Znanstvenici bi mogli biti bliže razumijevanju zašto vrijeme brže prolazi kako starimo - a skeniranje mozga ljudi koji su gledali staru seriju Alfreda Hitchcocka pomoglo im je u rješavanju ovog trajnog pitanja.
U studiji objavljenoj u časopisu Communications Biology, znanstvenici su izvukli podatke iz Cambridge Centra za starenje i neuroznanost (Cam-CAN), dugoročnog istraživačkog projekta starenja mozga. Ukupno je 577 ljudi prethodno pogledalo ulomak iz stare televizijske serije "Alfred Hitchcock predstavlja" - točnije, osam minuta epizode pod nazivom "Bang! You're Dead". Dok su sudionici studije gledali isječak, snimane su snimke funkcionalne magnetske rezonancije (fMRI) koje su pokazale kako se moždana aktivnost sudionika mijenjala tijekom vremena.
Ovaj je isječak odabran jer su prethodna istraživanja pokazala da, u usporedbi s drugim videoisječcima, izaziva najsinkronije obrasce moždane aktivnosti kod širokog spektra gledatelja. To ga čini idealnim za proučavanje načina na koji mozak dijeli i prati razvoj događaja.
U vrijeme snimanja mozga, sudionici su imali između 18 i 88 godina. Istraživači su dobili pristup tim postojećim fMRI snimkama i koristili su takozvani Greedy State Boundary Search (GSBS) kako bi ih analizirali. Ovaj računalni algoritam detektira prijelaze između stabilnih obrazaca moždane aktivnosti i identificira te promjene iz trenutka u trenutak, bez uzimanja u obzir ukupne strukture narativa na duljoj vremenskoj skali.
Tijekom osmominutnog isječka, mozgovi starijih sudionika rjeđe su prelazili u nova stanja aktivnosti, a ta su im stanja mozga trajala dulje nego mlađim sudionicima. Ovaj je obrazac bio dosljedan u cijelom rasponu dobi od 18 do 88 godina.
"To sugerira da dulja neuronska stanja unutar istog razdoblja mogu doprinijeti tome da starije odrasle osobe doživljavaju brže prolaženje vremena", napisali su istraživači u svom izvješću. To se slaže s idejom vremena koja datira još od Aristotela: što se više značajnih događaja dogodi u određenom vremenskom razdoblju, to se ono subjektivno čini duljim. Novi rezultati ukazuju na mogućnost da se čini da vrijeme leti ako mozgovi starijih odraslih osoba bilježe manje događaja u određenom vremenskom okviru.
Iako je ovo zasad samo hipoteza, "ideja da bi to moglo utjecati na percepciju i pamćenje u svakodnevnom životu, uključujući osjećaj da subjektivno vrijeme brže prolazi s godinama, čini mi se vrlo uvjerljivom", rekao je za Live Science Giorgio Vallortigara, neuroznanstvenik sa Sveučilišta u Trentu u Italiji koji nije bio uključen u novu studiju.
Autori su svoja zapažanja da starije odrasle osobe pokazuju manje prijelaza između neuronskih stanja pripisali fenomenu poznatom kao neuronska dediferencijacija povezana sa starenjem. U tom procesu, aktivnost različitih područja mozga postaje manje specifična s godinama. Na primjer, kod mladih ljudi, skupine neurona u regijama koje selektivno prepoznaju lica selektivnije reagiraju na lica kao kategoriju, ali kod starijih ljudi te se skupine neurona češće pale za objekte koji nisu lica. Ova generalizacija - na razini širih skupina neurona, a ne pojedinačnih neurona - mogla bi biti istinita za mozak u cjelini i mogla bi otežati prepoznavanje gdje jedan događaj završava, a drugi počinje, predložili su autori studije. Međutim, neuronska dediferencijacija možda ne objašnjava u potpunosti zašto vrijeme leti kada smo stariji.
Joanna Szadura, lingvistica na Sveučilištu Maria Curie-Skłodowska u Poljskoj, proučava kako jezik oblikuje našu percepciju vremena. Izjavila je za Live Science da je hipoteza znanstvenika dobro utemeljena, ali je dodala da moramo uzeti u obzir i da svatko od nas ima dvije vremenske skale.
Društvo linearno dijeli vrijeme na sate, dane i godine, dok naša unutarnja skala slijedi logaritamske zakone. Na primjer, godina je 20 % dosadašnjeg života 5-godišnjaka, ali samo 2 % života 50-godišnjaka. Stoga percepcija vremena ovisi ne samo o broju neuronskih "događaja" u mozgu, već i o unutarnjem nelinearnom načinu na koji mjerimo vrijeme.
Istraživači su primijetili da starije odrasle osobe možda još uvijek mogu subjektivno učiniti da im vrijeme bude ispunjenije.
"Učenje novih stvari, putovanja i bavljenje novim aktivnostima mogu pomoći da se vrijeme čini prostranijim gledajući unatrag", rekla je za Live Science koautorica studije Linda Geerligs, istraživačica sa Sveučilišta Radboud u Nizozemskoj. "Možda su još važnije smislene društvene interakcije i aktivnosti koje donose radost, što također može doprinijeti potpunijem osjećaju vremena."
