Kelli Moseman, kemijska istraživačica na Sveučilištu Binghamton u New Yorku, i kolege, analizirali su više od 50 tinti za tetoviranje devet različitih marki koje se koriste u SAD-u nakon što su primijetili da su neke tinte koje su koristili u prethodnim studijama sadržavale tvari koje nisu bile navedene na etiketi, piše Science Alert.
Testovi u New Yorku na 54 uzorka tinte otkrili su da ih je 45 sadržavalo spojeve koji nisu bili navedeni na etiketi. Najčešći je bio polietilen glikol, spoj koji se povezuje s oštećenjem organa, uključujući vrstu nekroze u bubrezima. Drugi su uključivali 2-fenoksietanol, koji je povezan s disfunkcijom živčanog sustava u dojenčadi, i antibiotik, piše Daily Mail.
Još se ne zna radi li se o slučajnim kontaminacijama boja za tetoviranje, pogreškama u označavanju ili namjernim, ali neotkrivenim dodacima to zahtjeva daljnju istragu. Ali s obzirom na to koliko dugo tinte za tetoviranje ostaju u koži i dokazi koji upućuju na to da male količine pigmenta mogu iscuriti u limfne čvorove, dovoljno je opravdano da se otkriće podjeli s javnosti, piše Science Alert.
Studija iz 2021. o tintama za tetovaže koje se koriste u Europskoj uniji također je otkrila velike probleme s pogrešnim označavanjem i nenavedenim aditivima u sličnom udjelu proizvoda (oko 90 posto), dok je također otkrila metalne nečistoće u koncentracijama koje prelaze dopuštene granice.
Tinte za tetoviranje, osobito crvene boje, mogu uzrokovati alergijske reakcije poput oteklina, svrbeža i mjehurića mjesecima ili čak godinama nakon prvog nanošenja. Ali, ako sastojci nisu navedeni na etiketama proizvoda, teško je otkriti što je moglo uzrokovati reakciju i spriječiti da se ona ponovi.
Europska agencija za kemikalije, uvela je 2022. propise za ograničavanje tisuća opasnih kemikalija pronađenih u bojama za tetoviranje, a isti postupak pokrenula je i FDA koja je do sada objavila nacrt smjernica o tintama za tetoviranje, dok traju pripreme za regulaciju proizvoda.
Kako su otkriveni štetni sastojci u tintama za tetoviranje?
Otprilike trećina Amerikanaca sada ima tetovaže, sugeriraju istraživanja, a među odraslim osobama u dobi od 30 do 49 godina čak polovica ih ima tetovaže. U studiji, objavljenoj u časopisu Analytical Chemistry, znanstvenici su prikupili uzorke tinte od devet američkih proizvođača. Sastojci pronađeni u testovima zatim su uspoređeni s onima navedenima na naljepnicama tinti kako bi se otkrile razlike. Polietilen glikol, koji se nalazi u tintama, može se koristiti u tetovažama kao sredstvo za zgušnjavanje, što olakšava njihovu primjenu. Također se koristi u drugim proizvodima kao što su sredstva za pranje tijela, puderi, pa čak i sprejevi za kosu.
2-fenoksietanol, koji je također pronađen u nekim tintama, može se dodati kao konzervans, sugeriraju stručnjaci, jer može zaustaviti rast mikroba u tinti nakon što se bočica otvori. Kemikalija se također koristi u hidratantnim kremama, sjenilima i kremama za sunčanje za te učinke, a dopuštena je za upotrebu do koncentracije od jedan posto u proizvodima.
Testovi su također uočili antibiotik - propilen glikol - koji se obično koristi za infekcije mokraćnog sustava (UTI) i nije bio naveden na etiketi. Možda je također dodan kako bi se smanjio rizik od kontaminacije. Ovaj antibiotik se također ranije povezivao s alergijskim reakcijama koje mogu uzrokovati kožna stanja poput ekcema.
Tinte za tetoviranje koje tattoo majstori koriste mogu apsorbirati makrofage (vrsta bijelih krvnih stanica) koji zadržava tintu u koži. U nekim slučajevima moguće je da nečistoće dospiju u krvotok i rašire se tijelom, povećavajući rizik od neželjenih nuspojava kao što je oštećenje organa.
Dermatolozi su ranije upozoravali na tetoviranje, rekavši da tetovaže otežavaju otkrivanje raka kože i sadrže nečistoće koje mogu povećati rizik od komplikacija. Dr. Marc Everett, plastični kirurg iz New Yorka koji nije bio uključen u studiju, ranije je sugerirao da tinte za tetoviranje također mogu izazvati upalu u limfnim čvorovima - koji pomažu u prijenosu tekućine po tijelu. Ranije se sugeriralo da oteklina može oštetiti imunološki sustav tijela, smanjujući njegovu sposobnost da se bori protiv infekcija.
Dr. John Swierk, kemičar sa Sveučilišta Binghampton koji je vodio studiju, rekao je: "Nadamo se da će proizvođači ovo shvatiti kao priliku da provjere svoje proizvode, a da će tattoo majstori i njihovi klijenti ovo shvatiti kao priliku za poticanje jasnijeg označavanja proizvoda".
