Psihoterapeut i autor Robert Taibbi specijaliziran je za obiteljsku terapiju, a za Psychology Today je opisao koja su to četiri razvojna stupnja od djetinjstva do odrasle osobe te što se događa ako u nekom od njih zapnemo i kako napredovati do idućeg.
Sigmund Freud je razvio petostupanjski model ljudskog razvoja pri čemu svaka faza ima svoje karakteristike i izazove. Ovo nije samo koristan način za sagledavanje našeg rasta, nego je Freud vjerovao da se pojedinci mogu "zadržati" ili "fiksirati" na određenim fazama, što ih zauvijek oblikuje kao odrasle osobe. Modernija verzija ove teorije je Model zrelosti Stephen Coveya, četverostupanjski model koji sam smatrao najkorisnijim u radu s klijentima. Evo nekoliko karakteristika i izazova svake faze, a sami probajte vidjeti što vas najviše opisuje.
Stupanj 1: Ovisnost
Tromjesečna beba nije sposobna promijeniti vlastitu pelenu, a osmogodišnje dijete ne može samostalno doći na nogometni trening. Ovisnost je mjesto gdje se temelj odnosa formira, gdje dijete uči jesu li svijet i drugi sigurni, pouzdani i sposobni zadovoljiti njihove potrebe.
Izazovi: Za neku djecu svijet nije siguran, a skrbnici nisu pouzdani ili brižni. Da bi preživjela u ovom svijetu, mnoga djeca rano nauče biti preosjetljiva - uvijek gledajući oko sebe, visoko osjetljiva na svoje okruženje kako bi se osjećala sigurno. Druga djeca idu drugim putem i razvijaju ranu hipernezavisnost u kojoj se na nikoga ne može računati. "Tu sam samo ja" je stav koji vlada cijelim njihovim životima. Na suprotnom kraju su ona djeca koja su, umjesto da su zanemarena, možda dobila previše pažnje - uvijek su mažena, uvijek spašavana, uvijek u centru pažnje. Nikad se nisu morali boriti ili voditi vlastite bitke i kao rezultat toga nikada nisu otkrili svoje sposobnosti niti razvili odlučnost koja gradi samopouzdanje. Kao odrasli, osjećaju se privilegirano ili su i dalje ovisni, očekuju da drugi naprave sve da se oni osjećaju bolje, riješe njihove probleme, upravljaju njihovim životima.
Stupanj 2: Kontraovisnost
O tome se govori u "terrible twos", kada djeca pvi put u drugoj godini života uče reći ne i pružiti otpor, ali to posebno dolazi do izražaja u tinejdžerskim danima. Zove se kontraovisnost jer još uvijek ovisite, većina nas s 13 godina nije sposobna imati vlastiti stan ili posao, ali se suprotstavljate. Tada se odvajate od roditelja i okrećete se vršnjacima te oni postaju vaša nova podrška. To je korak prema individualizaciji i otkrivanju tko ste, odvojeno od vaših roditelja, putem iskušenja i pogrešaka s vršnjacima.
Izazovi: Neki tinejdžeri ne pružaju otpor, možda dotaknu ove pobunjeničke vode, ali nikad se stvarno ne oslobode. Oni su dobra djeca te su rano naučili bojati se sukoba i snažnih emocija i učiniti roditelje i druge sretnima. Zbog toga što nisu osjetili moć koja dolazi od stajanja iza svojih stavova ili eksperimentiranja sa životom, ova osobina ih može sustići. Sa 32 godine mogu biti ljuti na roditelje zbog dječjih nepravdi i udaljiti se od njih ili se u kasnijim godinama razvode ili upuštaju u afere. Ukratko, provode adolescentnu pobunu i eksperimentiranje koje su propustili godinama ranije. Kao i kod ovisnosti, neki zaglave, u ovom slučaju u svojoj pobuni. Njihov identitet postaje ne ono što jesu, već ono što nisu. Mogu prijeći u krajnosti i biti podložni ovisnostima ili odnosima kojima ne mogu upravljati. I tako se uvijek bore, osjećaju se neostvarenim, usamljenima, ljutima - imaju stav "Ja protiv svijeta".
Stupanj 3: Neovisnost
Idealno je da uspješno prolazite kroz ove prve dvije faze. Smirujete se i ne suprotstavljate se uvijek svojim roditeljima. Idete na fakultet ili se selite od doma i počinjete živjeti kao odrasla osoba, plaćajući svoje račune, donoseći važne odluke, imajući bliske prijatelje. Postajete sve više svoja osoba, ne samo neka verzija onoga što je bilo prije. No ovaj je stupanj krhak, pogotovo u početnim godinama. Bojite se vraćanja u ovisnost, da ćete ponovno postati malo dijete, pa je vaša neovisnost na početku samodostatna. Iako ne reagirate burno kao u tinejdžerskim godinama, odupirete se svakoj pomoći od svojih roditelja i želite da se stvari rade na vaš način i čvrsti ste u svojim željama.
Izazovi: I ovdje se može zaglaviti. Za razliku od traumatizirane djece, vi vjerujete drugima, ali vaša svakodnevna percepcija neovisnosti i samih sebe ostaje kruta i držite se "mogu to sam" stava. Teško vam je zatražiti ili prihvatiti pomoć jer je povezujete sa slabostima.
Stupanj 4: Međuovisnost
Pomičete se izvan te samodostatne faze i prihvaćate da ne možete sve sami, da se možete osloniti na druge za pomoć i da to ne znači da ste slabi i da ne utječe na vaše samopouzdanje. Znate da ste sposobni stajati na vlastitim nogama i vjerujete da drugi mogu biti podrška.
Izazovi: Približavate se, ali još niste skroz odgonetnuli poantu - dopuštate drugima da vam pomognu, ali želite držati kontrolu.
Kako krenuti naprijed u iduću fazu?
Možete li se naučiti kretati naprijed ako ste zaglavljeni u nekoj fazi? Da, ključ je naučiti vještine koje su potrebne za stvaranje iskustava koje svaka faza zahtijeva. Ako, na primjer, osjećate da nemate povjerenja ili shvatite da ste previše privilegirani ili ovisni, vaš izazov je poduzeti male korake prema uspostavljanju odnosa ili učenju kako upravljati vlastitim životom umjesto da se oslanjate na druge da to učine za vas.
Ako ste zaglavljeni u kontraovisnosti, trebate se naučiti suočiti sa svojim pobunjeničkim bijesom na konstruktivan način. Još važnije, trebate prakticirati donošenje odluka i planova koji se ne temelje na reakciji na ono što drugi žele ili govore, već na onome što vi želite. Ako ste zaglavljeni u samodostatnoj neovisnosti, eksperimentirajte s puštanjem kontrole i s osjećajem da morate sve sami obaviti. Ako ste kritični prema sebi, izazov za vas može biti suprotstaviti se tom unutarnjem glasu.
Ne morate ostati gdje jeste. Možete naučiti iscijeliti svoje rane iz prošlosti u sadašnjost.
Izvor: Psychology Today
