Dok su zdrava prehrana i redovito vježbanje svakako dobri za nas, mnogi znanstvenici sada vjeruju da su geni, a ne stil života odlučujući čimbenik u tome koliko dugo živimo.
Doživjeti čak 100 godina je izuzetno teško. U svojoj nedavnoj knjizi Jellyfish Age Backwards, danski molekularni biolog Nicklas Brendborg procijenio je da je jednako teško preživjeti od 93. do 100. kao što je teško preživjeti od rođenja do 93. A većina bi 93. smatrala pristojnim stažom. “Vaše šanse da se razbolite ili umrete eksponencijalno rastu s vremenom”, kaže za The Guardian profesor Richard Faragher sa Sveučilišta Brighton. Brojni dokazi upućuju na to da zdrav način života može produljiti život do 14 godina, ali nova studija pokazuje da se produljenje životnog vijeka usporava.
Ali ako usvojimo izuzetno zdrav stil života, možemo li živjeti iznimno dugo? Ne baš. Ekstremna dugovječnost je naizgled više genetski uvjetovana od normalnog starenja, što znači da prehrana i tjelovježba mogu imati samo ograničen učinak, kaže Lynne Cox, profesorica sa Sveučilišta Oxford. "Mislim da trenutno ne postoji lijek koji će produžiti ljudski život za 20 ili 30 godina", kaže ona.
Jedna studija o biciklistima amaterima u dobi od 55 do 79 godina pokazala je da su oni biološki mladi za svoju dob. Konkretno, njihov imunološki sustav nije oslabio kao kod njihovih vršnjaka koji ne vježbaju. Ali to ne znači da bismo trebali još više vježbati. Druga nedavna studija o finskim blizancima, koja još nije recenzirana, otkrila je da su oni koji su umjereno vježbali biološki mlađi od onih koji nisu vježbali i, što je zapanjujuće, od onih koji su puno vježbali. "Treba naći zlatnu sredinu s vježbanjem", kaže Cox. "Sportaši u super formi ne moraju nužno živjeti dulje".
Što se tiče prehrane, istraživanja pokazuju da smanjenje unosa kalorija može udvostručiti životni vijek crva oblića. U međuvremenu, miševi s ograničenim unosom kalorija mogu živjeti oko 30 do 40 % dulje, osobito ako povremeno poste. Rezultati kod rezus majmuna bili su kontradiktorni, ali majmuni s ograničenim unosom kalorija izgledaju zdravije i mogu živjeti nekoliko godina više. Ali ograničenja u unosu kalorija u studijama na životinjama su velika (smanjenje kalorija za 30 do 40 %), a ljudi nisu miševi ili crvi.
Iako nekoliko studija pokazuje zdravstvene dobrobiti smanjenja unosa kalorija za ljude, teško je potvrditi da su se sudionici doista pridržavali ograničene dijete. Osim toga, kaže Cox, “vrlo je teško ne postati pothranjen ako izbacujete 30 % svojih kalorija. To zapravo može biti štetno”. Ovo je osobito istinito ako ste stariji, gubite mišićnu masu ili ograničavate unos kalorija na neodređeno vrijeme. Istraživanja pokazuju da su stariji miševi s ograničenim unosom kalorija izloženi većem riziku od umiranja od infekcija.
Lijekovi za mršavljenje kao što je Ozempic također su popularni među entuzijastima dugovječnosti. Nova istraživanja pokazuju da smanjuju rizik od mnogih bolesti povezanih sa starenjem, uključujući kardiovaskularne bolesti i rak, zbog čega su istraživači optimistični da bi mogli produžiti život. No njihov utjecaj na životni vijek nećemo znati još desetljećima. Ti lijekovi također uzrokuju potencijalno po život opasne nuspojave, uključujući pankreatitis. Također je vrijedno napomenuti da se čini da mršavi ljudi ne žive najduže. Iznenađujuće, ljudi s prekomjernom tjelesnom težinom žive dulje od svojih mršavih, normalnih i pretilih vršnjaka.
Misterij stogodišnjaka
Neki ljudi uživaju u vrlo dugim životima. Svjetske “plave zone” (regije u kojima ljudi žive zdravije i dulje od ostalih) – koje uključuju Sardiniju u Italiji, Okinawu u Japanu i Ikariju u Grčkoj – potaknule su razvoj industrija intervencija u načinu života, dodataka prehrani i kuharica. Ali studija Saula Newmana sa Sveučilišnog koledža u Londonu, koja se sada recenzira, sugerira da su mnogi podaci o stogodišnjacima lažni.
“Pronašao sam 80 % ljudi na svijetu koji su bili stariji od 110 godina”, kaže Newman, koji je otkrio da gotovo nitko od njih nema rodni list. "To je statistička hrpa smeća".
U 2010. godini, prema pregledu japanske vlade je 230 000 stogodišnjaka u zemlji nestalo te su vjerojatno mrtvi. A Newman kaže da podaci pokazuju da je oko 72 % grčkih stogodišnjaka mrtvo ili nestalo, ali njihovi rođaci to nisu prijavili, vjerojatno kako bi nastavili primati njihove mirovine.
Newman vjeruje da se zbog toga plave zone pojavljuju u siromašnim, ruralnim područjima, mjestima gdje postoji nestandardno vođenje evidencije i pritisak da se počine mirovinske prijevare. I dugovječnost je povezana s bogatstvom - zemlje u svijetu s najvišim prosječnim životnim vijekom su bogate.
“Stopa samoubojstava u starijoj dobi na Okinawi je četvrta najveća u Japanu. Imaju dvostruko veću stopu siromaštva od bilo koje druge prefekture. Posljednji su u Japanu po konzumaciji povrća,” kaže Newman. "Ako se pretvarate da je na Okinawi sve super, ostavljate te ljude za sobom - iskorištavate ih da prodaju kuharice".
"U pravu je", kaže Nir Barzilai, istraživač dugovječnosti na Medicinskom fakultetu Albert Einstein, koji je proučavao aškenaške Židove stogodišnjake u SAD-u i njihove obitelji. "To je pravi problem." Međutim, on tvrdi da su podaci prilično pouzdani u SAD-u. Njegov tim pregledava mnoge različite dokumente, uključujući putovnice, evidenciju glasovanja i dob članova obitelji, kako bi potvrdio da su zaista stogodišnjaci.
Njegovi rezultati razlikuju se od onih temeljenih na plavim zonama. Na primjer, Barzilaijevi stogodišnjaci nisu imali baš zdrav stil života. "Polovica ih je imala prekomjernu tjelesnu težinu ili bilo pretilo, polovica ih je pušila, polovica ih nije vježbala, a vrlo malo njih su bili vegetarijanci", kaže on. Ali bili su zdravi – imali su samo polovicu incidencije kardiovaskularnih bolesti.
"Oni imaju gene koji usporavaju njihovo starenje", objašnjava Barzilai, koji radi na njihovoj identifikaciji. Već je otkrio da otprilike 60 % ima gene koji snižavaju razinu hormona rasta u kasnoj životnoj dobi. Sve to sugerira da su geni, a ne stil života, tajna kako postati stogodišnjak.
Stanično starenje
Ne stare sve vrste poput ljudi. Uzmimo oceanske quahogove (vrstu mekušaca) i grenlandske morske pse, kod kojih stopa smrtnosti nije eksponencijalno povećana s godinama. “Naše znanje o mehanizmima starenja je nepotpuno”, kaže Faragher.
Ključni pokretač starenja je proces koji se naziva stanično starenje. Stanice ulaze u to toksično stanje kako starimo, oštećujući tkivo i stvarajući upale i bolesti. Ali Cox i kolege su pokazali da možete usporiti starenje ako manipulirate tim stanicama da se ponašaju kao da su mlađe. Godine 2009. studija je pokazala je da bi lijek rapamicin mogao produljiti život miševa do 14 %. Kliničko ispitivanje na ljudima čak je pokazalo da kada su starijim osobama davane niske doze lijeka sličnog rapamicinu tijekom osam tjedana, to ojačalo njihov imunološki sustav i dovelo do 50 % smanjenja infekcija tijekom godine dana.
Ostali obećavajući lijekovi odobreni od strane američke Agencija za hranu i lijekove koji mogu produžiti životni vijek životinja i dovesti do boljeg zdravlja i smanjene smrtnosti kod ljudi uključuju lijekove za dijabetes kao što su metformin, kanagliflozin i dapagliflozin. Barzilai, međutim, naglašava da se pokazalo da ovi lijekovi djeluju samo kod ljudi starijih od 50 godina. Ako ste mladi ili kombinirate nekoliko ovih lijekova, mogli biste otkriti da uzrokuju štetu poput smanjene mišićne mase i testosterona. Slično tome, rapamicin može "potaknuti dijabetes, čireve i spriječiti zacjeljivanje rana ako se uzima u visokim dozama", kaže Cox. “Metformin ima toliko mnogo učinaka na tijelo”, dodaje Cox. "To može donekle utjecati na mišiće, ali može imati i čitav niz pozitivnih učinaka".
Druga je mogućnost riješiti stare stanice njihovim brisanjem. Spojevi koji se nalaze u mnogo voća i povrća, uključujući dasatinib, navitoklaks, kvercetin i fizetin, pokazali su se obećavajućim u brisanju takvih stanica i sada se prodaju kao dodaci prehrani. Takvi lijekovi također mogu liječiti dijabetičku bubrežnu bolest i idiopatsku plućnu fibrozu kod ljudi, oboje djelomično uzrokovano starim stanicama.
Faragher je također pokazao da resveratrol, koji se nalazi u grožđu, može preokrenuti starenje stanica. Ali opet, stare stanice također čine nešto dobro, poput zacjeljivanja rana, što znači da može biti riskantno riješiti ih se. Ne znamo sa sigurnošću hoće li ovi lijekovi ili dodaci doista pomoći ljudima da žive znatno dulje. Ali mnogi entuzijasti dugovječnosti već ih koriste. Faragher, međutim, ne vjeruje da će išta od ovoga dovesti do "pilule besmrtnosti". Umjesto toga, ove vrste lijekova mogu biti "pomalo poput antibiotika" - uzimaju se tijekom ograničenog vremena kada ste bolesni ili prije cijepljenja za jačanje imunološkog sustava.
Postoji više eksperimentalnih tehnika, ali mogu izazvati rak. To uključuje "epigenetsko reprogramiranje" stanica kako bi bile mlađe i genske terapije usmjerene na produljenje telomera - zaštitnih kapica na kromosomima koje se skraćuju s godinama. No dok su kratki telomeri povezani s kratkim životnim vijekom, dugi telomeri povećavaju rizik od raka. "Vrlo sam neodlučna u vezi s telomerazom zbog rizika od raka, iako neke novije studije sugeriraju da je moguće minimizirati taj rizik", kaže Cox.
Unatoč doista obećavajućim istraživanjima, nedostatak ispitivanja na ljudima znači da još uvijek nema dokazanog načina da se živi znatno više od 100. godina. Istraživači su također protiv miješanja i usklađivanja lijekova i intervencija. “Svaki bi mogao kupiti malo dodatnog vremena. Ali ako ih sve spojite, možda ćete imati više štete nego koristi,” kaže Cox.
