Zoonoza je svaka bolest ili infekcija koja se prirodno prenosi sa životinje na čovjeka. Postoji više od 200 poznatih vrsta zoonoza. Zoonoze čine veliki postotak novih i postojećih bolesti kod ljudi. Neke zoonoze, poput bjesnoće, moguće je 100 % spriječiti cijepljenjem i drugim metodama. Koliko su opasne zoonoze uvjerili smo se i sami tijekom pandemije izazvane covidom ili ako čitamo o pošasti kuge u srednjem vijeku. Trenutno vlada strah od afričke svinjske kuge koja se pojavila u Hrvatskoj, ali ona nije opasna za ljude i druge životinje.
Što je zoonoza?
Zoonoza je zarazna bolest koja sa životinja prelazi na ljude. Zoonotski uzročnici mogu biti bakterijski, virusni ili parazitski ili mogu uključivati nekonvencionalne uzročnike i mogu se proširiti na ljude izravnim kontaktom ili putem hrane, vode ili okoliša. One predstavljaju veliki javnozdravstveni problem diljem svijeta zbog našeg bliskog odnosa sa životinjama u poljoprivredi i u prirodnom okruženju.
Zoonoze također mogu uzrokovati poremećaje u proizvodnji i prometu životinjskih proizvoda za hranu i druge namjene. Neke zoonoze uzrokuju bolesti poput ebole, salmonele, a neke imaju potencijal uzrokovati pandemije kao što je bio slučaj s covidom. Zoonoze čine velik postotak svih novootkrivenih zaraznih bolesti kao i mnogih postojećih. Neke bolesti, poput HIV-a, počinju kao zoonoza, ali kasnije mutiraju u sojeve koji se prenose samo među ljudima.
Bolesti izazvane zoonozama
- Bjesnoća je bolest koja zahvaća živčani sustav sisavaca. Uzrokuje ga virus i obično se širi tako što zaražena životinja ugrize drugu životinju ili osobu. Bjesnoća je smrtonosna bolest; ne može se liječiti nakon pojave simptoma. Srećom, bjesnoća se može učinkovito spriječiti cijepljenjem.
- Blastomikoza je rijetka gljivična infekcija koja može pogoditi ljude i životinje. Infekcija obično nastaje udisanjem spora gljivica Blastomyces dermatitidis ili Blastomyces gilchristii koje se nalaze u tlu, osobito u vlažnim i šumovitim područjima. Infekcija može ostati lokalizirana na plućima ili se može hematogeno razasuti i uzrokovati žarišne infekcije u brojnim organima. Neliječena blastomikoza obično sporo napreduje i na kraju je fatalna.
- Psitakoza ili papagajska groznica (Chlamydophila psittaci, Chlamydia psittaci) Infekcija bakterijom Chlamydophila psittaci (ranije poznata kao Chlamydia psittaci) uzrok je sustavne bolesti kućnih ptica (ptica koje ljudi drže kao kućne ljubimce) i peradi. "Ljudi se obično inficiraju udisanjem prašine perja ili otpadaka zaraženih ptica. Organizam se može prenijeti i ugrizom zaražene ptice, a rijetko od osobe na osobu iskašljanim kapljicama. Psitakoza je pretežno profesionalna bolest ljudi koji rade u trgovinama za kućne ljubimce ili na farmama peradi. Povišena temperatura traje 23 tjedna i tada polako prestaje. Bolest može biti blaga ili teška što ovisi o dobi bolesnika i zahvaćenosti plućnog tkiva", piše u MSD, Hrvatskog liječničkog zbora.
- Trihineloza je parazitska infekcija koju uzrokuje Trichinella spiralis. Do bolesti dolazi zbog unosa sirovog ili nedovoljno pečenog mesa. Ima je cijelom svijetu i kod nas. Spada među zoonoze, tj. zarazne bolesti koje su zajedničke ljudima i nekim životinjama, a mogu prelaziti sa životinja na ljude i obrnuto. Simptomi su različiti, ovisno o broju prodirućih larvi, o tkivima u koje su prodrle i o općem fizičkom stanju osobe. Mnogi ljudi uopće nemaju simptoma. Katkada crijevni simptomi i lagana vrućica počnu dan, dva nakon jedenja zaraženog mesa. Međutim, simptomi zbog navale larvi obično ne počnu prije sedam do 15 dana. Oteknuće (edem) gornjih vjeđa jedan je od najranijih i najtipičnijih simptoma koji se javlja iznenada oko 11. dana zaraze. Većina se ljudi s trihinelozom potpuno oporavi nakon terapije lijekovima.
- Bolest mačjih ogrebotina, naziva se i groznica mačjih ogrebotina, bakterijska je infekcija uzrokovana Bartonella henselae, koja se općenito prenosi na ljude putem mačjih ugriza ili ogrebotina. Većina zdravih ljudi ne razvija nikakve simptome, a oni s blagom infekcijom obično ozdrave bez ikakvog liječenja.
- Histoplazmoza je rijetka gljivična infekcija koju uzrokuje Histoplasma capsulatum. Infekcija nastaje nakon udisanja spora plijesni koja se nalazi u zemlji ili prašini kontaminiranoj izmetom ptica ili šišmiša. Teška bolest je češća nakon obimnog, produženog izlaganja i u muškaraca, male djece ili onih s kompromitiranom T–staničnom imunošću. Mnogi ljudi koji udišu spore ne obolijevaju. Akutni primarni oblik gotovo uvijek prolazi spontano, premda su nakon opsežnih infekcija prijavljeni vrlo rijetki slučajevi smrtnog ishoda. Kokcidioidomikozu (groznica doline) uzrokuje gljivica Coccidioides immitis koja se nalazi u okolišu. Obično se javlja kao akutna benigna asimptomatska respiratorna infekcija ili respiratorna infekcija koja prolazi spontano.
- Crijevne bolesti nastale zbog kontakta sa životinjama. Životinje su izvor nekoliko važnih crijevnih patogena, uključujući E. coli, Cryptosporidium parvum, Campylobacter i Salmonella. Ljudi obično dobiju crijevne bolesti (bolesti koje se prenose hranom poput E. coli , Campylobacter, Salmonella, Cryptosporidium) od hrane i vode. No, također možete dobiti bilo što od ovoga u kontaktu sa životinjama ili njihovim okruženjem. Neki gmazovi i vodozemci mogu biti cool kućni ljubimci, ali mogu biti i izvor bolesti. Gmazovi (npr. iguane, kornjače, zmije) i vodozemci (npr. žabe i krastače) mogu prenijeti salmonelu. Pilići i pačići također mogu biti prijenosnici salmonele.
- Mikroorganizmi kao što su virusi, bakterije, gljivice prirodne ili genetski modificirani koriste se i kao biološko oružje u svrhu zaraze ljudi, životinja i biljaka s ciljem da se oslabi neprijatelj. Agensi visokog prioriteta uključuju organizme ili toksine koji predstavljaju najveći rizik za javnu i nacionalnu sigurnost: Antraks (Bacillus anthracis), Botulizam (Clostridium botulinum toksin), Kuga (Yersinia pestis), Velike boginje (variola major), Tularemija (Francisella tularensis), Virusne hemoragijske groznice (filovirusi [npr. Ebola, Marburg] i arenavirusi [npr. Lassa, Machupo]).
Kako se bolest prenosi sa životinja na ljude?
Do zaraze dolazi kada životinje koje nose opasne patogene dođu u kontakt s ljudima.
- Direktan kontakt. Dodirivanje životinje i kontakt s njezinim tjelesnim izlučevinama (slina, urin, izmet, krv). Ponekad se klice šire i kada životinja ugrize ili ogrebe osobu.
- Indirektan kontakt. Boravak ljudi na mjestima gdje su bile životinje (prirodno stanište ili štale).
- Komarci ili krpelji su vektori zoonoza (vektor je organizam koji sam ne uzrokuje bolest već prenosi uzročnika bolesti s jednog domaćina na drugog).
- Hrana. Konzumiranje nedovoljno pečenog mesa, pijenje nepasteriziranog mlijeka, konzumiranje neopranog voća koje je možda bilo u kontaktu sa šišmišima ili konzumiranje sirovih jaja neki su od načina na koji patogeni ulaze u ljudsko tijelo hranom.
Kako se štiti od zoonoza?
- Često perite ruke ili svaki put kad dođete u kontakt sa životinjama. Operite ih čak i ako ste u njihovoj blizini, iako ih ne dodirujete. Ako ih ne možete oprati dezinficirajte ih.
- Koristite mreže protiv komaraca i druga sredstva za zaštitu od insekata kako biste vektore držali na distanci.
- Operite sav pribor za životinje antiseptikom i koristite rukavice kad rukujete njima.
- Operite ruke nakon rukovanja kavezima, igračkama, priborom ili uzicama.
- Neka vaši kućni ljubimci budu cijepljeni i redovito kontrolirani kod veterinara.
- Tjelesni otpad vaših kućnih ljubimaca odlažite u rukavicama ili pomoću lopatice te obavezno operite ruke.
- Čuvajte se životinjskih ugriza i ogrebotina.
- Nosite košulje i hlače dugih rukava te koristite repelente, ako u vašem mjestu postoji invazija komaraca ili krpelja.
- Natopite noge u vruću vodu i antiseptike nakon što prođete kroz mulj. Najbolje je da nosite čizme do gležnja.
Zašto znanstvenici smatraju da će izbijanje zaraznih bolesti biti sve češće u budućnosti čovječanstva?
"Uzroci sve češćih pojava uspješnih transfera životinjskih virusa na čovjeka te posljedičnih pojava epidemija su vrlo kompleksni i ne možemo ih dovesti u jednostavnu i direktnu vezu s klimatskim promjenama. Međutim, ono što nam govore brojna znanstvena istraživanja je da je upravo uništavanje prirodnih biosustava i drastično smanjenje bioraznolikosti kojem svjedočimo zadnjih tridesetak godina među najvažnijim čimbenicima koji doprinose učestalosti ovakvih događaja", tumači prof. dr.sc. Dubravka Vitali Čepo s Farmaceutsko - biokemijskog fakulteta i objašnjava.
"Tu se primarno misli na krčenje šuma zbog poljoprivrede i rudarenja, izgradnju cesta u udaljenim i zabačenim područjima, rapidnu urbanizaciju i porast broja stanovnika zbog čega ljudi dolaze u kontakt sa životinjama s kojima prije nikada nisu, dok se istovremeno broj prirodnih domaćina virusa drastično smanjuje. Najnovija istraživanja pokazuju da životinje koje žive u degradiranim staništima prenose veći broj virusa koji mogu zaraziti čovjeka. Zato znanstvenici smatraju da će izbijanja zaraznih bolesti kao što su Ebola, SARS, ptičja gripa i sada covid postajati sve češća. Također moramo očekivati i pojavu novih, do sada nepoznatih bolesti. To je zapravo skrivena cijena našeg ekonomskog razvoja i porasta broja stanovnika na zemlji", objasnila je Vitali Čepo.
Prevencija i kontrola zoonoza općenito
Metode prevencije zoonoza razlikuju se za svaki uzročnik; međutim, nekoliko praksi prepoznato je kao učinkovito u smanjenju rizika na razini zajednice i na osobnoj razini. Sigurne i prikladne smjernice za brigu o životinjama u poljoprivrednom sektoru pomažu smanjiti mogućnost izbijanja zoonoza koje se prenose hranom kao što su meso, jaja, mliječni proizvodi ili čak neko povrće. Standardi za čistu pitku vodu i uklanjanje otpada, kao i zaštita površinskih voda u prirodnom okolišu, također su važni i učinkoviti. Obrazovne kampanje za promicanje pranja ruku nakon kontakta sa životinjama i druge prilagodbe ponašanja mogu smanjiti širenje zoonoza u zajednici kada se pojave.
Antimikrobna rezistencija je komplicirani čimbenik u kontroli i prevenciji zoonoza. Korištenje antibiotika kod životinja koje se uzgajaju za hranu široko je rasprostranjeno i povećava potencijal za sojeve zoonotskih patogena otpornih na lijekove koji se mogu brzo širiti u životinjskoj i ljudskoj populaciji.
Izvori za članak: Svjetska zdravstvena organizacija, MSD priručnik za pacijente, Minnesota Department of Health.