U novom istraživanju otkriveno je da su maratonci znatno skloniji pojavi opasnih polipa u debelom crijevu nego što se očekivalo.
Neki od fizički najspremnijih ljudi na svijetu mogli bi imati jedinstveni zdravstveni rizik. Novo istraživanje otkriva moguću poveznicu između trčanja maratona i kolorektalnog raka.
Onkolozi iz Inova Schar Cancer Institute u Virginiji proveli su istraživanje u kojem su pregledali debela crijeva relativno mladih osoba koje su istrčale nekoliko maratona. Otkrili su da su ti maratonci imali znatno veću stopu potencijalno opasnih adenoma (vrsta polipa) nego što bi se očekivalo za njihovu dob. Iako su nalazi preliminarni i zahtijevaju dodatne potvrde, mogli bi ukazivati na stvarnu povezanost između kolorektalnog raka i ekstremne tjelesne aktivnosti.
"Ovo sugerira da bi mogla postojati stvarna povezanost", izjavio je za New York Times David Lieberman, gastroenterolog i profesor emeritus na Sveučilištu Oregon Health and Science, koji nije sudjelovao u istraživanju. "Nismo očekivali ovako visoke stope adenoma visokog rizika, koji su prekursorne lezije raka (prekancerozne promjene), u ovoj dobnoj skupini."
Misteriozni trend
Glavni istraživač Timothy Cannon odlučio je provesti ovo istraživanje nakon što je liječio troje mladih pacijenata s kolorektalnim rakom, od kojih su svi istrčali ultramaratone (utrke duže od 42,2 kilometra). Njegovi pacijenti nisu bili samo fizički spremni, već su bili i znatno mlađi od prosječne dobne skupine za ovu bolest, a najstariji je imao 40 godina.
Cannon i njegovi kolege su 2022. godine počeli regrutirati izdržljive sportaše za svoje prospektivno istraživanje. Svi volonteri su istrčali barem dva ultramaratona ili pet redovnih maratona; također nisu imali obiteljsku anamnezu raka debelog crijeva ili drugih očitih čimbenika rizika. Ukupno je sudjelovalo 100 sportaša u dobi između 35 i 50 godina kojima su napravljene kolonoskopije.
Istraživači su tražili napredne adenome u debelom crijevu volontera, relativno velike ili inače neobične polipe. Iako su te izrasline same po sebi benigne, imaju veći rizik da postanu kancerogene u usporedbi s drugim polipima. Zatim su usporedili stopu pronalaska ovih polipa kod svojih sportaša s povijesnim trendovima.
Prema istraživačima, očekivalo bi se da oko 1,2 % ljudi u 40-im godinama koji su u prosječnom riziku od kolorektalnog raka ima napredne adenome. Nasuprot tome, 15 % trkača koje su proučavali imalo je takve adenome, dok je gotovo polovica imala polipe općenito.
"Potrebno je razmotriti poboljšane strategije probira za ovu populaciju", napisali su znanstvenici u svojem istraživanju.
Mnogo toga još treba razumjeti
Tim je svoje rezultate predstavio ranije ove godine na godišnjoj konferenciji Američkog društva za kliničku onkologiju. To znači da ovo istraživanje još nije prošlo formalni postupak stručne recenzije. Autori također ističu da njihovo istraživanje nije konačan dokaz da dugotrajno trčanje može izazvati kolorektalni rak.
Pretpostavimo li da je ova poveznica uzročna, ostaje goruće pitanje zašto. Kao što čak i rekreativni trkači na 5 km znaju, trčanje ponekad može izazvati gastrointestinalne tegobe ((poznate kao “trkački proljev”). Ovi problemi ponekad nastaju zbog privremeno smanjenog protoka krvi u crijevima što oštećuje obližnje stanice. Moguće je, nagađaju znanstvenici, da ekstremni trkači koji redovito doživljavaju ovaj gubitak protoka krvi mogu razviti vrstu kronične upale koja povećava vjerojatnost pojave raka.
U ovom trenutku, međutim, to je samo jedna hipoteza o tome što se ovdje možda događa. Znanstvenici kažu da bi buduće studije trebale pokušati potvrditi njihove nalaze, kao i razotkriti uzroke i čimbenike rizika koji bi mogli objasniti ovaj potencijalno veći rizik.
Unatoč svemu, ovo istraživanje nikoga ne bi trebalo odvratiti od trčanja ili bilo kojeg drugog oblika kardio vježbanja. Brojne zdravstvene dobrobiti redovite tjelesne aktivnosti—koje uključuju i smanjenje rizika od najmanje osam različitih vrsta raka - i dalje su znatno veće od rizika za prosječnu osobu.
