Gotovo tri četvrtine malignih tumora dojke hormonski su ovisni podtipovi, što ne iznenađuje budući da karcinom dojke za rast treba ženski spolni hormon estrogen.
Većina poznatih rizika za nastanak karcinoma dojke povezana je s većom izloženošću tkiva dojke estrogenima - rana dob prve mjesečnice, kasna dob ulaska u menopauzu, debljina, izloženost vanjskim estrogenima kroz uporabu oralnih kontraceptiva i hormonskog nadomjesnog liječenja.
Prisutnost čimbenika rizika ne znači da će osoba nužno razviti rak dojke tijekom svog životnog vijeka. Oni samo povećavaju rizik njegovog nastanka. Oko 80 % svih karcinoma dojke su "ER-pozitivni". To znači da stanice raka rastu kao odgovor na hormon estrogen. Oko 65 % njih je također "PR-pozitivno". Oni rastu kao odgovor na drugi hormon, progesteron. Ako rak dojke ima značajan broj receptora za estrogen ili progesteron, smatra se pozitivnim na hormonske receptore. Tumori koji su ER/PR-pozitivni imaju mnogo veću vjerojatnost da će odgovoriti na hormonsku terapiju od tumora koji su ER/PR-negativni. Hormonska terapija nakon završetka operacije, kemoterapije i zračenja, može spriječiti povratak bolesti blokiranjem učinaka estrogena.
Što su estrogenski i progesteronski receptori?
Receptori su proteini u ili na stanicama koji se mogu vezati za određene tvari u krvi. Normalne stanice dojke i neke stanice raka dojke imaju receptore koji se vežu za hormone estrogen i progesteron i trebaju te hormone za rast stanica. Stanice raka dojke mogu imati jedan, oba ili nijedan od ovih receptora.
- ER-pozitivan. Rak dojke koji ima estrogenske receptore naziva se ER-pozitivan (ili ER+) rak.
- PR-pozitivan. Rak dojke s progesteronskim receptorima naziva se PR-pozitivan (ili PR+) rak.
- Pozitivan na hormonske receptore. Ako stanica raka ima jedan ili oba gore navedena receptora, može se koristiti izraz pozitivan na hormone (koji se naziva i hormonski pozitivan ili HR+) rak dojke.
- Negativna za hormonske receptore. Ako stanica raka nema estrogenski ili progesteronski receptor, naziva se negativnom za hormonske receptore (također se naziva i hormonska negativna ili HR-).
Sprječavanje vezanja hormona estrogena i progesterona za receptore može spriječiti rast i širenje raka. Postoje lijekovi koji se za to koriste.
Zašto je važno znati status hormonskih receptora?
Poznavanje statusa hormonskih receptora raka pomaže liječnicima da odluče kako ga liječiti. Ako rak ima jedan ili oba ova hormonska receptora, lijekovi za hormonsku terapiju mogu se koristiti za snižavanje razine estrogena ili za zaustavljanje estrogena u djelovanju na stanice raka dojke. Ova vrsta liječenja je korisna za rak dojke s pozitivnim hormonskim receptorima, ali ne djeluje na tumore koji su negativni na hormonske receptore (i ER- i PR-negativni).
Svi invazivni karcinomi dojke trebaju se testirati na oba ova hormonska receptora bilo na uzorku biopsije ili kada se tumor odstrani kirurškim zahvatom. Oko tri od četiri karcinoma dojke imaju barem jedan od ovih receptora. Taj je postotak veći kod starijih nego kod mlađih žena, navodi American Cancer Society.
Što znače rezultati testa hormonskih receptora?
Rezultati testa pokazat će status hormonskog receptora. Tumor je pozitivan na hormonske receptore, ako najmanje 1 % testiranih stanica ima receptore za estrogen i/ili progesteron. U suprotnom, test će pokazati da je tumor negativan na hormonske receptore.
Stanice raka dojke pozitivne na hormonske receptore (ili hormonski pozitivne) imaju ili estrogenske (ER) ili progesteronske (PR) receptore ili oboje. Ovi karcinomi dojke mogu se liječiti lijekovima za hormonsku terapiju koji snižavaju razinu estrogena ili blokiraju estrogenske receptore. Rak s pozitivnim hormonskim receptorima imaju tendenciju sporijeg rasta od onih koji su negativni na hormonske receptore. Žene s rakom pozitivnim na hormonske receptore kratkoročno imaju bolje izglede, no ti se karcinomi ponekad mogu vratiti mnogo godina nakon liječenja.
Rak dojke s negativnim hormonskim receptorima (ili hormonski negativnim) nema receptore za estrogen ili progesteron. Liječenje lijekovima za hormonsku terapiju nije od pomoći za ove vrste raka. Ovi karcinomi imaju tendenciju da rastu brže od karcinoma s pozitivnim hormonskim receptorima. Ako se vrate nakon liječenja, to je često u prvih nekoliko godina. Rak negativan na hormonske receptore češći je kod žena koje još nisu prošle menopauzu.
Trostruko negativni rak dojke. Kod ovog tipa stanice raka dojke nemaju receptore za estrogen ili progesteron i također ne stvaraju ništa ili stvaraju previše proteina zvanog HER2. Ti su karcinomi češći kod žena mlađih od 40 godina, crnaca ili osoba s mutacijom u genu BRCA1. Trostruko negativni karcinomi dojke rastu i šire se brže od većine drugih vrsta raka dojke. Budući da stanice raka nemaju receptore za hormone, hormonska terapija nije od pomoći u liječenju ovih vrsta raka. A budući da nemaju previše HER2, lijekovi koji ciljaju na HER2 također nisu od pomoći. Kemoterapija još uvijek može biti korisna.
Trostruko pozitivni karcinomi su ER-pozitivni, PR-pozitivni i HER2-pozitivni. Ti se karcinomi mogu liječiti hormonskim lijekovima kao i lijekovima koji ciljaju na HER2.
