Četrnaesti rujan dan je osoba oboljelih od atopijskog dermatitisa, stoga smo ovaj članak posvetili inspirativnoj priči mlade žene koja je usprkos teškim riječima okoline uspjela prihvatiti sebe onakvu kakva jest
Atopijski dermatitis (AD) bolest je koja ne ostavlja traga samo na fizičkom stanju oboljele osobe već uvelike utječe i na njezinu psihu. Osnovni su simptomi ove kožne bolesti crvenilo, svrbež i ljuštenje kože, a često se pojavljuje na vidljivim dijelovima tijela te izaziva osjećaj nelagode i srama.
Kako je riječ o jednom o najjačih svrbeža u dermatologiji, osobe koje boluju od AD-a često ne mogu obuzdati nagon za češanjem pa dolazi do infekcija i upalnih procesa, što na kraju rezultira vidljivim mrljama po koži: Kao posljedica svih ovih upalnih promjena u koži, nakon izlaganja sunčevom svjetlu zaostaju područja slabije pigmentacije, pa koža krajem ljeta može izgledati šareno - objašnjava dermatologinja Neira Puizina-Ivić i kaže da je to naročito izraženo tijekom dječje dobi i u mladih osoba. Upravo je zato važno njegovati i vlažiti kožu kako bi se oporavila kožna barijera.
Bolest nije zarazna, ali okolina to ne zna
Iako je riječ o neprenosivoj bolesti, mnoge osobe koje boluju od AD-a doživjele su neugodne poglede i komentare drugih ljudi. Jedna je od njih i naša sugovornica, Tonka (21), koja se s ovom bolešću bori od 3. godine.
Budući da sada imam 21 godinu, ne dozvoljavam da mi AD previše utječe na život, ali teško je to u potpunosti isključiti. Ipak, puno se lakše nosim s tim nego što je to bio slučaj u tinejdžerskom dobu, kaže Tonka i dodaje da je u osnovnoj školi često doživljavala maltretiranje vršnjaka zbog svoje bolesti.
Djeca su bila okrutna u tom periodu, govorila su mi da imam kugu te se nisu htjela družiti sa mnom kako im ne bih prenijela bolest - prisjeća se naša sugovornica i kaže da je ta izolacija vršnjaka jako loše utjecala na nju i na njezino samopouzdanje. Budući da odrasle osobe u teškom stanju AD-a znaju izostati s posla, ne čudi što jedno od istraživanja pokazuje da djeca u dobi od 14 do 17 godina u prosjeku izbivaju 26 dana iz škole (u jednoj školskoj godini).
Život s AD-om zahtijeva odricanja
Iako je očvrsnula na negativne komentare okoline, Tonka kaže da je život s AD-om i dalje prilično zahtjevan: Maksimalno izbjegavam hranu koja mi smeta, koja u sebi ima aditive, boje i konzervanse jer mi je onda manji dio kože zahvaćen alergijom i koža nije toliko suha, kaže naša sugovornica i dodaje da joj se simptomi AD-a uglavnom očituju na vratu i ponekad licu.
Ono što mi najviše pogoršava stanje definitivno su stres, ljetne vrućine i sparine, uslijed kojih dolazi do znojenja i time izraženije alergije, suh zrak tijekom zime zbog grijanja (na to baš ne mogu utjecati) i određena vrsta odjeće (vuna, perje), objašnjava Tonka. Također dodaje da si, u situaciji kad joj dođe gušt za nekom hranom ili pićem za koje zna da će joj pogoršati alergiju, ona to ipak priušti, iako je svjesna da će imati posljedica na koži.
Koji put čovjek treba zadovoljiti svoj gušt jer psiha isto čini svoje ako je nezadovoljna i dodatno utječe na alergiju. Ali nakon toga obraćam veću pažnju na unos hrane i pića te pojačano tretiram kožu raznim kremicama i uljima pa se onda vrati u normalu - kaže naša sugovornica. Kao i većini osoba s atopijskim dermatitisom, Tonki u borbi protiv kožnih reakcija najviše pomažu sunce i more jer joj tada koža skoro u potpunosti izgleda kao da nikad nije imala alergijsku reakciju na pojedinim dijelovima tijela. Što se tiče ostatka godine, naša sugovornica koristi razne kreme i maske na prirodnoj bazi te prirodnu kozmetiku
Stalno mijenjam kozmetičke preparate da se koža ne navikne na samo jednu vrstu jer onda više nema rezultata. To mi je postala rutina u životu pa uvijek nešto otkrijem i isprobam nešto novo - kaže Tonka.
Poruka drugima
Mnogi će se složiti da je atopijski dermatitis bolest koja zahtijeva veliku količinu strpljenja, stoga i ne čudi što oboljele osobe ponekad izgube volju i živce u borbi s kožnim promjenama. Osim što utječe na vanjski izgled i ljubavni život, AD stvara probleme i u svakodnevici, primjerice pri spavanju, koje s pojavom svrbeža postaje gotovo nemoguće. Ipak, Tonka kaže da ne treba gubiti nadu, već naučiti slušati svoje tijelo i organizam.
- Potrebno je neizmjerno puno strpljenja da bi se vidio mali pomak s ovakvim načinom života. Teško je, ali i nepotrebno cijeli život živjeti pod staklenim zvonom i živcirati se. Prihvatite svoje tijelo takvo kakvo jest jer će vas tako i drugi prihvatiti - zaključuje naša sugovornica.
