Tajna mršavljenja mogla bi se svesti na kombinaciju 14 'mršavih gena', pokazalo je novo istraživanje.
Nedavna studija otkrila je da je 14 gena povezano s pojačanim gubitkom težine u kombinaciji s umjerenom tjelovježbom, kao što je trčanje 30 minuta tri puta tjedno. Sudionici s najvećim brojem ovih "mršavih gena" izgubili su do 5 kg tijekom osam tjedana, dok su ostali izgubili oko 2 kg, piše Neuroscience.
Jedan gen, PARGC1A, pokazao se kao posebno utjecajan, odgovoran za 62 % gubitka težine kod sudionika, dok se ostatak pripisuje čimbenicima tjelovježbe i načinu života. Studija naglašava da iako genetika igra važnu ulogu, promjene načina života su ključne za optimalne rezultate.
Nalazi bi mogli utrti put personaliziranim zdravstvenim i fitness intervencijama na temelju genetskih profila. Ovo istraživanje podupire potrebu za uravnoteženim pristupom, kombiniranjem genetike s tjelovježbom i prehranom za najbolje rezultate.
Tim predvođen dr. Henryjem Chungom iz Škole za sport, rehabilitaciju i tjelovježbu otkrio je da su oni s više "mršavih"gena najviše smršavjeli tijekom osam tjedana. Ljudi s najviše markera izgubili su do pet kilograma tijekom studije, a ljudi bez njih u prosjeku su izgubili dva kilograma. Gen PARGC1A koji kodira PGC-1-a i ključan je za gubitak težine, prisutan je kod sudionika koji su izgubili najviše kilograma. Istraživanje je pokazalo da je 62 posto izgubljenih kilograma povezano s genom, a 37 posto s faktorima tjelovježbe i načinom života.
"Ova studija otkrila je neke važne gene povezane sa skidanjem kilograma, ali važno je zapamtiti da geni neće učiniti ništa bez tjelovježbe i promjena načina života jer su svi međusobno povezani. Bez intervencije neće pokazati svoj pravi potencijal i tada nije važno kakve gene imate! Vježbanje bez mršavljenja ima toliko prednosti – od mentalnog zdravlja do kardiovaskularne kondicije – pa bih svima savjetovao da nastave trenirati čak i ako ne vide razliku na vagi", rekao je dr. Chung.
Studija je pratila 38 ljudi u dobi od 20 do 40 godina. Dobili su upute da slijede svoju uobičajenu prehranu i životne navike, da ne treniraju ništa drugo, te su vagani prije i poslije studije.
Istraživanje, objavljeno u Research Quarterly for Exercise and Sport, nadovezuje se na prethodnu studiju dr. Chunga koja je pokazala da je izvedba trčanja također povezana s genetikom.
Chung se nada da će istraživanje omogućiti vladama, farmaceutskim tvrtkama i pojedincima da bolje prilagode zdravstvene intervencije.
"Ako možemo bolje razumjeti nečiji specifični genetski profil, nadamo se, da će to dovesti i do boljih i uspješnijih intervencija za poboljšanje zdravstvenih ishoda", dodao je dr. Chung.
