Vrijeme je za rušenje dugotrajnog i štetnog stereotipa. Žene se često smatra "preemotivnima", a muškarce "hladnima". Novo istraživanje pokazuje da ta slika nikada nije bila istinita.
Ako ste žena, vjerojatno ste bezbroj puta čuli da vas netko opisuje kao "emotivnu". Uz to, možda su vam prilikom opisivanja osobnosti nadodali i riječi poput “iracionalna”, "pretjerano dramatična" ili "osjetljiva".
S druge strane, kad muškarac reagira na sličan način, često se kaže da je dao "dobar komentar" ili "zanimljivo mišljenje". Svaka od ovih etiketa održava staru i pogrešnu predodžbu da su muškarci smireni i racionalni, dok su žene nepredvidive, emocionalne i bez samokontrole.
Ovakav štetan i duboko ukorijenjen stereotip utječe na to kako se žene doživljava – u privatnim odnosima, na radnom mjestu i u društvu općenito. Zbog toga se mnoge žene osjećaju prisiljeno da neiskreno prilagođavaju svoje ponašanje kako bi bile "primjerene".
Znanost o emocijama i spolu
Iako je ovo područje još uvijek nedovoljno proučeno, dosadašnja istraživanja jasno pokazuju da emocionalne razlike između spolova zapravo – ne postoje.
Studija iz 2021. godine, objavljena u časopisu Scientific Reports, pratila je 142 muškarca i žene kako bi se proučile njihove svakodnevne emocionalne promjene. Na kraju istraživanja, znanstvenici su otkrili da su emocije muških sudionika varirale jednako kao i emocije žena.
To je značajan odmak od uobičajenih pretpostavki o "muškoj stabilnosti" i "ženskoj promjenjivosti".
"Tradicionalne i krute rodne uloge ukorijenjene u patrijarhalnom društvu prikazuju muškarce kao ‘neemotivne’, a žene kao ‘emotivne’", objašnjava dr. Catherine McKinley, izvanredna profesorica na Tulane University School of Social Work.
"Budući da patrijarhat muškarce prikazuje kao nadmoćne, osobine koje se povezuju sa ženama i ženstvenošću često se omalovažavaju, diskreditiraju i dovode u pitanje."
"Predstavljanje muškaraca i žena kao prirodno različitih po emocijama podržava pogrešne mitove o spolu, stereotipe i seksizam", objasnila je dr. Catherine McKinley.
Dr. McKinley jasno ističe da je teorija o ženama kao "emotivnijem spolu" jednostavno – netočna. "Svi ljudi imaju emocije, bez obzira prepoznaju li ih ili ne", dodaje ona.
Negativne posljedice stereotipa o emocijama
Vjerovanje da su neki ljudi "emotivniji" od drugih šteti svima. "Nitko se zapravo ne uklapa u te unaprijed zadane kutije. Svi ljudi imaju emocije i žele se osjećati povezano", kaže dr. Liz Coleclough, socijalna radnica i stručnjakinja za traumu.
Prema njezinim riječima, svatko se može ponašati ili izražavati izvan onoga što mu je društveno "dodijeljeno" pri rođenju. No kada netko iskaže osobine koje ne odgovaraju rodnim očekivanjima, može doživjeti odbacivanje, izolaciju, pa čak i biti doveden u opasnost, piše Verywell Mind.
Pokušaji da se "uklopimo u kutiju" ograničavaju našu autentičnost i osobni razvoj. Coleclough ističe da to ženama često ograničava pristup moći i prilikama, dok muškarce sprječava da zdravo izražavaju emocije i stvaraju dublje veze.
Za sve osim cisrodnih (označava osobu čiji se rodni identitet podudara sa spolom koji joj je dodijeljen pri rođenju) muškaraca, posljedice su još teže jer patrijarhalni sustavi diljem svijeta nastavljaju umanjivati njihovu vrijednost.
"Ženama je ‘dopušteno’ da budu biti emotivne – ali samo u određenim granicama. Suze su prihvatljive. Ljutnja nije."— istaknula je dr. Liz Coleclough
Upravo ovakva pravila o tome koje su emocije "prihvatljive" za koji spol mogu doprinijeti nasilju. Prema podacima National Coalition Against Domestic Violence, jedna od tri žene doživjet će nasilje od intimnog partnera tijekom života.
"U svijetu u kojem se ženama unaprijed oduzima moć, a muškarcima se dodjeljuju moć i pravo, ne čudi da je takvo nasilje toliko rašireno”, kaže Coleclough.
“Štoviše, da bi žrtva uopće bila shvaćena ozbiljno, mora se uklopiti u predodžbu ‘ženstvene’ osobe. Odgovornost za nasilje i dalje se često prebacuje na one koji se ne uklapaju u tu kutiju.”
Emocije nisu ni “ženske” ni “muške” – one su ljudske. Vrijeme je da prestanemo promatrati izražavanje osjećaja kroz prizmu spola i počnemo ih shvaćati kao ono što doista jesu: prirodan i zdrav dio našeg bića. Kad se oslobodimo stereotipa, otvaramo prostor za istinsku povezanost, razumijevanje i jednakost, kako u privatnom životu, tako i na poslu i u društvu.
