Stručnjaci upozoravaju da dijete koje nisu medicinski potrebne mogu prouzročiti stvarnu štetu ljudima i potaknuti doživotnu borbu s težinom.
Prema novoj studiji objavljenoj u časopisu Qualitative Health Research, yo-yo efekt može imati dugotrajne negativne učinke na osobe koje su na dijeti piše New York Post. "Naša otkrića upućuju na to da započinjanje dijete može biti štetno za ljude, osim ako to nije medicinski neophodno. Održavanje dijete kako bi se zadovoljio neki percipirani društveni standard uzrokovalo je kod sudionika sram, nezadovoljstva tijelom, općenito nezadovoljstvo, stres, uspoređivanje s drugima i preokupaciju tjelesnom težinom”, rekla je koautorica studije Lynsey Romo, izvanredna profesorica komunikacija na Državnom sveučilištu Sjeverne Karoline.
Mnogi su pribjegavali brzim rješenjima
Yo-yo efekt znači da osobe koje su na dijeti ponovno dobiju izgubljene kilograme ili više, zbog čega opet moraju na dijetu, obično onu ekstremniju. Pretjerano restriktivne, niskokalorične dijete često dovode do gubitka mišića zajedno s gubitkom masnog tkiva. Kada se osoba vrati na staru težinu, većina je uglavnom masnoća, a ne mišići. Viši postotak tjelesne masti povećava otpornost na inzulin i usporava metabolizam. Romo objašnjava da je uzrok prevladavajuća američka kultura koja uključuje pomodne dijete i planove za brzo mršavljenje ili lijekove za mršavljenje koje ljudi često koriste kako bi zadovoljili nerealne ideale ljepote.
Istraživački tim na Državnom sveučilištu Sjeverne Karoline proveo je detaljne intervjue s 36 odraslih osoba – 13 muškaraca i 23 žene – koji su iskusili yo-yo efekt. "Velika većina sudionika nije započela dijetu iz zdravstvenih razloga, već zato što su osjećali društveni pritisak da smršave”, istaknula je Romo.
Zbog tog društvenog pritiska sudionici su slijedili dugačak popis dijeta za mršavljenje i pravila, iako im nisu bile medicinski potrebne. Mnogi od sudionika prijavili su prejedanje ili emocionalno jedenje, ograničavanje unosa hrane i kalorija, pamćenje broja kalorija, naglašavanje o tome što jedu i koliko imaju kilograma.
Većina njih pribjegla je brzim rješenjima kao što su dijete s niskim udjelom ugljikohidrata ili lijekovi za mršavljenje, pretjerana tjelovježba i izbjegavanje društvenih događanja s hranom. Iako su sudionici koristili širok izbor strategija mršavljenja, većina je vratila sve, ako ne i više kilograma koje su u početku izgubili jer su te dijete i ponašanja postali neodrživi.
Osim toga, sudionici su se osjećali posramljeno kad su vratili težinu i na kraju su se osjećali lošije nego prije dijete. To ih je potom natjeralo da pokušaju sve ekstremnije dijete kako bi pokušali izgubiti više kilograma.
Nekolicina onih koji su bili uspješni u prekidanju yo-yo efekta učinili su to usvajanjem zdravih prehrambenih navika, kao što je uravnotežena prehrana i jedenje kad osjete glad, umjesto da pokušavaju strogo kontrolirati svoje prehrambene navike.
Također je zabrinjavajuće što su mnogi sudionici to iskustvo opisali kao ovisnost ili začarani krug. "Gotovo svi sudionici studije postali su opsjednuti svojom težinom", rekla je Katelin Mueller, koautorica studije. Mnogima su dijete bile ukorijenjene u život pa su se manje družili s prijateljima i obitelji kako bi smanjili iskušenje da prekinu dijetu.
"Kombinacija ukorijenjenih obrazaca razmišljanja, društvenih očekivanja, toksične kulture prehrane i sveprisutne stigme o težini otežava ljudima da potpuno izađu iz ciklusa, čak i kada to stvarno žele. Jednom kada počnu s dijetom, mnogim je vrlo teško izbjeći doživotnu borbu s težinom”, dodala je Romo.
