Kopanje nosa prirodna je navika koju su mnogi naučili u djetinjstvu. No, trebate li doista kopati nos i što učiniti sa šmrkljima, saznajte u nastavku.
Znanstvenici su istraživanjem zagađivača okoliša - u domovima, na radnim mjestima, vrtovima - dobili uvid u to što zapravo gurate duboko u svoj nos kada ga kopate. Naime, tijekom 22 tisuće ciklusa disanja dnevno, sluz koja stvara šmrklje formira biološki filtar za hvatanje prašine i alergena prije nego što dospiju u dišne puteve, gdje mogu uzrokovati upale, astmu i druge dugoročne probleme s plućima piše The Washington Post.
Stanice u nosnom prolazu koje se nazivaju vrčaste stanice (imaju oblik čašice) stvaraju sluz za hvatanje virusa, bakterija i prašine koja sadrži potencijalno štetne tvari kao što su olovo, azbest i pelud. Nazalna sluz i njezina antitijela i enzimi važni su u borbi protiv infekcija. Nosna šupljina također ima svoj mikrobiom. Ponekad se taj mikrobiom može poremetiti, što dovodi do raznih stanja kao što je rinitis. Ali općenito, mikrobi u nosu bore se protiv uzročnika infekcija.
Prašinu, mikrobe i alergene koji su zarobljeni u vašoj sluzi ćete progutati. To obično nije problem, ali može pogoršati izloženost nekim zagađivačima. Na primjer, olovo — neurotoksin koji prevladava u kućnoj prašini i zemlji za vrt — najučinkovitije ulazi u tijela djece gutanjem i probavom. Dakle, mogli biste pogoršati izloženost određenim toksičnim tvarima iz okoliša ako ne ispušete šmrklje.
Koji su rizici kopanja nosa?
Zlatni stafilokok je bakterija koja može uzrokovati razne blage do teške infekcije, a studije pokazuju da se često nalazi u nosu te da se prenosi kopanjem nosa. Kopanje nosa također može biti povezano s povećanim rizikom prijenosa zlatnog stafilokoka na rane, gdje predstavlja ozbiljniji rizik. Iako se bakterija može liječiti antibioticima, oni ponekad neće djelovati jer zlatni stafilokok postaje sve otporniji na antibiotike. Zbog toga, liječnici moraju upozoravati ljude da ne kopaju nos i pokazati im načine na koje mogu to prestati raditi.
Kopanjem nosa također bi se mogla prenijeti bakterija pneumokok, uobičajeni uzročnik upale pluća. Drugim riječima, guranje prsta u nos odličan je način da bakterije prenosite dublje u svoje tijelo ili ih svojim šmrkavim prstom raširite po okolini.
Također postoji rizik od udubljenja i ogrebotina unutar nosnica, što može omogućiti patogenim bakterijama da napadnu vaše tijelo. Kompulzivno kopanje nosa do točke samoozljeđivanja naziva se rinotileksomanija.
Što ako ste kopali nos?
Ponekad ljudi jedu svoje šmrklje što se naziva mukofagija, a to znači da jedu sve one bakterije, otrovne metale i zagađivače okoliša koje su udahnuli. Drugi svoje šmrklje brišu u najbližu površinu što je način na koje se bakterije mogu širiti.
Ako baš morate kopati nos, najbolje je da koristite maramicu koju ćete baciti u smeće ili WC školjku. Samo pazite da nakon puhanja ili kopanja nosa dodatno pažljivo operete ruke, s obzirom da, dok se sluz potpuno ne osuši, zarazni virusi mogu ostati na rukama i prstima.
