Kad čujete pojam "izgaranje", većinom pomislite na dugo radno vrijeme i stres koji se nakuplja zbog posla i ljudi koji su uključeni u njega. Međutim, iznenađujuća nova studija sugerira da samo manjina ljudi s izgaranjem zapravo misli da su njihovi simptomi posljedica njihovog posla.
Istraživanje, koje je vodio tim s Norveškog sveučilišta za znanost i tehnologiju (NTNU), moglo bi osporiti konvencionalno razmišljanje o tome kako ljudi doživljavaju izgaranje i kako bismo se mogli zaštititi od njega.
Manje od 30 posto ispitanika navelo je svoj posao kao glavni razlog zašto osjećaju izgaranje. Istraživači sugeriraju da je širi raspon čimbenika i pritisaka u svakodnevnom životu često uzrok iscrpljenosti, ne samo ono što se događa na poslu.
"Ljudi koji doživljavaju iscrpljenost opisuju stres u svakodnevnom životu koji dovodi do oblika depresije", kaže psiholog Renzo Bianchi s NTNU-a. "Možemo to nazvati depresivnim stresom u životu."
U istraživanju je sudjelovalo 813 zaposlenika u Norveškoj, od kojih su neki prijavili osjećaj iscrpljenosti. Znanstvenici su usporedili što su sudionici percipirali kao čimbenike koji doprinose iscrpljenosti i nespecifičnim psihološkim tegobama. Izgaranje je obično imalo najjaču vezu s varijablama posla, ali neki čimbenici povezani s poslom, poput sigurnosti posla i podrške kolega, bili su uže povezani s općim psihološkim stresom nego s izgaranjem, pokazali su podaci. Zanimljivo je da je samo 27,7 posto sudionika sa simptomima izgaranja reklo da misle da je posao glavni razlog zašto osjećaju izgaranje.
Ovo nije jedina studija u kojoj većina ljudi s iscrpljenošću tvrdi da posao nije primarni uzrok. Istraživači napominju da iscrpljenost i njezini okidači mogu djelovati drugačije za svakoga.
"Za ljude s anksioznijom osobnošću, brige i stres mogu iscrpiti puno energije, a da se to ne mora nužno odnositi isključivo na njihov posao“, kaže Bianchi za Science Alert. "Mislim da je važno provesti više istraživanja o ovome, a posebno o utjecaju osobnosti. Stalna briga o tome što bi moglo poći po zlu je iscrpljujuća."
Svjetska zdravstvena organizacija opisuje izgaranje kao "kronični stres na radnom mjestu" s tri dimenzije: iscrpljenost ili nedostatak energije, povećana mentalna udaljenost od posla ili negativnost prema poslu i manje profesionalno ponašanje. Definicije koje uključuju posao zapravo postoje otkad je pojam "izgaranje" prvi put skovao američki psiholog Herbert Freudenberger. Izvorno se primjenjivao na ljude koji su radili kao njegovatelji, prije nego što je proširen na sve vrste poslova.
Istraživači koji stoje iza ove najnovije studije sugeriraju da bi te definicije možda trebale biti preispitane – ne samo kako bismo bolje prepoznali izgaranje i njegove simptome, već i kako bismo poboljšali načine suočavanja s njim. Fokusiranje na radno okruženje neće napraviti veliku razliku ako izgaranje uopće nema puno veze s poslom.
Izgaranje može negativno utjecati na fizičko i mentalno zdravlje na mnogo načina, a naravno, u nekim slučajevima može biti uzrokovano poslom - ali i obiteljskim, zdravstvenim ili financijskim problemima, prema istraživačima.
Istraživači spominju sigurnost posla, podršku kolega i samoodređenje kao načine minimiziranja rizika od izgaranja na poslu, kao i pronalaženje posla koji volite raditi - ako imate dovoljno sreće da to možete.
