Perimenopauza i menopauza donose brojne promjene u životu žene, a među njima su i one koje utječu na seksualnu želju i intimnost.
Dok neke žene primjećuju pad libida, vaginalnu suhoću ili nelagodu tijekom odnosa, druge upravo u ovom životnom razdoblju otkrivaju veću seksualnu slobodu i zadovoljstvo. Iako se o promjenama u seksualnom zdravlju još uvijek nedovoljno govori, važno je znati da smanjena seksualna želja nije neizbježna posljedica menopauze, kao ni nešto s čime se žene jednostavno moraju pomiriti.
Zašto se libido mijenja već u četrdesetima, kakvu ulogu imaju hormoni, stres i partnerski odnosi te koje mogućnosti liječenja postoje, razgovarali smo s Petrom Kejlom, dr. med, specijalisticom ginekologije i opstetricije i subspecijalisticom uroginekologije.
Dr. Petra Kejla sudjelovala je i na 4. hrvatskom kongresu medicine životnog stila s međunarodnim sudjelovanjem „Zdrav pojedinac, zdrava zajednica”, održanom u rujnu 2026. u Zagrebu, u organizaciji Hrvatske udruge za medicinu životnog stila (HUMŽiS), u suradnji s Medicinskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu. Jedna od važnih poruka kongresa bila je da briga o zdravlju ne završava na pravilnoj prehrani i tjelesnoj aktivnosti, već uključuje i mentalno zdravlje, kvalitetu međuljudskih odnosa i seksualno zdravlje. U nastavku pročitajte intervju s Petrom Kejlom, dr. med.
Kako perimenopauza i menopauza utječu na seksualno zdravlje žene?
Perimenopauza i menopauza donose niz hormonalnih, tjelesnih i emocionalnih promjena koje mogu utjecati na seksualno zdravlje žene. Međutim, važno je naglasiti da te promjene nisu jednake kod svih žena i da menopauza sama po sebi ne znači gubitak seksualne želje ili zadovoljstva.
Tijekom perimenopauze dolazi do oscilacija razine estrogena i progesterona, a s vremenom i do njihova pada. Te promjene mogu utjecati na vaginalnu vlažnost, elastičnost i osjetljivost tkiva, ali i na kvalitetu sna, raspoloženje i opću razinu energije. Žene često primjećuju promjene u seksualnoj želji, sporije postizanje uzbuđenja, vaginalnu suhoću ili nelagodu tijekom odnosa. Ponekad se javljaju i učestalije mokrenje, osjećaj hitnosti ili ponavljajuće urinarne infekcije, što također može utjecati na intimnost.
Prve promjene mogu se pojaviti već u ranim četrdesetima, a kod nekih žena i u kasnim tridesetima. Ipak, simptome u toj dobi ne treba automatski pripisivati perimenopauzi jer mogu imati i druge uzroke. Ono što posebno želim naglasiti jest da seksualno zdravlje nije samo pitanje hormona ili odsutnosti bolesti, nego važan dio ukupnog fizičkog, emocionalnog i partnerskog blagostanja žene. Zato je važno o tim promjenama razgovarati, prepoznati ih i, kada je potrebno, liječiti.
Zašto neke žene u ovom razdoblju gube interes za intimnost, dok druge primjećuju povećanu seksualnu želju?
Seksualna želja izuzetno je kompleksna i nikada nije određena samo razinom jednog hormona. Na nju utječu biološki, psihološki i socijalni čimbenici, a njihov se međusobni odnos tijekom života mijenja. Hormonalne promjene svakako imaju svoju ulogu, osobito kada dovode do vaginalne suhoće, bolnih odnosa, poremećaja spavanja ili izraženog umora. Međutim, jednako su važni stres, mentalno opterećenje, kvaliteta partnerskog odnosa, slika vlastitog tijela, prethodna seksualna iskustva, ali i određeni lijekovi, primjerice neki antidepresivi.
Žene u perimenopauzi često se nalaze u vrlo zahtjevnom životnom razdoblju. Istodobno balansiraju profesionalne obveze, brigu o djeci, ponekad i o starijim roditeljima, te vlastite tjelesne promjene. U takvim okolnostima seksualna želja može pasti, ne nužno zbog manjka hormona, nego zato što jednostavno nema dovoljno prostora za odmor, opuštanje i intimnost. S druge strane, neke žene upravo u ovom razdoblju doživljavaju veću seksualnu slobodu. Bolje poznaju svoje tijelo, sigurnije su u vlastite želje, imaju više samopouzdanja i manje straha od neželjene trudnoće.
Važno je razumjeti i da seksualna želja ne mora uvijek biti spontana. Kod mnogih žena ona je responzivna, što znači da se javlja tek nakon početka ugodne intimnosti, dodira i seksualnog uzbuđenja. To nije poremećaj, nego jedan od potpuno normalnih obrazaca seksualnog funkcioniranja. Zato ne postoji jedna univerzalna priča o seksualnosti u menopauzi. Svaka žena ima svoje iskustvo, a naš je zadatak razumjeti što se promijenilo i predstavlja li joj ta promjena problem.
Je li smanjena seksualna želja u perimenopauzi i menopauzi neizbježna ili se na nju može utjecati?
Smanjena seksualna želja nije neizbježna posljedica menopauze i, što je još važnije, nije nešto što žena mora jednostavno prihvatiti i trpjeti. Prvi korak uvijek je razumjeti uzrok. Ako žena izbjegava seksualne odnose zato što su bolni, potrebno je liječiti bol i vaginalnu suhoću. Ako je problem povezan s kroničnim umorom, nesanicom ili valunzima, liječenje tih simptoma može posredno poboljšati i seksualno funkcioniranje.
Menopauzalna hormonska terapija može biti vrlo korisna kod žena koje imaju izražene simptome menopauze. Ublažavanjem valunga, noćnog znojenja i poremećaja spavanja može pozitivno utjecati na kvalitetu života, a time i na seksualnost. Ipak, važno je naglasiti da sistemska hormonska terapija nije primarno liječenje smanjene seksualne želje i ne dovodi nužno do povećanja libida.
Kod vaginalne suhoće i bolnih odnosa vrlo učinkovita može biti lokalna vaginalna estrogenska terapija, koja djeluje izravno na sluznicu rodnice i urogenitalno tkivo, uz minimalnu sistemsku apsorpciju. Kod određenih žena u postmenopauzi s dijagnosticiranim poremećajem smanjene seksualne želje, odnosno HSDD-om, može se razmotriti i terapija testosteronom, nakon odgovarajuće procjene i uz liječnički nadzor. Takva terapija nije namijenjena svim ženama niti se propisuje samo na temelju laboratorijske vrijednosti testosterona. Osim lijekova (ili prije), izuzetno su važni psihoseksualno savjetovanje, partnerska komunikacija, tjelesna aktivnost, kvalitetan san te, prema potrebi, fizikalna terapija mišića dna zdjelice.
U svojoj praksi uvijek naglašavam da ne liječimo laboratorijski nalaz niti broj godina, nego ženu, njezine simptome i ono što njoj predstavlja problem.
Može li seksualni život u menopauzi biti jednako kvalitetan ili čak bolji nego prije? Što iz ginekološke perspektive može pomoći ženama da očuvaju seksualno zdravlje i zadovoljstvo?
Apsolutno. Seksualni život u menopauzi može biti jednako kvalitetan, a kod nekih žena čak i ispunjeniji nego u mlađoj dobi. Seksualnost se tijekom života mijenja, ali to ne znači da postaje manje važna ili manje vrijedna. Mnoge žene upravo u ovom razdoblju bolje poznaju svoje tijelo, jasnije izražavaju svoje potrebe i osjećaju veću slobodu u vlastitoj seksualnosti. Seksualno zadovoljstvo ne ovisi samo o učestalosti odnosa ili intenzitetu seksualne želje, nego i o osjećaju bliskosti, sigurnosti, povezanosti i mogućnosti uživanja.
Iz ginekološke perspektive važno je pravodobno prepoznati i liječiti promjene koje mogu otežavati intimnost. Vaginalna suhoća, bolni odnosi, ponavljajuće urinarne infekcije ili simptomi povezani sa slabljenjem funkcije dna zdjelice nisu nešto s čime se žena mora pomiriti. Posebno bih istaknula zdravlje dna zdjelice, o kojem se u kontekstu seksualnosti još uvijek premalo govori. Mišići dna zdjelice sudjeluju u seksualnom odgovoru i doživljaju orgazma, a njihova disfunkcija može biti povezana s bolnim odnosima, inkontinencijom ili osjećajem nelagode. Pritom nije uvijek riječ o oslabljenim mišićima – kod nekih žena problem je njihova pretjerana napetost, zbog čega je važna individualna procjena i odgovarajuća terapija.
Osim liječenja tjelesnih simptoma, važno je poticati otvorenu komunikaciju s partnerom, istraživanje vlastitih potreba i prihvaćanje činjenice da se način doživljavanja seksualnosti može mijenjati. Seksualnost nema rok trajanja. Menopauza može biti prilika da žena redefinira svoju intimnost i otkrije nove načine uživanja, bez pritiska da njezin seksualni život mora izgledati kao u dvadesetima ili tridesetima.
Mnoge žene o promjenama u seksualnom zdravlju nerado razgovaraju čak i sa svojim ginekologom. Koje simptome ne bi trebale zanemarivati i kada je važno potražiti stručnu pomoć?
Nažalost, seksualno zdravlje još je uvijek tema o kojoj mnoge žene teško razgovaraju, čak i u ginekološkoj ordinaciji. Često misle da su vaginalna suhoća, bolni odnosi ili gubitak seksualne želje jednostavno normalan dio starenja i da se tu ništa ne može učiniti. Važno je razlikovati promjene koje su očekivane od simptoma koje ne treba zanemarivati. Vaginalna suhoća, peckanje, svrbež, bol tijekom odnosa, učestale urinarne infekcije, nevoljno otjecanje mokraće ili osjećaj pritiska i spuštanja zdjeličnih organa mogu biti znakovi genitourinarnog sindroma menopauze ili drugih ginekoloških i uroginekoloških stanja. Za većinu tih tegoba postoje učinkovite mogućnosti liječenja.
Posebno je važno javiti se ginekologu kod krvarenja nakon menopauze, kao i kod ponavljajućeg krvarenja nakon spolnog odnosa, jer takvi simptomi zahtijevaju obradu. Kada govorimo o seksualnoj želji, želim naglasiti da ne postoji univerzalna mjera normalnog libida. Neke žene žele seksualne odnose često, druge rijetko, a neke uopće nemaju potrebu za njima. Nijedna od tih situacija sama po sebi nije bolest.
Problem nastaje kada žena doživljava promjenu koja joj smeta, izaziva osobnu patnju ili negativno utječe na kvalitetu njezina života. Tada zaslužuje razgovor, razumijevanje i odgovarajuću pomoć. Mislim da i mi ginekolozi imamo veliku odgovornost. Ne možemo očekivati da će svaka žena sama otvoriti temu seksualnosti, osobito ako je odrastala u okruženju u kojem se o tome nije razgovaralo. Zato bi pitanja o seksualnoj želji, zadovoljstvu, bolnim odnosima i intimnim tegobama trebala biti sastavni dio ginekološkog pregleda, jednako kao pitanja o menstruaciji ili kontracepciji. Moja je poruka ženama da ne trebaju čekati da simptomi postanu nepodnošljivi. Seksualno zdravlje važan je dio općeg zdravlja i kvalitete života, a pravo na ugodnu, ispunjavajuću seksualnost ne prestaje ulaskom u menopauzu.
