Kako stres djeluje
Ljudski odgovor na stres uključuje precizno usklađene fiziološke procese. Dosadašnja istraživanja o utjecaju pasa na stres kod ljudi fokusirala su se na samo jedan aspekt tog odgovora. U ovom istraživanju znanstvenici su proširili pristup i istovremeno mjerili više bioloških pokazatelja – biomarkera – iz dva glavna stresna sustava u tijelu. Time je omogućeno dobivanje potpunije slike o tome kako prisutnost psa utječe na stres kod ljudi.
U istraživanju su praćeni stresni sustavi poznati kao hipotalamusno-hipofizno-nadbubrežna osovina (HPA os) i simpatoadrenalni sustav (SAM os). Kada osoba doživi stresnu situaciju, simpatoadrenalni sustav (SAM os) brzo reagira i pokreće odgovor poznat kao "bori se ili bježi". Taj odgovor uključuje nagli porast adrenalina, koji dovodi do naleta energije potrebne za suočavanje s prijetnjom. Ova reakcija može se mjeriti s pomoću enzima alfa-amilaze.
Istovremeno, ali nešto sporije, hipotalamusno-hipofizno-nadbubrežna osovina (HPA os) aktivira nadbubrežne žlijezde koje počinju lučiti hormon kortizol. Kortizol pomaže osobi da se nosi s prijetnjama koje mogu trajati satima ili čak danima. Ako sve prođe kako treba, nakon što opasnost prestane, oba sustava se smiruju i tijelo se vraća u stanje ravnoteže, piše Independent.
Iako je osjećaj stresa neugodan, imao je ključnu ulogu u ljudskom preživljavanju. Naši preci – lovci i sakupljači – morali su učinkovito reagirati na akutne stresne situacije, poput napada divlje životinje. U takvim trenucima, pretjerana reakcija mogla je biti jednako neučinkovita kao i nedovoljna. Održavanje tijela u optimalnoj zoni odgovora na stres povećavalo je šanse za preživljavanje.
Više od kortizola
Nakon što se kortizol oslobodi iz nadbubrežnih žlijezda, on dospijeva u slinu, što ga čini lako dostupnim biomarkerom za praćenje reakcije na stres. Zbog toga se većina dosadašnjih istraživanja o psima i stresu fokusirala upravo na kortizol u slini. Primjerice, nekoliko studija pokazalo je da osobe koje su izložene stresnoj situaciji imaju nižu razinu kortizola ako su u društvu psa, nego ako su same – čak nižu nego kad su s prijateljem.
Iako su dosadašnja istraživanja pokazala da prisutnost psa može smanjiti razinu kortizola tijekom stresnog događaja, što sugerira da je osoba smirenija, znanstvenici su pretpostavili da je to tek dio šire priče.
Što je istraživanje obuhvatilo
U istraživanju je sudjelovalo oko 40 vlasnika pasa koji su prošli 15-minutni laboratorijski test stresa, poznat kao "zlatni standard". Test uključuje javni govor i usmeno računanje pred panelom stručnjaka za ponašanje koji tijekom procjene ne pokazuju emocije.
Sudionici su nasumično podijeljeni u dvije skupine – jedni su doveli svoje pse u laboratorij, dok su ih drugi ostavili kod kuće. Kao pokazatelj aktivnosti hipotalamusno-hipofizno-nadbubrežne osovine (HPA os), mjerena je razina kortizola u uzorcima krvi prikupljenima prije testa, odmah nakon njega i 45 minuta kasnije. Za razliku od prethodnih studija, u istim uzorcima krvi mjerena je i razina enzima alfa-amilaze, kao pokazatelj aktivnosti simpatoadrenalnog sustava (SAM os).
Kao što su pokazala prethodna istraživanja, sudionici koji su tijekom testa imali psa uz sebe pokazali su manji porast razine kortizola. No, dodatno je utvrđeno da su upravo ti sudionici imali izražen porast enzima alfa-amilaze, dok su oni bez psa pokazali gotovo nikakvu reakciju.
Naizgled, izostanak reakcije može zvučati kao dobra stvar, no zapravo ravna linija alfa-amilaze može biti znak poremećenog odgovora na stres, često prisutnog kod osoba koje doživljavaju visoku razinu stresa, kronični stres ili čak PTSP. Taj nedostatak reakcije uzrokovan je dugotrajnim stresom koji mijenja način na koji živčani sustav reagira na stresore.
Nasuprot tome, sudionici sa psima imali su uravnotežen odgovor: razina kortizola nije bila previsoka, ali je alfa-amilaza ipak bila aktivirana. To pokazuje da su bili budni i angažirani tijekom testa, a zatim su se unutar 45 minuta vratili u normalno stanje. To je idealna zona za učinkovito suočavanje sa stresom. Ovo istraživanje sugerira da nam naši četveronožni prijatelji pomažu da ostanemo u zdravoj zoni odgovora na stres.
Psi i ljudsko zdravlje
Ovo dublje razumijevanje biološkog utjecaja pasa na ljudski stres otvara uzbudljive mogućnosti. Na temelju rezultata provedenog istraživanja, ovaj tim znanstvenika započeo je novu studiju u kojoj se koriste tisuće biomarkera kako bi se detaljnije istražilo kako psihijatrijski službeni psi pomažu u ublažavanju simptoma PTSP-a kod vojnih veterana.
No jedno je već sada jasno: psi nisu samo dobri suputnici. Oni bi mogli biti jedno od najpristupačnijih i najučinkovitijih sredstava za očuvanje zdravlja u svijetu prepunom stresa.
