Dragi moj Ti, vjerujem da je svatko od nas sposoban činiti velike stvari i svakodnevno napredovati ako to prihvati kao stvarnu mogućnost. Dok sam bio jako mlad, prije polaska u osnovnu školu, mogu se pohvaliti da sam uspješno organizirao sportske igre u svom kvartu, a nazivao sam ih 'Olimpijskim'
Natjecanje sa samim sobom
Igre su se sastojale od nekoliko disciplina: bacanje koplja (šibe) u dalj, gađanje lukom i strijelom (dvije šibe i guma), izbačaj kamena preko zgrade (kasnije iz praktičnih razloga zamijenjeno teniskom lopticom), trčanje kruga oko kvarta, vožnja 'tački' po stepenicama i slično. Broj natjecatelja je varirao od 2 do 3 uključujući mene, mlađeg prijatelja Matka iz susjednog ulaza i povremenog nasumičnog gosta koji se nije dugo zadržao.
Ti dani ranog ustajanja, treninga pod mojim 'stručnim' vodstvom, zauvijek će mi ostati u sjećanju. Ne samo zato što mi je to bio prvi nastup na Olimpijskim igrama, već zato što sam već tada prepoznao ljubav prema stvaranju nečeg novog, rušenju prepreka i natjecanju sa samim sobom. Narednih godina moji su se nastupi na kvartovskoj Olimpijadi prorijedili, ali sam nastavio svoje bavljenje sportom, jer sam u njemu svakodnevno postizao zadovoljstvo i napredak. Uspjesi su postali dio moje svakodnevice.
Neobuzdan duh borca
U skladu s mojim ranim sportskim podvizima, oduvijek sam bio vječni obožavatelj starog i nepobjedivog imaginarnog boksačkog prvaka Hollywooda i šire, gospodina Rockyja Balboe. Za mene je taj filmski klasik uvijek iznova izvor velike motivacije i danas kada su već mnoge godine prošle od moje sportske karijere, svaki put kada ga pogledam, obuzme me želja za trčanjem, nošenjem balvana po kvartu, traganjem za pretjerano visokim stepenicama na koje ću se popeti u brzom trku, a onda besramno skakati i slaviti pobjede koje tek slijede, dok instrumentalna glazba u pozadini opisuje moj čvrst karakter i neobuzdan duh borca.
Moja pomalo neobična reakcija na jedan filmski klasik, nije toliko čudna u sportskim krugovima, gdje sportaši često pronalaze motivaciju u filmovima, glazbi, knjigama, ali nije li svatko od nas poseban, s prilikom da bude pobjednik, dnevni ratnik, borac za svoj identitet i svoja vjerovanja? Pokušaj se prisjetiti trenutka u životu kada si bio ponosan na svoje postignuće, uloženi trud, sebe. Prisjeti se i osjećaja u tom trenutku. Kada ga osjetiš u potpunosti, pokušaj ga zadržati, pospremiti na sigurno, ali dostupno mjesto.
Možda je prisutna odlučnost, hrabrost, spremnost, zadovoljstvo, sreća ili ponos. Bez obzira na osjećaj, bilo koji od njih tebi je uvijek dostupan. Prisjeti se situacije u kojoj bi ti taj osjećaj dobro došao i zamisli situaciju kako bi izgledala kada bi on bio prisutan. Kada se ponovno nađeš u toj izazovnoj situaciji, prizovi osjećaj i onaj trenutak u kojem si bio ponosan i uspješan i napravi promjenu kojoj težiš, ono za što si spreman. Sanjati je lijepo, ali pretvaranje snova u stvarnost, čitav život čini snom.
Još kolumni Igora Čerenšeka potraži ovdje.
