Žene preživjele od raka dojke s nasljednim rizikom za pretilost imaju veći rizik od rane smrti u usporedbi s preživjelima bez te genetske predispozicije, prema velikoj novoj studiji. No, dobra vijest je što se taj rizik može smanjiti redovitim hodanjem.
Poznato da žene s pretilošću ili prekomjernom težinom imaju veći rizik od smrtnosti zbog raka dojke. Novo istraživanje posebno se bavi time utječe li genetska predispozicija za prekomjernu težinu na rizik od smrti među preživjelima od raka dojke.
Istraživači su pratili više od 4000 žena u postmenopauzi u šezdesetima i sedamdesetima kojima je dijagnosticiran nemetastatski rak dojke između 1992. i 2017. godine. Sve su bile dio kohorte Američkog društva za rak u sklopu studije prevencije raka II, a praćene su u prosjeku gotovo 15 godina.
Kako bi procijenili genetski rizik za veću tjelesnu težinu, istraživači su analizirali uzorke DNK sudionica i izračunali poligenski rezultat (gledajući više gena) za indeks tjelesne mase. Umjesto da se oslanjaju na jedan "gen težine", istraživači su zbrojili male učinke preko 900 genetskih markera povezanih s pretilošću kroz prethodna istraživanja u koja su bile uključene stotine tisuća ljudi. Na temelju tog genetskog rezultata, žene su podijeljene u tri skupine (visoki, srednji i niski).
Žene s visokim genetskim rizikom za nošenje viška kilograma imale su veću vjerojatnost pretilosti kada im je dijagnosticiran rak dojke - ali genetika nije savršeno predvidjela veličinu tijela. Više od 40 posto žena u skupini s visokim genetskim rizikom imalo je indeks tjelesne mase (BMI) u zdravom rasponu. Među ženama u skupini s niskim genetskim rizikom, oko 12 posto imalo je pretilost.
Genetika igra ulogu u pretilosti, ali to nije cijela priča, kaže za Everyday Health dr. Azka Ali, onkologinja u klinici Cleveland, koja nije bila uključena u studiju. "Činjenica da su mnoge žene s većim genetskim rizikom imale normalnu tjelesnu težinu, a neke žene bez genetskog rizika imale su pretilost, govori nam da geni ne daju potpunu sliku kada je u pitanju nošenje viška kilograma. Individualni izbori načina života - koji se mogu mijenjati - također igraju značajnu ulogu", kaže dr. Ali.
Nakon usporedbe smrtnih slučajeva s genetskim rizikom od pretilosti, istraživači su otkrili da su preživjele od raka dojke s visokim genetskim rizikom za pretilost imale 15 posto veći rizik od smrti od bilo kojeg uzroka u usporedbi s onima s niskim genetskim rizikom. Tijekom istraživanja, umrlo je oko polovice žena, a najčešći uzroci smrti bili su rak dojke i bolesti srca.
Hodanje 15 dodatnih minuta dnevno može nadoknaditi veće genetske rizike
Svi sudionici ispunili su upitnike koji su uključivali pitanja o tjelesnoj aktivnosti, koja je povezana s nižim rizikom od smrti. Istraživači su se usredotočili na hodanje, koje je povezano s boljim metabolizmom, nižom upalom i smanjenim rizikom od srčanih bolesti - sve su to čimbenici koji mogu utjecati na dugoročno preživljavanje nakon raka dojke.
Nakon što su analizirali brojke, autori su otkrili:
- Više vremena provedenog hodajući povezano je s manjim brojem smrtnih slučajeva na svim razinama genetskog rizika od pretilosti.
- Oni koji su hodali četiri ili više sati tjedno imali su oko 25 posto manji rizik od rane smrti u usporedbi s onima koji su hodali manje od jednog sata tjedno. Ta se korist činila dosljednom bez obzira na genetsku predispoziciju.
- Koristeći podatke za modeliranje ishoda, istraživači su procijenili da preživjele od raka dojke s visokim genetskim rizikom trebaju hodati otprilike 15 dodatnih minuta dnevno (oko 1,7 sati tjedno više) kako bi dosegle sličnu razinu rizika kao žene s niskim genetskim rizikom.
"Ovo pruža vrlo ohrabrujuće dokaze da se predviđeni rizik od genetske predispozicije može donekle ublažiti zdravijim životnim izborima, uključujući povećani broj sati hodanja tjedno", kaže Ali.
Budući da se radilo o opservacijskoj studiji, ne može se dokazati da genetski rizik izravno uzrokuje veću smrtnost ili da samo hodanje sprječava smrt. Osim toga, tjelesnu aktivnost su sudionici sami procjenjivali, što možda ne odražava savršeno stvarno kretanje, a studija je uključivala samo žene u postmenopauzi, koje su uglavnom bile bijele i bile su europskog podrijetla.
Hodanje može pomoći u suzbijanju genetskog rizika - bez obzira na težinu
Mnoge preživjele od raka dojke u postmenopauzi izvještavaju da je teško smršavjeti, a istraživanja to potvrđuju, kaže glavna autorica studije Clara Bodelon, doktorica znanosti, viša glavna znanstvenica koja proučava preživljavanje raka u Američkom društvu za rak.
"Djelomično se to može objasniti genetikom, kao što smo vidjeli u našoj studiji. Međutim, unatoč njihovoj težini i genetici, dodatni dnevni koraci mogu imati značajne koristi za smanjenje rizika", kaže ona.
Dodatnih 15 minuta hodanja dnevno znači oko 1200 do 1500 koraka. To može biti šetnja po kvartu ili penjanja i spuštanja stepenicama.
