Poznata i kao bolest 21. stoljeća, depresija se pojavljuje u rasponu od blage do teške. Mnogi ljudi podcjenjuju depresivna stanja svojih bližnjih i pripisuju ih slabosti njihova karaktera. Jesu li karakterne crte uzrok nečijoj depresiji i u kakvom su odnosu depresija i ovisnosti, objasnila je dr. Mirjana Orban, spec. psihijatar iz Poliklinike za psihijatriju Pet Plus.
'Bitno je shvatiti da depresivno raspoloženje nije depresivni poremećaj. Velika je razlika između endogene ili prave depresije kod koje se uvijek radi o promijeni na neurotransmiterskoj razini i gdje mogu pomoći jedino lijekovi i reaktivne depresije koja nastaje zbog određenih vanjskih okolnosti. Kad se radi o reaktivnoj depresiji psihoterapija može puno pomoći', objasnila je dr. Mirjana Orban.
Endogena i reaktivna depresija
Endogena depresija je bolest kao i bilo koja druga i nema veze s karakterom, objasnila je dr. Mirjana Orban: 'Depresija je bolest koja ne bira i nije neobično da pogodi ljude koji su bili stupovi zajednice u kojoj su živjeli. Mnogi oboljeli se pitaju, pa zar je moguće da više ne mogu ono što sam mogao prije, i ustručavaju se otići psihijatru dok im se stanje ne pretvori u tešku depresiju.'
Depresija nema veze sa slabim karakterom, to je bolest koja ne bira i nije neobično da zna pogoditi upravo ljude koji su bili stupovi zajednice
Reaktivna depresija nastaje kao posljedica određenih izvanjskih okolnosti koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Tako primjerice kad se dogodi potres neki će biti tužni i potreseni, ali će nakon nekog vremena krenuti ponovno graditi kuću, dok će neki ostatak života ostati sjediti i plakati i žaliti se na zlu sudbinu. 'Kako netko reagira u kriznim situacijama, ovisi o karakteru i to nema veze s depresijom. U takvim slučajevima pomaže promjena u načinu razmišljanja i psihoterapijom se može puno napraviti. Međutim, kad je prava depresija u pitanju, a koja često nema nikakve vanjske uzroke, psihoterapija ne može pomoći.
Nije neobično da od depresije obole osobe koje imaju zadovoljene sve temeljne životne potrebe. Imaju obitelj, karijeru, novac, ali depresivnom pacijentu se često kao jedini izlaz iz stanja duboke duševne boli nameće suicid. Pacijenti to svoje stanje opisuju kao neizdrživu patnju. Tvrde da je porod ili izmokravanje bubrežnog kamenca u usporedbi s tim stanjem minorno. Nisu se sposobni ustati iz kreveta, brinuti o djeci ili osobnoj higijeni. Pacijentima u takvim stanjima nažalost psihoterapija ne može pomoći, nego samo dobro pogođeni antidepresivi', objasnila je dr. Mirjana Orban i napomenula da što prije pacijent dođe, odnosno što je niži nivo depresivnog stanja u kojem se nalazi veća je i mogućnost da mu se pomogne.
Kada je vrijeme za uzbunu?
Kad osoba više tjedana osjeća manjak energije, volje, zadovoljstva u stvarima koje je inače vesele, kao što su uživanje u glazbi ili nekom sportu, kad ne vidi perspektivu, osjeća bol u duši, treba potražiti pomoć.
Postoje i jasni fizički simptomi. Depresivna osoba obično izgubi apetit i prestane jesti, a u rijetkim slučajevima jede više nego što je uobičajeno. Zatim problemi sa spavanjem. Ako se netko veći dio svog života budi u 7 ili 8 sati, a onda se odjednom počne buditi u 4 i jutra su mu najgori dio dana to su sve simptomi koji jasno upućuju na ozbiljnu depresiju.
Mladenačka depresija
Postoji puno različitih depresija, a jedna od čestih je i depresija kod mladih, koju mlada osoba vuče i po deset, petnaest godina dok konačno prvi put ne ode liječniku. 'Da su na vrijeme prepoznali da pate od nekog oblika depresije ti mladi ljudi bili bi puno produktivniji i na akademskom i na svim drugim životnim poljima, a osobito u socijalnom i obiteljskom funkcioniranju.
Za blaža depresivna stanja tipični su bezvoljnost, manjak energije, gubitak životne perspektive. Čovjek se uz takve simptome može prisiliti da funkcionira određeno vrijeme, iako troši više energije. Zapravo funkcionira sa 75 posto svoje životne energije, a da im netko pomogne da izađu iz tog stanja mogli bi iskoristiti svoj puni potencijal. Adolescenti koji su u depresiji često se povlače u sebe, postaju mirni i to su djeca koja su idealna u razredu svojim profesorima, oni sjede, šute, ne rade spačke, i ulažu silan napor da bi mogli pratiti nastavu jer se ne mogu koncentrirati', objasnila je dr. Mirjana Orban i napomenula da takva djeca kasnije češće postaju ovisnici.
Veza između depresije i ovisnosti
'Naravno da takva djeca pokušavaju pronaći nešto što bi ih moglo "dignuti" i ona su u puno većem riziku da postani ovisnici. To je isto kao i kod muškaraca i žena koji su bazično anksiozni pa postoji veći rizik da postanu alkoholičari. Dvije pive ili čašica konjaka ih malo podigne i opusti jer alkohol je anksiolitik kao i normabel, xanax. Ali ako to rade stalno, alkohol počne uzimati njih, a ne oni njega.
Zato je u skandinavskim zemljama gdje nedostaje sunca veća stopa samoubojstava i puno je ekscesnih opijanja, jer se ljudi tako pokušavaju "podići". Da bi se sve to izbjeglo bitno je osobito kod mladih osoba na vrijeme otkriti depresiju i početi s adekvatnom terapijom. Depresivne osobe uz odgovarajuću terapiju mogu ostvariti ono što se zove normalan život. To je kao kad netko ima dioptriju plus ili minus jedan taj čovjek nije slijep, ali ne vidi jasno, a kad kupi naočale vidjet će sto posto, a ne 70 posto.'
Dr. Mirjana Orban, objasnila je kako se kod mladih može razlikovati depresija i lijenost: 'Lijenoj osobi je dobro i nju ili njega često roditelji tjeraju doktoru. Dovedu sina od 30 godina i pitaju, što mu je. On ima 30 godina i neće ništa raditi. I onda taj isti sin sjedi kod psihijatra, vrti palčevima, čeka da prođe seansa i da opet nastavi po svom, jer njemu je dobro tako kako mu je. A depresivna osoba istinski pati zato što se ne može pokrenuti. To je kao razlika između čovjeka koji ima strganu nogu pa se ne može ustati i lijenog koji se jednostavno ne želi ustati.'
