Mezoterapijom se liječe problemi lokalne i regionalne cirkulacije, bolovi u leđima, mišićima i zglobovima, sportske ozljede, glavobolje i migrene, ginekološki poremećaji, bolesti zubnog mesa, poremećaji raspoloženja i spavanja, bore, celulit, odvikavanje od pušenja, neuralgije i prekomjerno ispadanje kose.
Mezoterapija kao medicinska grana priznata je u Francuskoj od 80-ih godina prošlog stoljeća i jedan je od redovitih kolegija na medicinskom fakultetu. U drugim državama je priznata ali još nije integrirana u nastavu medicinskog fakulteta
Lijek se ubrizgava direktno u srednji sloj kože
Metoda se sastoji u ubrizgavanju lijeka odnosno aktivne supstance direktno u srednji sloj kože u kojem se nalaze krvne i limfne žile , putem injekcije smještene u aparat koji se naziva mezopištolj. U mezoterapiji se koriste male količine lijeka, koje se daju najčešće jednom tjedno, što bliže mjestu poremećaja, kako bi lijek djelovao tamo gdje je potrebno , a da pri tom ne uništava organe kao što su jetra, bubrezi i želudac. Koriste se konvencionalni lijekovi koji su biorazgradivi i ne ostaju trajno u tijelu.
Mezoterapiju je otkrio dr. Michel Pistor 1952. godine u Francuskoj kada je pacijentu izliječio akutnu gluhoću tako što mu je dao malu količinu mješavine lijekova u područje oko uha. Kasnije su se primijetile i blagodati koje mezoterapija može imati u medicinskoj estetici. Prilikom liječenja probavnih tegoba dr. Pistor uočio je da se pacijentima topi mast i na taj način se kasnije mezoterapijom počeo liječiti celulit. Nuspojave nakon mezoterapije su vrlo blage i obično se radi o nekoliko hematoma na mjestu koje je bilo tretirano, ali drugih nuspojava nema, a dobri učinci su veliki.
Izvrsna za kronične bolesnike
Mezoterapija je kod otklanjanja boli izuzetna jer ima dugotrajnije djelovanje od lijekova koji se uzimaju na usta , a u većini slučajeva je dovoljan jedan tretman tjedno. Posebno je pogodna za kronične bolesnike, koji trpe bol godinama, za neuralgije, za degenerativne bolesti lokomotornog aparata ali i za glavobolju.
