Istraživači proučavaju utjecaj covida na osjetila okusa i mirisa, koliko dugo taj poremećaj u osjetilima može trajati, koliko oboljelih izgubi okus i miris, zašto dolazi do gubitka okusa i mirisa i kako se može liječiti.
Na početku pandemije koronavirusom, pokazalo se da je puno zaraženih ljudi izgubilo osjet mirisa, čak i bez pokazivanja drugih simptoma. Istraživači su također otkrili da zaražene osobe mogu izgubiti osjetila okusa i sposobnost otkrivanja kemijski izazvanih osjeta poput ljutine, nazvane kemesteza. Nekima se gotovo godinu dana nakon zaraze covidom nisu vratila ta osjetila, a mnogima su mirisi koji su im bili ugodni, postali neugodni.
Koliko osoba oboljelih od covida izgubi osjet mirisa?
Točan postotak varira od istraživanja do istraživanja, ali većina sugerira da je gubitak mirisa čest simptom. Jedan pregled, objavljen u lipnju 2020., pokazao je da je od 8 438 osoba, njih 41 % s covidom prijavilo gubitak mirisa. U drugoj studiji, objavljenoj u kolovozu 2020., tim predvođen istraživačem Shimom T. Moeinom s Instituta za istraživanje fundamentalnih znanosti u Teheranu, dao je test identifikacije mirisa za 100 osoba s covidom u kojem su pacijenti njušili mirise i identificirali ih na temelju višestrukog izbora. Njih 96 % imalo je neku olfaktornu disfunkciju, a 18 % je imalo potpuni gubitak mirisa, inače poznat kao anosmija. "Ovi pacijenti obično kažu da su iznenada izgubili miris, a to je naznaka da je simptom povezan s covidom", kaže Moein za Nature.com. I često je disfunkcija mirisa jedini simptom covida koji ljudi prijavljuju, što sugerira da je fenomen odvojen od začepljenja nosa uzrokovanog virusom.
Neki istraživači kažu da gubitak mirisa treba koristiti kao dijagnostički test za covid. Studija objavljena u listopadu 2020., pokazala je da su promjene mirisa ili okusa koje su pacijenti sami prijavili bolji pokazatelj širenja zaraze od drugih pokazatelja o kojima su vlade pričale.
Zašto zbog covida nestaje osjetilo mirisa?
Iako gubitak osjetila mirisa nije još u potpunosti shvaćen, postoji konsenzus da se gubitak mirisa događa kada koronavirus inficira stanice koje podržavaju neurone u nosu. Kada su istraživači prvi put identificirali gubitak mirisa kao simptom covida, bili su zabrinuti da virus inficira neurone u nosu koji šalju signale o mirisu u mozak i da virus stoga može pristupiti mozgu. Međutim, jedno istraživanje je pokazalo da koronavirus rijetko dolazi do mozga.
Tim predvođen Sandeepom Robertom Dattom, neurobiologom na Harvardu, otkrio je da su stanice koje podržavaju senzorne neurone u nosu, poznate kao sustentakularne stanice, vjerojatno ono što virus inficira. Datta i njegovi kolege usmjerili su se na sustentakularne stanice jer koronavirus napada receptor nazvan ACE2 na površini stanica, a sustentakularne stanice imaju puno takvih receptora, a osjetni neuroni mirisa nemaju. To sugerira da koronavirus inficira potporne stanice i ostavlja neurone ranjivim i bez hranjivih tvari.
No, možda postoje i drugi načini na koje covid izaziva gubitak mirisa. Na primjer, istraživački tim u Italiji otkrio je da se gubitak mirisa i okusa događa istodobno s povećanjem razine molekule koja signalizira upalu u krvi. A obdukcijska analiza objavljena u prosincu 2020., pokazala je jasne znakove upale, kao što su krvne žile koje propuštaju, u neuronima u nosu kod ljudi koji su imali covid.
Iako znanstvenici imaju određeno razumijevanje mehanizama povezanih s mirisom, još uvijek ne znaju kako koronavirus utječe na okus i kemestezu. Okus i kemesteza osjetila su koja se razlikuju od mirisa, iako se sva tri kombiniraju kako bi ljudi osjetili okus hrane ili pića. Okus se uglavnom oslanja na receptore okusa na jeziku, dok se kemesteza oslanja na ionske kanale na senzornim živcima, a njihov odgovor na covid nije puno proučavan prenosi Nature.com.
Kada se osjetila mogu vratiti?
Za većinu ljudi miris, okus i kemesteza se oporavljaju u roku od nekoliko tjedana. U studiji objavljenoj u srpnju 2020., 72 % ljudi s covidom koji su imali olfaktornu disfunkciju izjavilo je da su ponovno osjetili miris nakon mjesec dana, kao i 84 % ljudi s disfunkcijom okusa. Claire Hopkins, savjetnica za uho, nos i grlo u jednoj londonskoj bolnici, i njezini kolege na sličan su način primijetili brz povratak osjetila. Pratili su 202 pacijenta tijekom mjesec dana i otkrili da je 49 % prijavilo potpuni oporavak , a ostalih 41 % prijavilo je poboljšanje.
Mirisi se često zbog zaraze covidom registriraju kao neugodni i različiti od onoga kakvi su bili
No, za druge su simptomi ozbiljniji. Neki ljudi čija se osjetila ne vrate odmah popravljaju se polako tijekom dugog razdoblja, a to može imati posljedice, kaže Hopkins za Nature.com. Kako osoba ponovno stječe njuh, mirisi se često registriraju kao neugodni i različiti od onoga kakvi su bili, a taj fenomen se naziva parosmija. Ovim ljudima sve miriše na paljevinu, a učinak može trajati mjesecima. "To bi moglo biti zato što se olfaktorni senzorni neuroni mijenjaju kako se oporavljaju," kaže Hopkins. Drugi pacijenti mjesecima ostaju potpuno bez osjetila okusa i mirisa. Još uvijek nije jasno zašto do toga dolazi, a Hopkins sugerira da je u tim slučajevima infekcija koronavirusom mogla ubiti olfaktorne senzorne neurone.
Kako trajni gubitak osjetila utječe na osobu?
Iako stanje nije tako dobro proučeno kao gubitak drugih osjetila poput vida i sluha, istraživači smatraju da posljedice mogu biti teške. Jedan od učinaka je da ljudi postaju ranjivim na opasnosti kao što su trovanje hranom i požar. Na primjer, ljudi s anosmijom manje su sposobni otkriti pokvarenu hranu i dim. Studija iz 2014. pokazala je da je kod ljudi s anosmijom više nego dvostruko veća vjerojatnost da će doživjeti opasan događaj, kao što je jedenje pokvarene hrane, u odnosu na ljude s osjetilom mirisa.
Ostale učinke je teže izmjeriti. Nesposobnost uživanja u okusu hrane očito je veliki gubitak, ali važni su i drugi osjećaji. Disfunkcija mirisa može biti povezana s depresijom, iako biološki mehanizam koji je u to uključen nije jasan prenosi Nature.com.
Kako obnoviti osjetila mirisa i okusa?
Nedostatak istraživanja znači da postoji malo utvrđenih tretmana. Ali jedna je opcija trening mirisa, u kojem ljudi redovito njuše propisane mirise kako bi ih ponovno naučili.Postoje dokazi prije pandemije da se može poboljšati funkcija mirisa kod nekih ljudi s takvim oštećenjima, ali čini se da ne djeluje za sve.
Dostupni lijekovi za liječenje ovog poremećaja još su više nedostupni. No, za ljude u ranim fazama infekcije koronavirusom, kada gubitak mirisa može biti uglavnom posljedica upale stanica nosa, steroidi bi mogli biti od pomoći, prema preliminarnom ispitivanju koje je provela doktorica Hopkins.
U dugoročnijim istraživanjima, Richard Costanzo i Daniel Coelho sa Sveučilišta Virginia Commonwealth u Richmondu razvijaju olfaktorni implantat, uređaj ugrađen u nos koji bi osjetio mirisne kemikalije i slao električne signale u mozak. Međutim, uređaj još nije potpuno razvijen za korištenje jer istraživači moraju shvatiti koja područja mozga implantat treba stimulirati.
