Cijelo se naše društvo prejeda bjelančevinama, vjerujući u pogrešne informacije koje su mu nametnute. Trebali bismo odvojiti istinu od zabluda kako bismo mogli ustanoviti koji izvori bjelančevina najviše koriste tijelu, objasnio je dr. Joel Fuhrman u knjizi "Superimunitet - revolucionarni vodič za jačanje prirodnog obrambenog sustava", objavljenoj u izdanju Planetopije, čiji dio ti donosimo
O važnosti životinjskih bjelančevina nasuprot biljnim, industrije mesa, mliječnih proizvoda i jaja već više od sedamdeset godina u većini škola "besplatno" dijele edukativne materijale o prehrani. Te industrije uspješno su lobirale i utjecale na vlade, što je urodilo povoljnim zakonima i subvencijama – ali i marketinškom propagandom kojoj je podvrgnuto svako dijete. Uvjeravali su ih u zabludu da su nam meso, mliječni proizvodi i jaja potrebni za primjerenu prehranu.
Koliko bjelančevina zaista trebaš?
Gotovo svi Amerikanci dnevno unose i više nego dovoljno bjelančevina. Štoviše, prosječni Amerikanac konzumira više od 100 grama bjelančevina, otprilike 50 posto više od preporučenog dnevnog unosa. Pa ipak, previše ljudi, uključujući sportaše, zaljubljenike u fitness, bodybuildere, ljude na dijeti i pretile osobe, pribjegava bjelančevinskim prašcima, bjelančevinskim napicima i energetskim pločicama u nastojanju da unesu još više bjelančevina. Sveobuhvatni cilj je općenito konzumirati manje proizvoda životinjskog podrijetla kako bismo smanjili količinu bjelančevina životinjskog podrijetla i povećali količinu bjelančevina iz biljnih izvora. Istina je da određeni način života, koji obuhvaća intenzivno i redovito vježbanje, iziskuje dodatne količine bjelančevina.
Primjerice, vježbe s otporom i trening izdržljivosti mogu razgrađivati mišićne bjelančevine te povećavati našu potrebu za bjelančevinama radi popravka i rasta. Ali povećana potreba za bjelančevinama razmjerna je povećanoj potrebi za dodatnim kalorijama, jer ih se troši uslijed vježbanja. S pojačavanjem apetita uslijed tjelesne aktivnosti razmjerno povećavamo unos kalorija – i naš se unos bjelančevina razmjerno povećava. Ako potrebu za kalorijama povećanu uslijed intenzivne tjelesne aktivnosti zadovoljimo uobičajenom prirodnom, biljnom hranom – povrćem, cjelovitim žitaricama, mahunarkama, sjemenkama i orašastim plodovima – unijet ćemo upravo onu količinu dodatnih bjelančevina koja nam je potrebna.
Pedeset posto zelenog povrća čine bjelančevine
Uobičajena kombinacija povrća, orašastih plodova, sjemenki, mahunarki i cjelovitih žitarica daje oko 50 grama bjelančevina na 1000 kalorija. Ne zaboravi da gotovo 50 posto zelenog povrća čine bjelančevine, a ako jedeš više povrća, unosiš bjelančevine u paketu za superimunitet i suzbijanje raka. Ako dodatne kalorije unosiš s hranom koja pogoduje zdravlju, unijet ćeš mnogo više od bjelančevina. Ta će ti hrana pružiti mnogo antioksidansa za zaštitu od povećane količine slobodnih radikala, stvorene vježbom. Priroda je to prilično dobro zamislila! Razmotri sljedeće namirnice – njihove kalorijske vrijednosti i sadržaj Bjelančevina
Sadržaj bjelančevina u uobičajenoj biljnoj hrani
- šalica graška 120 kalorija, 9 grama bjelančevina
- šalica leće 175 kalorija, 16 grama bjelančevina
- dvije šalice špinata 84 kalorije, 10,8 grama bjelančevina
- dvije kriške cjelovitog kruha 120 kalorija, 10 grama bjelančevina
- jedan klip kukuruza 150 kalorija, 4,2 grama bjelančevina
- šalica smeđe riže 220 kalorija, 4,8 grama bjelančevina
- 56 g sjemenki suncokreta 175 kalorija, 7,5 grama bjelančevina
- ukupno 1044 kalorije i 62,3 grama bjelančevina
Na sljedećoj stranici pročitaj koje bolesti može uzrokovati pretjeran unos bjelančevina životinjskog podrijetla.
Što se dešava s viškom?
Imaj na umu da ljudsko tijelo u tjedan dana svoju masu u pravilu može povećati za oko 450 grama. To je gornja granica sposobnosti mišićnih vlakana da pretvaraju bjelančevine u mišiće. Sve se suvišne bjelančevine jednostavno pretvaraju u masnoću. Premda sportaši imaju veću potrebu za bjelančevinama nego sjedilački tipovi, taj se višak lako unese prehranom. Konzumiranje bjelančevinskih dodataka nije samo nepotreban trošak nego je i nezdravo. Unošenje više bjelančevina, osobito životinjskog podrijetla, nego što je tvom tijelu potrebno nije bezazleno.
Pretjeran unos bjelančevina uzrokuje prijevremeno starenje i poveliku štetu. Suvišne konzumirane bjelančevine, koje ne potrošiš, tijelo neće pohraniti u obliku bjelančevina, nego će ih pretvoriti u masno tkivo ili ukloniti putem bubrega. Uklanjanje suvišnog dušika putem urina crpi kalcij i druge minerale iz kostiju te stvara bubrežne kamence. Biljna hrana je lužnata. Namirnice životinjskog podrijetla su kisela hrana, a želudac mora proizvesti veliku količinu klorovodične kiseline da bi ih probavio. Plima te kiseline u krvi nakon obroka s velikom količinom bjelančevina iziskuje jednako snažan lužnati odgovor tijela kako bi je se neutraliziralo. Potreban lužnati odgovor ostvaruje se nauštrb kostiju, koje ostaju bez svojih minerala. Naše se kosti radi toga doslovce otapaju na fosfate i kalcij. Taj prvi korak gubitka koštane mase vodi osteoporozi.
Hormon koji uzrokuje rak
Hormon poznat kao “inzulinu sličan faktor rasta 1” (IGF-1) jedan je od najvažnijih čimbenika rasta u vrijeme prenatalnog rasta te rasta u djetinjstvu, ali i u odrasloj dobi posjeduje određeno anaboličko djelovanje (vezano uz izgradnju tijela). Konzumiranje veće količine bjelančevine visoke biološke vrijednosti – odnosno, bjelančevine koja sadrži sve esencijalne aminokiseline u omjeru koji maksimalno potiče rast – potiče proizvodnju hormona IGF-1. Bjelančevine iz namirnica životinjskog podrijetla odgovaraju tom opisu: biološka vrijednost im je vrlo visoka. Stoga je pogrešna zaokupljenost našeg društva maksimalnim pojačavanjem veličine i rasta pojačanom konzumacijom bjelančevina životinjskog podrijetla povisila razinu hormona IGF-1. Znanstvenici su najprije primijetili da su povišene razine spolnih hormona, kao što su estrogen i testosteron, povezane s rakom dojke. U novije je vrijeme dokazano da su inzulin i IGF-1 također važni čimbenici nastanka raka.
Povezanost povišene razine hormona IGF-1 i raka poznata je već godinama. Štoviše, potkraj devedesetih godina počelo se raditi na lijekovima protiv raka usredotočenima na put hormona IGF-1 i započeto je više od sedamdeset kliničkih istraživanja, a mnoga od njih iznjedrila su ohrabrujuće rezultate. Budući da IGF-1 ima ključnu ulogu u rastu tumora, snižavanje njegovih razina prehrambenim metodama znanstvenici smatraju djelotvornom mjerom prevencije raka. S druge strane, niža razina hormona IGF-1 povezana je s produljenjem životnog vijeka. Dijabetes tipa 2, stanje u kojem tijelo nije sposobno primjereno koristiti raspoloživi inzulin, povezan je s rakom dojke, debelog crijeva i gušterače, a postoje i dokazi da je stimulacija proizvodnje hormona IGF-1 pod utjecajem inzulina djelomično odgovorna za to povećanje pojave raka. Ako želiš doživjeti stotu i biti zdrava, tvoja bi razina cirkulirajućeg hormona IGF-1 trebala biti niska, a razina protuupalnih molekula visoka. Gene koji signaliziraju pojačavanje mehanizama popravka stanične DNK radi sprečavanja promjena koje bi mogle prouzročiti rak podupiru više razine protuupalnih molekula i biljnih mikronutrijenata te niže razine hormona IGF-1.
Više o knjizi "Super imunitet", dr Joela Fuhrmana, u izdanju Planetopije pročitaj ovdje.
