Ljudi i dalje pronalaze mnoštvo načina da žene nazovu ludima - kraljice drame, hormonalne, poremećene, psihopatske bivše djevojke, lude žene s mačkama, iracionalne, emocionalne, nametljive, neraspoložene, uštogljene, neurotične... lista je dugačka.
A nekada je bilo puno gore. Povijesno gledano, liječnici su vjerovali da maternice plutaju po tijelu, pritiskujući organe i izluđujući žene. Drugi su krivili ženinu toksičnu menstrualnu krv, a muška sperma (koja je navodno imala "ljekovita svojstva") bila je protuotrov.
Sigmund Freud je mislio da žene polude jer su očajne što nisu muškarci, ali je prikladno previdio činjenicu da su mnoge njegove pacijentice kao djecu zlostavljali članovi obitelji. A njegovo rješenje za to? Žena treba biti intimna s muškarcem i roditi mušku djecu, piše YourTango.
No, od 1980. godine "histerična neuroza" više nije medicinski priznata dijagnoza u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje. Ipak, ljudi i dalje pronalaze mnoštvo načina da žene nazovu ludima, ali ispada da žene jesu anksioznije od muškaraca - za što postoji jako dobar razlog.
Gotovo svaka treća žena – otprilike 840 milijuna u svijetu – doživjela je partnersko ili seksualno nasilje tijekom svog života, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO). Anksioznost je reakcija, a ne uzrok.
Zatim, tu je i pitanje dijagnoza. Više žena ide na terapiju nego muškaraca. Žene dvostruko češće traže pomoć zbog mentalnog zdravlja i dvostruko češće razmatraju psihijatrijske lijekove. Je li onda ikakvo iznenađenje da se ženama dvostruko češće dijagnosticira anksioznost?
Ako ne odete liječniku po dijagnozu, neće vam ni biti postavljena dijagnoza. To ne znači da problem ne postoji; to samo znači da ga ignorirate. A većina muškaraca zapravo ne pati u tišini. Oni eksternaliziraju svoju bol na ovaj ili onaj način, a najčešće je žena na udaru.
Zašto se čini da su žene anksioznije od muškaraca?
U nedavnoj epizodi podcasta, autorica i voditeljica podcasta Mel Robbins pitala je psihologa i stručnjaka za anksioznost s Harvard Medical Schoola, dr. Davida Rosmarina, postoji li razlika u načinu na koji žene i muškarci pokazuju simptome anksioznosti.
"Žene imaju otprilike dvostruko više kliničke anksioznosti od muškaraca, jer imaju tendenciju biti puno strože prema sebi i osuđuju se zbog anksioznosti. Ako se muškarac osjeća anksiozno, on kaže 'Pa, nešto nije u redu i mora postojati razlog.' Žene će vjerojatno povjerovati: 'Nešto nije u redu sa mnom'", rekao je Rosmarin.
Drugim riječima, žene krive sebe, a muškarci krive druge. Ovo je statistički i znanstveno potvrđen fenomen, a proteže se na svako područje života, uključujući obrazovanje, karijeru, roditeljstvo i veze.
Kad student padne na testu, on to pripisuje lošoj sreći; kad studentica padne na testu, ona pretpostavlja da joj nedostaje talenta i inteligencije. Kad muškarac dobije otkaz, on krivi uredsku politiku i pronalazi drugi posao koji je jednako ili više plaćen; kad žena dobije otkaz, krivi sebe i prihvaća smanjenje plaće od 35 %.
Kada dijete ima problema u ponašanju, majka će vjerojatnije preuzeti odgovornost, dok će otac to vjerojatnije pripisati djetetovoj osobnosti. Kada muškarci fizički zlostavljaju žene, njihov glavni razlog je da su ih žene natjerale da to učine. Na pitanje zašto opravdavaju zlostavljanje, mnoge žene kažu da su i same izgubile živce te da su oboje krivi.
To je razlog zašto se muškarci prijavljuju za poslove za koje nisu kvalificirani, brže napreduju u karijeri i bolje održavaju svoj ego nakon neuspjeha. Ali odbijanje preuzimanja odgovornosti ujedno je i "smrt" za veze i sreću.
Zato sada postoji i više muškaraca samaca. Ovu krizu nazivaju "epidemijom muške usamljenosti". Umjesto da shvate da su usamljeni jer odbijaju raditi na sebi, mnogi muškarci krive žene koje su konačno odlučile da zaslužuju bolje.
Ali žene koje su same se bolje snalaze od muškaraca samaca, unatoč većoj razini anksioznosti. U usporedbi s muškarcima, žene sada posjeduju više nekretnina, stječu više diploma, mudrije ulažu, imaju zdravije platonske veze i puno su zadovoljnije svojim životima, čak i unatoč višim zabilježenim stopama anksioznosti.
To se zove "paradoks ženske sreće" - žene su možda sretnije jer se suočavaju sa svojim problemima. Za razliku od mnogih muškaraca, žene preuzimaju odgovornost za svoje okolnosti, emocije i mentalno blagostanje, a ne možete popraviti ono što ne želite priznati.
